Recognitio i postupak traženja relikvija

„Posebno se vodi računa o tome tko traži relikvije, zašto, i napose je važno da sve ide preko biskupa ili redovničkog poglavara.“, pojasnili su iz postulature postupak za traženje relikvija.

„Imati blaženika izuzetna je vrijednost za jednu biskupiju, a nama je vrlo znakovito da je ovo jedan blaženik koji je bliz našim vremenima, još uvijek ima među nama mnogo onih koji su ga osobno poznavali. On je, kao mladi svećenik poticaj mladim svećenicima i drugim duhovnim zvanjima koji ih potiče na nasljedovanje Krista, on je svojim primjerom to posvjedočio. Taj naš blaženik i mučenik je zaštitnik krizmanika i svega onoga što se je događalo oko krizme u Lanišću. Ovim prijenosom njegovih zemnih ostataka želimo potaknuti još više štovanje bl. Bulešića. Stiglo je već mnogo zamolbi za blaženikove relikvije, ne samo iz Hrvatske nego i iz Engleske, sa Filipina i iz drugih krajeva, znak je to da ljudi ipak žele i štuju blaženike i svece, uzore. Iako su sveci i blaženici ponekad osporavani, ipak svatko od nas u svojoj duši želi biti dobar, upravo po uzoru na njih.“, rekao je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša prigodom svečanog prijenosa relikvija.
„Polaganje relikvija u oltar, prema uputi Kongregacije za kauze svetih, zadnji je stadij po pitanju prijenosa relikvija. Drevni je običaj u Crkvi da se kosti mučenika i svetaca polažu u oltare, mi smo u ovom slučaju izabrali da to bude u glavni oltar, misni oltar. Ovdje to ima puno velike simbolike jer Bulešić u svome dnevniku piše kako se upravo na tome mjestu gdje se danas nalazi oltar potpuno predao Bogu. Njegovo đakonsko ređenje bilo je upravo 25. listopada 1942. godine, a to sada postaje mjesto gdje će se i ljudi, preko njega, utječući se njemu, predavati Bogu i moliti. Relikvije su smještene u sarkofag koji je napravljen na način da se lakše ima pristup relikvijaru zbog potrebe davanja relikvija. Relikvije su jako dobro očuvane, obzirom na vrijeme koje je prošlo, i uvjete u dosadašnjim mjestima ukopa. Liječnik je rekao da je to gotovo jedna vrsta čuda da su ostale tako dobro očuvane unatoč vlažnosti gdje su sve do sada bile pokopane. Vjerujemo da će njegove relikvije, koje se ovdje nalaze, a i koje će biskupi i svećenici tražiti za posvetu oltara, ili za relikvijare, svima nama biti poticaj da se posvetimo i predamo Bogu upravo po uzoru na bl. Bulešića. Oltar je mjesto Kristove žrtve, a Bulešić je idealni uzor i primjer darivanja života za Krista.“, izjavio je vlč. mr. Ilija Jakovljević, promicatelj pravde u procesu prepoznavanja i prijenosa relikvija.
Prijenosu relikvija je prethodio ‘recognitio’, prepoznavanje zemnih ostataka, što je održano tjedan ranije, 18. listopada,  u nazočnosti članova komisije koju je ordinarij osnovao, prema uputama Kongregacije za svece i blaženike. Činu prepoznavanja (recognitio), prisustvovali su mons. dr. sc. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski te njegovom Odlukom: vlč. mr. sc. Ilija Jakovljević, sudski vikar – promicatelj pravde, dr. med. spec. Ilija Kučinar, patolog iz Pule, preč. Sergije Jelenić, kancelar – bilježnik. Tom činu bilu su nazočni i: mons. Ivan Milovan, biskup u miru, mons. Vjekoslav Milovan, postulator u dijecezanskom postupku za proglašenje blaženim Miroslava Bulešića, vlč. Vladimir Brizić, vicekancelar biskupije, vlč. Darko Zgrablić, župnik u Svetvinčentu i Josip Bulešić, brat blaženog Miroslava. Dan uoči prijenosa relikvije su pohranjene u novi sarkofag te je potpisana i nova povelja koja je položena uz relikvije zajedno sa poveljom iz 2003. godine.
Relikvije bl. Miroslava Bulešića  može zatražiti župnik ili redovnička zajednica za potrebe župe ili redovničke zajednice preko vlastitog ordinarija, kao i preko časne majke ili provincijala. Molba se šalje dijecezanskom biskupu mons. Kutleši, koji onda dostavlja taj dopis postulaturi. U postulaturi se  priprema relikviju ovisno o tome traži li se relikvija za oltar ili za relikvijar. Postulatura dostavlja tražene relikvije ordinariju koji ih prosljeđuje ordinariju koji ih je zatražio, a taj će ih ordinarij dostaviti svećeniku svoje biskupije koji ih je zatražio. Neće se uvažavati molbe fizičkih osoba, nije moguće tražiti relikviju za osobne potrebe. Posebno se vodi računa o tome tko traži relikvije, zašto, i napose je važno da sve ide preko biskupa ili redovničkog poglavara.“, pojasnili su iz postulature postupak za traženje relikvija.

G. Krizman