Razmatranje za ožujak iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava Bulešića

Vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, vlč. mr. Ilija Jakovljević, priprema za redovite mjesečne svećeničke rekolekcije prigodna razmatranja o ulomcima iz dnevnika blaženika na razne teme.

Hvalevrijedan način da bl. Miroslav bude i dalje, veoma konkretno, „aktivni“ sudionik života prezbiterija ove partikularne Crkve.

U pripravi na svećeničko ređenje bl. Miroslav je za vrijeme duhovnih vježbi zapisao u svoj Duhovni dnevnik nekoliko razmatranja. Ta su razmatranja i danas aktualna za na svećenike. Bl. Miroslav je najprije napravio vlastitu dijagnozu duhovnog života: „Postat ću skoro svećenik. Moj Bože, koliko mana u meni! Majko moja, isprosi mi od Boga milost da mi rasvijetli razum, očvrsti volju, da mogu ih dobro sprovesti i da odluke, koje ću iz njih učiniti budu mi vodiljama kroz cijeli moj život. Prije smrt nego grijeh i nevjernost.“[1]

Nakon dva dana duhovnih vježbi, bl. Miroslav bilježi u svoj Dnevnik: “Počeo sam u razmatranju o poniznosti – biti na pravom mjestu pred Bogom. Prepoznati uvijek Njegovo apsolutno vlasništvo u svakoj stvari; svaku vrlinu bilo fizičku bilo moralnu pripisati Njemu i biti uvjeren da što više imam talenata, to više morat ću Bogu vratiti i donesti plodove. Poniznost u drugim riječima, jest konformacija [suobličenje] s Kristom, jer Krist je stavio na pravi položaj narav čovječansku, u njezinom dodiru s Bogom. – Protivna poniznosti jest oholost: koja se sastoji u tome, da se pripiše sebi ono što je Božje, njome se hoće postati Bog: „eritis sicut dii“ [bit ćete kao bogovi – Post 3,5]. To Bog ne može podnositi; oholost se baš točno protivi jednosti Božjoj. On je jedini „“ens a se“ [Biće od sebe], dok je čovjek „ens per se“ [biće po sebi],[2] a htio bi biti i téži „per“ svojoj oholosti „ens a se“.

Čistoća: „Non omnes capiunt verbum istud sed quibus datum est.“ [Svi ne razumiju ove riječi, nego oni kojima je to dano.  – Mt 19,11]. Zašto čistoća? Kad je tako teška? Što ne bih mogao biti dobar svećenik, a i dobar otac? Zašto Crkva zahtijeva da njezini službenici budu čisti?

Duše Sveti, rasvijetli mi pamet, učvrsti volju, da dobro razmotrim ovu kvestiju [pitanje] i da je učinim temeljitom cijelog svojeg života. Majko moja, pomozi mi!

Da Bogu služim, treba da imam srce čisto. Zašto hoću Bogu služiti? Jer znam i vjerujem da me on ljubi, „ab aeterno“ [od vječnosti] kad me je stvorio, kad mi je stavio klicu svećeničkog zvanja u srce. „Propter nimiam charitatem Dei erga me, me subiero Deo.“ [Zbog velike Božje ljubavi prema meni, ja ću se pokoriti Bogu – usp. Ef 2,4]. „Beati mundo corde quoniam ipsi Deum videbunt.“ [Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. – Mt 5,8].

 „Srce je čisto, ako je ono slobodno, a slobodno je ako je nezaposjednuto, prozirno kao kristal…

To pretpostavlja da je oslobođeno od niskih afekata, onih nižih, i prihvaćeno Ljubavlju prema Dobru, kao što se duh posvećuje u potrazi za Istinom. Nakon grijeha, čistoća uključuje askezu vanjskih i unutarnjih osjetila, disciplinu razuma i srca. Jedinstvo u Jednakosti. To je krjepost jakih, koja ispunjava božansku zapovijed: ‘Podložite zemlju i gospodarite…’

 

Potreba vjere, ufanja i ljubavi

Potreba vjere, ufanja i ljubavi. Vjera je početak svega: po vjeri moramo gledati sve stvari; po vjeri moramo sve suditi, u ufanju moramo uživati jer je stalno da će mi Bog pomoći i dati ono što je obećao. U ljubavi mora mi biti naslada: s ljubavlju sa svima postupati. U svakoj osobi moram vidjeti Krista. Velika je ljubav Krista do svih. „Transiit benefaciendo, et sanando omnes.“ [Prošao je čineći dobro i ozdravljajući sve. – Dj 10,38]. To neka bude i moje djelo. Svima pomoći, „sve za sve“ radi Boga i spasa duša, bez ikakvog interesa. Tražiti moram samo Boga u svima: vjeru, ufanje i ljubav moram da propovijedam primjerom i riječju.

Živjeti u prisutnosti Božjoj. Živjeti svoju sv. Misu, spomenuti se svojeg dostojanstva!

U ispovijedi: tražiti spas duša. Biti oružje u rukama Božjim. Nikad ne pustiti se u znatiželjnost….

Imati na umu ono što postajem.

Svršetak: potreba vjere, ufanja i ljubavi.

             u ljubavi tražiti duše.

             Tražiti slavu Božju i spas duša.

             Ne tražiti utjehe osim u Bogu.

             Dobro služiti svoju sv. Misu. – Spominjući se što je: postajem ministar [služitelj], da žrtvujem Bogu Njegovog Sina: dobro se pripraviti, pomnjivo misiti, dobro se zahvaliti. –

U ispovijedi: biti otac, liječnik, prijatelj.

Čistoću držati! Čistoću duše i tijela imati u prvom redu!“

 

Ostanimo trenutak u tišini

M O L I T V A

Bože, Oče naš nebeski, Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću dao

svome narodu revnoga pastira i neustrašivog mučenika. Po njegovu

zagovoru učvrsti u nama vjeru i ustrajnu strpljivost u teškoćama

života te daj da se spremno zalažemo za rast i jedinstvo Crkve.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

                                     

Bl. Miroslave Bulešiću, moli za nas.

 

[1] „Svoj će zemaljski život samo četiri godine kasnije, čvrsto i predano držeći se ove zavjetne odluke, svjedočki završiti kao tajnik Svećeničkog zbora, koji će nositi ime upravo sv. Pavao.“ V. MILOVAN, Isto, str. 43.

[2] Kao što je Miro rekao da je Bog biće od sebe, tako sigurno želi reći da je čovjek biće po Bogu, po Njemu, “ens per Eum”, a ne “per se”, po sebi.