Rovinj proslavio sv. Eufemiju

O blagdanu sv. Eufemije, suzaštitnice rovinjske Župe sv. Jurja i sv. Eufemije te zaštitnice Grada Rovinja, u srijedu, 16. rujna 2020. središnje svečano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Toga je dana u Rovinju slavljeno sveukupno pet misnih slavlja: jutarnju misu predvodio je župnik, mons. Vilim Grbac, misu na talijanskom predvodio je preč. Josip Kolega, duhovnik u pulskom Biskupijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“. Misu u 17 sati predvodio je vlč. Joško Listeš, župnik u Kanfanaru u Balama, a u 19 sati mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.  Osim brojnih vjernika, misnome slavlju u 11 sati nazočio je rovinjski gradonačelnik Marko Paliaga sa suradnicima.

 Biskup je na početku homilije istaknuo da se hodočašćenjem i molitvom pred njezinim sarkofagom želimo ojačati onom snagom kojom je bila ispunjena sv. Eufemija te je mogla svjedočiti ljepote Evanđelja u svagdašnjem životu, a na koncu je mučeničkom smrću posvjedočila za Krista. Te nutarnje duhovne snage potrebni smo mi danas dok se probijamo kroz muke i nevolje, brige i napore te svakovrsne probleme i kušnje života. I tako već 1200 godina neprekinuti je niz hodočasnika iz bliže i dalje okolice na ovaj brežuljak do groba sv. Eufemije. Tek su u vremenima epidemija i kužnih bolesti i ratnih nevolja hodočašća jenjavala, no nikada nisu prestala. I mi smo se ovdje danas došli ojačati snagom vjere. Ove godine, u jeku najstrožih antiepidemijskih mjera bilo nam je veliko zadovoljstvo kad smo mogli bogoslužje pratiti barem preko elektronskih medija, kažu da su te mise bile najgledanije emisije na televiziji, rekao je biskup, no nadalje je naglasio, ovih je dana iz Kongregacije za bogoslužje dana uputa svim biskupima u kojoj je ukazano na potrebu povratka u normalan kršćanski društveni život, koji upućuje na fizičku prisutnost na misi, nasuprot virtualnim misama koje ne mogu zamijeniti osobno sudjelovanje vjernika u liturgiji. Mi smo danas tako na ovoj misi osobno dušom, srcem i molitvom.

Sveta Eufemija mučenica je iz prvih vremena kršćanstva. Njezino se mučeništvo dogodilo u vrijeme cara Dioklecijana. Jedina tadašnja svjetska sila, Rimsko carstvo bilo je uprlo sve svoje snage da ognjem i mačem satre i iskorijeni tu novu duhovnu snagu, kršćanstvo. Stroge careve odredbe provodile su se u svim provincijama, pa tako i u Maloj Aziji, na obali Bospora, u gradiću Kalcedonu gdje je mlada djevojka Eufemija uhićena, pred sudom i zakonom ispitivana, odbila se je odreći svoje vjere te je zato osuđena i do smrti mučena.

https://www.mixcloud.com/PorečkaiPulskabiskupija/blagdan-sv-eufemije-16-9-2020-homilija-mons-milovan/

Kršćanski mučenici umiru s molitvom na usnama opraštajući progoniteljima i predajući svoj duh Bogu. Tako je umirao Isus, tako Eufemija, tako i naš suvremeni mučenik bl. Miroslav Bulešić. Prošlo je 1700 godina, no mučenica Eufemija do danas nije zaboravljena. Ova naša rovinjska, kao i nebrojene crkve po Mediteranu čuvaju joj spomen, kršćani joj se i danas dive kao uzoru vjernosti hrabrosti i časte je kao sveticu zagovornicu. Sveti Ivan Pavao II. poticao je na čuvanje spomena mučenika kako onih davnih tako i suvremenih mučenika XX. stoljeća. Oni su vrijedni divljenja i nasljedovanja, osobito mladima su potrebni uzori koji bi ih mogli privući i oduševiti za više i bolje u životu. Mladima se danas često kao uzori predstavljaju osobe upitnoga morala, u sebi prazne i nesretne, iz svijeta show businessa, sporta i subkulture. Kršćanski mučenici su uzori koji nikada ne blijede uvijek iznova sposobni su nas oduševljavati, i mlađe i starije, i privlačiti nas prema ljepšemu i boljemu, rekao je biskup Milovan.

Sveta Eufemija svojom je mučeničkom smrću dala svjedočanstvo za Isusa Krista Sina Božjega i Spasitelja svijet. Svojim primjerom ona potiče i nas na ustrajnost u vjeri i na praktično življenje po evanđelju. U jednom okrutnom vremenu progonstava ona je položila i sam život iz vjernosti, učinio je to i bl. Miroslav također u jednom zlom vremenu, godine 1947. na krizmi u Lanišću, kao i nebrojeni drugi mučenici kroz povijest Crkve. Dođu nekad takvi trenutci, vremena progonstava su takva kada se iz vjernosti savjesti, Bogu, čovjeku, obitelji treba izložiti sve do davanja života. Znamo da i redoviti svagdanji kršćanski život traži od nas ne da umremo zbog vjere nego da živimo po vjeri, istaknuo je propovjednik. Priznati se kršćaninom u svagdašnjem životu znači živjeti po kršćanskim zakonima, ljubavi, solidarnosti, opraštanja, pravde i poštenja, zalagati se za poštivanje života od začeća do prirodne smrti kao i za svetost braka i obitelji. Kršćanin se ne povodi za novopoganskim idejama navodnoga napretka, a stvarnoga rušenja temeljnih vrijednosti čovjeka i društva.

Svi po rođenju nosimo u sebi loše sklonosti, stoga nam je svima potrebno raditi na vlastitom obraćenju, samoodgojem, ali i uz pomoć vjere i sakramenata, tako je činila sveta Eufemija i svi sveci Božji. Moguće je ipak polako sazrijevati u čovječnosti te postajati sve više kršćani, ne imenom već i ponašanjem, prihvaćajući žrtve i križeve kada to ljubav, vjernost, i savjest od nas traže. Iluzija bi bila tražiti život bez boli koji poznaje samo svoja prava, a ne prihvaća obaveze.

Živjeti kao pravi kršćanin jest zahtjevno, ali beskrajno lijepo, citirao je biskup između ostalog papu Pavla VI. Neka nam na našem putu života i našim iskrenim nastojanjima oko življenja vrednota vjere i evanđelja bude na pomoć moćni zagovor naše svete zaštitnice i zagovornice svete Eufemije, bl. Miroslava i svih svetaca Božjih, zaključio je mons. Milovan.

 (Txt: G. Krizman, Foto: D. Fattorich)