Rovinj: Izložba o blaženom Miroslavu Bulešiću

Izložba o bl. Bulešiću u rovinjskoj crkvi sv. Eufemije

Od prvih stoljeća kršćanstva do današnjeg vremena kršćanske mučenike povezuje ista vjera i ista spremnost darivanja vlastitog života za ideale u koje vjeruju. Svjedoče tome i sveta Eufemija, ranokršćanska mučenica iz 3. stoljeća, kao i blaženi Miroslav Bulešić, ubijen in odium fidei prije 66 godina. Povezuje ih ista vjera u Isusa Krista, autentična i vječna, jučer, danas i uvijek. Iako vremenski toliko udaljeni, bl. Bulešić i sv. Eufemija ovih su dana na poseban način povezani. Naime, skupina vjernika iz rovinjske župe sv. Eufemije okupljeni u Apostolat molitve izrazili su želju iznači načina da svojim sugrađanima približe lik bl. Miroslava Bulešića.

Obzirom da je bilo potrebno preuređenje prostora koji sadrži memorijalnu zbirku u Svetvinčentu, za vrijeme radova fotografije koje prikazuju život bl. Bulešića posuđene su rovinjskoj župi gdje su članovi Apostolata molitve, uz potporu župnika preč. Milana Zgrablića, aranžirali postav izložbe simboličnog naziva „Moja osveta je oprost“. Izložba je postavljena u desnoj lađi crkve sv. Eufemije, a za nadolazeću turističku sezonu namjerava se izložbu obogatiti sa višejezičnim prijevodom biografskih zapisa koji prate fotografije kako bi se i strani turisti koji tijekom turističke sezone posjete Rovinj u velikom broju mogli upoznati s likom i mučeništvom našeg Blaženika.

Nadati se je, da će sličnih inicijativa promoviranja lika našeg najnovijeg Blaženika biti još, kako na župnoj, tako i na dijecezanskoj, a zašto ne, i višim razinama. Jer, velebno slavlje beatifikacije u pulskoj Areni bilo je veličanstveno finale jednog dugog i mukotrpnog hoda do prepoznavanja tog mučeništva podnesenog zbog mržnje prema vjeri, ali i barem simbolična zadovoljština i priznaje za sve patnje pretrpljene od istarskih vjernika, a napose klera, u prvom poraću. No beatifikacija nikako nije i ne smije biti kraj, već početak – jednog novog hoda prema kanonizaciji. I dok su veći dio tereta puta prema beatifikaciji ipak ponijele prethodne generacije, ova je generacija, uz razmjerno manji trud „pobrala lovorike“; upravo zato moramo biti svjesni povijesne obveze i dužnosti prema prethodnim i prema budućim pokoljenjima. Obvezni smo učiniti najviše što je našim ljudskim snagama moguće na tom Bulešićevom putu prema kanonizaciji. Jer Bog je u teškim vremenima darovao taj svijetli lik istarskoj Crkvi, a to smo svi mi, vjernici ove dijeceze, i stoga naša je dužnost pred poviješću i pred Bogom učiniti sve da on i dalje živi i djeluje među nama. Ne smijemo ga izolirati na pijedestalu nedodirljive ukrasne ikone. Njemu je živjeti u svojoj slavi pod zajedničkim svodom ove naše istarske Crkve i obasjavati ljude koji sada kroče tim stazama koje je volio. Svetac ili blaženik posvećuje Crkvu kojoj je darovan, kroz molitve kojima mu se ljudi utječu, kroz primjer kojim nadahnjuje, kroz širenje njegovog lika po svijetu i budućim generacijama. To je najljepši način štovanja Božjih miljenika.