Pula: Završno slavlje Izvanrednog jubileja Godine Božjeg milosrđa
Završno slavlje Izvanrednog jubileja Godine Božjeg milosrđa za Porečku i Pulsku biskupiju održano je u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina u nedjelju, 13. studenog 2016. Misno slavlje predvodio je biskup u miru mons. Ivan Milovan uz koncelebraciju 23 svećenika iz raznih dijelova biskupije.
Biskup je podsjetio vjernike kako je Jubilej milosrđa otvorio papa Franjo na blagdan Bezgrešne 2015., i da će ga zatvoriti na blagdan Krista Kralja, u nedjelju, 20. studenog ove godine, te je istaknuo kako je “Jubilej započeo s Kraljicom, a završiti će s Kraljem”. Spominjući se gesla pape Franje “miserando atque eligendo”, biskup je podsjetio na papinu želju da temeljna biblijska vrednota milosrđa ponovno jače zablista u ovom posebnom povijesnom času, pred očima svih članova Crkve, upravo kao srce biblijske poruke. To je milosrđe Božji odnos prema ljudima slabima i grešnima, naglasio je propovjednik, te citirao sv. Ivana Pavla II. istaknuvši da “pred činjenicom čovjekova grijeha Božja ljubav postaje milosrđe”. “Isus Krist je lice Očeva milosrđa”, citirao je biskup papu Franju, te nastavio “Milosrđe je postalo život vidljivo u Kristu, dosežući u Njemu svoj vrhunac.
U Svetoj godini milosrđa svim je vjernicima posebno istaknuta prigoda da obnove svoje vjere u Božje milosrđe i dožive poziv na zahvalnost i pouzdanje u Boga, iz čega proizlazi utjeha, radost i mir. To milosrđe, koje nam je iskazano, pozvani smo svjedočiti u svagdanjim odnosima prema bližnjima.
Biskup je u nastavku spomenuo užase XX. stoljeća, koji su na neki način učinili da u izričaju Crkve u prvi plan dođe baš vjera u beskrajno Božje milosrđe. Spomenuo je encikliku sv. pape Ivana Pavla II. “Dives in misericordia”, te njegovo prihvaćanje jedne privatne objave o Božjem milosrđu, temeljem koje je proglasio novi blagdan i potaknuo na pobožnost prema Božjem milosrđu. I u najvećim užasima totalitarnih režima i ratnih vihora, ljudi su se u najbeizlaznijim situacijama obraćali Božjem milosrđu kao jedinoj nadi za čovječanstvo, naglasio je propovjednik.
Misno slavlje završetka Godine milosrđa nadasve je zahvala Gospodinu za sve ono dobro koje se preko programa Godine milosrđa dogodilo u našoj i u cijeloj Crkvi: hodočašća, sakramenti ispovijedi, dar oprosta za sebe ili svoje drage, te svakako i novi doživljaj slušanja Božje riječi o Božjem milosrđu.
Biskup se nadalje spomenuo posebnih uzora koja je Crkva isticala u Godini milosrđa: sv. Leopolda Bogdana Mandića. sv. Oca Pia i nove svetice sv. Majke Tereze čiji je novopostavljeni kip u pulskoj prvostolnici blagoslovljen ove godine na misijsku nedjelju, 23. listopada.
Biskup je istaknuo kako je hvalospjev “Veliča” koji je kasnije otpjevan na kraju misnog slavlja upravo izraz hvale Bogu za dar i milost izvanrednog Jubileja svete godine milosrđa. Biskup je nadalje preporučio, neka svima, jedan od plodova Godine milosrđa, bude želja i odluka više živjeti ono što je srce naše vjere i što je sažetak svih Božjih zapovijedi: “ljubiti Boga svim srcem i bližnjega kao samoga sebe”, tako će, pred našim potrebama i nevoljama, kao i naših bližnjih, u našim svakodnevnim okruženjima, naša ljubav postajati milosrđe. U praksi će to značiti živjeti tjelesna i duhovna djela milosrđa posvećena stoljetnom kršćanskom tradicijom. Sva ta djela nisu nikako zastarjela, već dapače, vrlo suvremena i vječno životna, u konačnici velike svece kršćanske ljubavi, poput sv. Nikole, sv. Martina, i danas doživljavamo jako bliskima jer ih upravo u milosrđu vidimo kao uzor i zagovornike.
Na kraju Svete godine milosrđa, nakon svih lijepih programa, događaja i doživljaja, kao da i nama Isus ponavlja riječ upućenu pismoznancu iz Evanđelja: “Idi, pa i ti čini tako.” Neka nam ova godina milosrđa pomogne da i mi poput Isusa i poput svetaca, heroja dobrote budemo što više: ljudi milosrđa, zaključio je biskup.
