Put svjetla na Brdu

„Stoljećima je Križni put posredovao sudioništvo vjernika na prvome trenutku vazmenoga događaja – Muci – i pridonio da se učvrste njegovi sadržaji u svijesti puka. Analogno tomu, u naše vrijeme, Put svjetla može djelotvorno posredovati životno vjerničko shvaćanje drugoga trenutka Vazma Gospodnjega – Uskrsnuća. Metaforom hoda, Put svjetla vodi od uočavanja zbilje boli do nade, do dosezanja istinskoga cilja čovjeka: oslobođenja, radosti, mira, što su bitno vazmene vrijednosti.“ (Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, Vatikan 2002., br.153)

Na Dan državnosti, 30. svibnja, bio je prekrasan sunčan dan – idealna prilika za održavanje pobožnosti Puta svjetla u župi Brdo. Uz domaćeg župnika i još tri svećenika okupilo nas se tridesetak vjernika iz Labinskog i okolnih dekanata.  Pobožnost je predvodio župnik vlč. Josip Peteh. Sve je počelo u 9 h ispred kapele Gospe od spasa u Kostrčanima u podnožju Brda.

Radosno smo krenuli s pjesmom na usnama prateći 14 postaja, razmatrajući događanja od Isusova Uskrsnuća do Pedesetnice.

Aktivno smo sudjelovali u molitvi i meditativno proživljavali susret Isusa i njegovih učenika. Uspinjući se kroz šumu, uz pratnju cvrkuta ptica, mogli smo doživjeti ljepotu Božjih djela i dati Njemu slavu za sve stvoreno. Naše je odredište i završetak hoda bio u crkvi Sv. Jurja na Brdu, gdje smo obnovili krsna obećanja. Nakon svečanog blagoslova, crkvom se zaorila pjesma „Kraljice neba raduje se!“ Duhovno okrijepljeni Božjom riječi, nastavili smo druženje uz okrijepu za tijelo koju su pripremili domaćini.

Put svjetla, koji se tradicionalno, na nivou Labinskog dekanata, održava već nekoliko godina uoči Duhova, bio je prigoda da se duhovno pripremimo za taj blagdan i obilježimo rođendan Crkve.

Iz intervjua s dugogodišnjim župnikom Brda, vlč. Josipom Zovićem:

Vlč. Josip Zović, svećenik, za čije je vrijeme sagrađena kapelica Gospi od spasa (1992.), ispričao nam je životnu priču Serafina Tercovicha koji je rodom iz sela Gorinci, župa Brdo, a zaslužan je što je u Kostrčanima podignuta kapelica. Naime, Serafino je bio pomorac koje je preživio tri brodoloma a po pričanju vlč. Josipa posebno zanimljiv je bio treći. Njegov je brod, u II svj. ratu, plovio Sredozemnim morem, iz Afrike prema Siciliji, i u jednom je trenutku torpediran. U eksploziji je došlo do izlijevanja nafte s broda koja se zapalila na površini mora. Serafino je hrabro skočio u vatru, duboko zaronio i isplivao izvan područja požara. Našao je dasku za koju se uhvatio i zazivao zagovor Majke Božje da ga spasi. Dugo je vremena plutao dok ga nisu pronašli spasioci u kasne večernje sate. Zavjetovao se da će kao spomen na izbavljenje iz smrtne opasnosti i zahvalu Majci Božji sagraditi kapelicu.

Župa Brdo je prije II svj. rata pripadala tršćansko-koparskoj biskupiji a biskup je u to vrijeme bio mons. Santini. Grupa vjernika je otišla u Trst kupiti kip Sv. Jurja, imali su na pameti da sv. Juraj ima u ruci koplje kojim probada zmaja a nisu se sjetili da jaše na konju. Kupili su kip Sv. Mihovila. Kada su već slavili blagoslov kipa, netko se sjetio da je to kip Sv. Mihovila a biskup Santini, da ih umiri, dosjetio se i rekao: „Ma lo stesso!“  

Na ulazu u mjesto Brdo stoji još uvijek župna kuća koja je spaljena za vrijeme II svj. rata (4.10.1943.). Kada su Nijemci napravili pročešljavanje terena, zapazili su u župnoj kući komade vojne opreme. Naime, župnik se bavio lovom pa su pronašli pušku. Pod sumnjom da se u kući skupljaju partizani, zapalili su kuću. Župnik Franjo Križmančič (djelovao u župi do 1956.) se skrivao u šumi. U požaru su nastradale crkvene matice pa je župnik naknadno bilježio osnovne podatke ispitujući ljude a u to vrijeme je boravio u jednoj obiteljskoj kući nasuprot župne kuće.

Na Brdu se časti i Sv. križ. (14.9.) a to je zapravo našašće sv. križa od carice Jelene pa je u mjestu uz crkvu Sv. Jurja i kapela Sv. Križa te crkvica Sv. Jelene. Sve je kao i zvonik obnovljeno donacijama iseljenika iz Amerike. (LB)