Pulski Emaus

U svetištu Gospe od Milosti u Šijani, na periferiji Pule, održano je tradicionalno hodočašće na Uskrsni ponedjeljak, pulski Emaus.

Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2014., u večernjim satima održano je tradicionalno hodočašće u pulsko svetište Gospe od Milosti u Šijani. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je generalni vikar biskupije, mons. Vilim Grbac. U jutarnjim satima održana je misa na talijanskom jeziku, na koju tradicionalno u procesiji dolaze vjernici iz Župe sv. Roka iz Galižane.

Mons. Grbac je naglasio kako nas Crkva u Vazmenoj osmini podsjeća da molimo za sve one koji će u tom vremenu primiti sakramente kršćanske inicijacije, ali i da se podsjetimo odgovornosti koju smo primili svojim krštenjem, te kasnije potvrdili sa ostalim sakramentima. Ta nas odgovornost poziva da živimo svoj kršćanski poziv najbolje što možemo, te da po uzoru na Petra, koji je o blagdanu Pedesetnice nadahnut Duhom Svetim hrabro svjedočio za Krista, i mi u svome okruženju ne šutimo tamo gdje je nepravda nego da odlučno progovorimo u obranu pravednosti, istine i zaštite temeljnih kršćanskih vrednota.

Propovjednik je nadalje svrnuo pozornost okupljenih vjernika na lik Marije i njezinu ulogu u zbivanjima Muke, ne mogavši učiniti ništa posebno da promijeni tijek zbivanja, ona je ipak bila tu, bila je uz Isusa u svim tim dramatičnim trenutcima. Jednako tako i mi, vrlo često ne možemo učiniti gotovo ništa da promijenimo neke teške situacije, no tada upravo svojom prisutnošću i blizinom činimo najviše što možemo.

Žene koje su prve stigle na grob bile su prve svjedokinje Uskrsnuća, i mi smo danas pozvani svjedočiti uskrsnuće, prije svega svojim životom, a to znači svojim odnosom prema drugima  pokazati da nas je vjera u događaj Uskrsa promijenila. Na mržnju ne odgovarati mržnjom, na zlo ne odgovarati zlom, već svoju vjeru pokazati tako što ćemo svojim ponašanjem pokazivati da nasljedujemo Krista. To znači ne zatvarati se u krug istomišljenika, već se otvoriti prema drugima, i nadasve svojim primjerom biti kvasac dobra u društvu. Iz geste dvojice učenika koji su prepoznali Isusa u lomljenju kruha, propovjednik je istaknuo kako su oni „žurno otišli javiti učenicima“, svjesni važnosti naviještanja Radosne vijesti. I mi smo po uzoru na njih pozvani neposredno podijeliti sa drugima radost Kristove prisutnosti koju doživljavamo u svakome lomljenju kruha, u svakoj euharistiji. Da li nas redovito sudjelovanje na misi potiče da budemo bolji ljudi?, zapitao se propovjednik. Jednako tako pozvani smo Isusa pronalaziti i prepoznati i u našim bližnjima, napose u onim najpotrebitijima, te u odnosu sa tim ljudima pokazati radost zbog toga susreta.

Neka nas ovaj susret u ovome svetištu ohrabri kako bismo dosljednije i bolje živjeli svoj kršćanski poziv, da bismo u ovome gradu u kojem živimo bili doista kvasac, oni koji će činiti ovaj grad i ozračje u njemu boljim i ljepšim, gdje će se poštivati svaka ljudska osoba, gdje će se poštivati ljudski život, gdje se neće stavljati u pitanje temeljne vrednote, ljubav, poštenje, pravednost.

Prvi dokumentirani tragovi crkve na ovom mjestu sežu u 8. st., a prva veća crkva posvećena Majci Božjoj na tom mjestu sagrađena je polovinom 15. st. Kad je 1849. u njoj čudom ozdravila gđa Maria Magno r. Bigolo, pulski su vjernici odlučili tu sagraditi novu crkvu Gospe od Milosti. To je ova današnja crkva, a posvećena je 1886. U nju je iz stare crkve prenesen čudotvorni lik Gospe koja doji Malog Isusa, drveni pozlaćeni reljef iz 15. st. Do kraja I. svjetskog rata crkvu je posluživao svećenik iz pulske Katedrale. Za vrijeme vladavine Italije u Istri, talijanski fratri zainteresirali su se za dolazak u Pulu. Godine 1920. povjereno im je svetište Gospe od Milosti u Šijani. Redovnici Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra od 1970. crkvu poslužuju iz samostana sv. Antuna. Za crkvu su se od 1956. brinule časne sestre Kćeri Milosrđa, koje su tu boravile do 2001. pomažući usto u katehizaciji, vodeći crkveno pjevanje i odgajajući malu djecu u vrtiću.

Svetište Gospe od Milosti u Šijani najznačajnije je i najstarije marijansko svetište južne Istre i u nj se u prošlosti često organizirano hodočastilo iz raznih župa. Nakon Drugog svjetskog rata, kad je Pula promijenila strukturu stanovništva, posjećenost svetišta je dosta opala, no i danas pulski vjernici u velikom broju pohrle Gospi od Milosti nekoliko puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak, na Veliku Gospu i na Malu Gospu, kad se održava i procesija oko svetišta.

G. Krizman