„Riječ je živa kad život govori.“
U pulskoj Župi i samostanu sv. Antuna Padovanskog, blagdan zaštitnika i naslovnika proslavljen je brojnim misnim slavljima. Osim pobožnosti 13 utoraka sv. Antunu blagdanu je prethodila i trodnevna duhovna priprava koju je vodio fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima.
Trodnevna duhovna priprava, pod naslovom „Obitelj – slika Božja“ započela u nedjelju 10. lipnja krunicom sv. Antuna. Drugog dana trodnevnice program je započeo prigodnim nagovorom, kao i trećega dana kada je, u predvečerje blagdana, održana pjevana molitva Prve večernje božanskog časoslova u čast sv. Antuna Padovanskog.
Na sam blagdan, u srijedu, 13. lipnja, u toj, drugoj po veličini pulskoj župi, tradicionalno je održano čak 6 misnih slavlja, i sva su bila veoma dobro posjećena. Vjernici, čak i oni koji relativno rijetko dolaze, su od rane zore dolazili u crkvu sv. Antuna pomoliti se za najrazličitije nakane, te prisustvovati na jednom od misnih slavlja u 7, 8 ili 9 sati. Svečanu poldanicu u 10.30 sati predvodio je fra Andrija Bilokapić. Najposjećenija i nekako najomiljenija misa na dan sv. Antuna u Puli je zasigurno ona poslijepodnevna s blagoslovom djece i cvijeća. Tu je „razdraganu“ misu, prepunu boja i mirisa ljiljana, predvodio fra Leopold Mičić, gvardijan toga pulskog samostana. Na toj se misi i danas okupe mnoga djeca koja dođu u pratnji svojih roditelja, ali mnogi i u pratnji djedova i baka. Upravo je to uspomena koju pamte brojne generacije žitelja Pule, oni koji su svoje djetinjstvo proveli u ovome gradu, u nekim prošlim, drugačijim vremenima, koja su takva bila jer su ih takvima činili drugi, ili drugačiji ljudi; ljudi koji su vjerovali u zaštitu blagoslova po zagovoru sv. Antuna, u zaštitu blagoslova polja i mora na kraju Tijelovske procesije; koji su poštovali tradiciju iz uvjerenja, jer je to bio jednostavno njihov – modus vivendi.
Svečano večernje koncelebrirano misno slavlje predvodio je don Božo Barišić, župnik Nina. Propovjednik je u prigodnoj homiliji istaknuo kako se sv. Ante usudio u svojemu životu koračati novim putem, putem Isusova evanđelja, putovima nove ljubavi i zato nam ga Bog i danas dariva kao uzor i zagovornika. Njegova je poruka ljudima i danas jasna – poći za Isusom, postati njegovi učenici, živeći hrabro svoju vjeru, vjeru koja ima veliku moć.
On je svojim svjedočanstvom vjere bio svjetiljka mnogima jer je iz njegova života isijavalo svjetlo Isusa Krista koji je za sebe rekao „ja sam svjetlo svijeta“, a danas to kaže svakome od nas, „vi ste svjetlo svijeta“. U svetom se Anti nasljedovanje Krista ispunilo u mjeri svetosti te nam time i danas svijetli kao uzor kršćanske vjernosti i ustrajne hrabrosti svjedočenja života s Isusom i za Isusa. Život svetog Ante ima svoj smisao, svoj ukus, svoj začin u odvažnom kršćanskom svjedočenju, istaknuo je propovjednik te pozvao okupljene da mole da im Bog, po zagovoru sv. Ante „povrati onu istinsku životnu ljepotu svakodnevnici, ljepotu koja se ne boji žrtve darivanja u kojoj se ostvaruje Gospodinov poziv i zadaća – ‘Pođite po svemu svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju.’
Život i primjer sv. Ante poziva nas darivanje, ali ne površnih stvari već na darivanje koje traži žrtvu, koje znači radikalno okretanje Bogu. On nas nadalje poziva na svjedočenje, poput njega, riječima i životom staviti se na stranu Boga. Žrtva na koju nas Bog poziva po primjeru sv. Ante je ona koja računa na Božju snagu u nastojanjima i darivanju sebe za one koje nam Očeva ljubav daruje u baštinu.
Propovjednik je podsjetio kako se mnogi mole sv. Anti kada nešto izgube, te je potaknuo okupljene „molimo ga da nam pomogne u dubini našega srca pronaći onaj istinski žar vjere, možda zatrpan naslagama grijeha, strahova, obzira.“
„Sveti Ante je govorio: ‘Riječ je živa kad život govori.’, citirao je nadalje propovjednik te nastavio, „samo nam hrabra, požrtvovna, odlučna vjera daje snagu da životom govorimo, da naš kršćanski život bude najrječitija propovijed i svjedočanstvo za Isusov život u nama. U životu sv. Ante svima je bilo očito da kako njegovim ustima progovara milosrdni Isus, kako njegovom rukom Isuova dobrota dotiče rane ljudskoga postojanja, kako njegovo srce ispunjeno Isusovom ljubavlju proniče i dopire do svakoga ljudskoga srca darivajući mu tako moljeni i željeni mir, budeći na novost života zaspalu i zaboravljenu vjeru, zaključio je propovjednik te pozvao okupljene da, po uzoru na sv. Antu, mole da se njihovo srce otvori Isusovu pogledu, da svoje životne rane povjere njegovoj ruci obilježenoj ranama ljubavi te da usmjere svoje životne korake odvažno i hrabro za Isusom učiteljem koji i nama danas progovara: ‘ Idi i propovijedaj moju radosnu vijest svakome stvorenju.’ (G. Krizman)