S bl. Miroslavom Bulešićem u korizmi
Poštovani štovatelji bl. Miroslava Bulešića. Ove godine slavimo 75. godišnjicu mučeništva našeg bl. Miroslava. U pripremi na ovaj događaj, za ovogodišnju korizmu donosimo nekoliko duhovnih nagovora (propovijedi) našeg Blaženika. Neka nam ove misli našeg Blaženika pomognu da ovo vrijeme možemo milosno proživjeti.
Trpljenje je put k blaženstvu
Ne treba nam nikakvih dokaza da je naš život na zemlji okružen svakodnevnim nevoljama, kroz koje čovjek prolazi, protiv kojih se bori i želi ih za svoj boljitak nadvladati. I desna i s lijeva uvijek poteškoće: tamo onaj siromah, koji se bori gladan; tamo ono siroče, koje je okruženo žalošću, bijedom; tamo još ona majka u suzama nad grobom svojeg nesahranjenog sina; tamo onaj jadan otac zapušten od svih u svojoj starosti , još i onaj bolesnik na postelji stenje, gdje je pribit već mjesecima i mjesecima. To vidimo i proživljavamo svakim danom. Između toliko jada i nevolja, siljeni smo nekako pitati se: da li uopće ima što sreće. Možemo zaključiti da sreće nema na svijetu. A ipak naše biće teži za srećom. – dakle zašto trpljenje? Tko je kriv tomu?
Vjera nas uči da je uzrok svemu zlu grijeh. – Doista u raju zemaljskom ljudima prije grijeha bilo je dobro. Kad je nestalo zlo poslije grijeha: iza grijeha morali su se mučiti, trpjeti (u znoju svoga čela pribavljat ćeš si kruh) i opet umrijeti (ako budete jeli… umrijet ćete!). Grijeh je postavio klicu u naš život, u naše tijelo: dok je prije grijeha naša narav sasvim bila podvrgnuta Boga, po grijehu nastaje protivno. Zato borba u nama između dobra i zla. – Koja borba i danas potraje [traje]. Zlo hoće da nadvlada, naša narav hoće da bude neovisna, zato se diže protiv Božjih prava.
Pravednost zahtijeva da se zlo kazni, a dobro da se nagradi. – Svaki grijeh je uvreda Bogu; zato za svaki grijeh zaslužujemo kaznu. Otac kazni svoje dijete, kad je zločesto, nagradi ga kad je dobro. Tko je kriv da moramo trpjeti? Mi samo sa svojim grijesima. – Što nam je raditi? Sv. Ciprijan nas uči: „U takvom zlu nije dovoljno žaliti se, već povećajte vaše postove, umnožite vaše molitve, da razmnožite pravednost Božju“.
Ipak, nije uvijek istinito da se mora trpjeti, samo za grijehe – svakako za grijehe svoje. – Sveci, (su sveci iz tog razloga što su mrzli grijeh, što ga nisu činili), nisu mogli trpjeti za grijehe, kad ih nisu učinili. – A puno su trpjeli u svakom pogledu: i u siromaštvu, i u progonstvu, u bičevanju, u mukama, u mučeničkoj smrti. Zašto to? To je ono, tajna kršćanstva. Upravo ti, koji nedužno trpe proglašeni su od Isusa Krista „blaženima“. – Blaženi Vi koji ste siromasi, koji trpite, koji plačete [usp. Mt 5, 1-11]. – Trpljenje je dakle put k blaženstvu. Trpljenje po Božjim nacrtima je put k spasenju! – Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka me slijedi [usp. Mt 16,24].
Krist ide naprijed s Križem, mi za njim. Krist je propet na Križ, mi s njime. „Moj život je Krist“. „U komu ću se moći uzoholiti osim u Kristu i u Propetomu?“ – To je život svetaca. Trpljenje ili dužni ili nedužni. Bolje nedužni: jer ako smo dužni – kakvu imamo zaslugu? Trpljenje čovjeka usavrši. Trpljenje daje čovjeku utjehu. Trpljenje daje čovjeku pomoć.