Pula: Proslavljen bl. Oton

U Pulskom samostanu sv. Franje Asiškog, spomendan bl. Otona proslavljen je svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Roko Smokrović, župni vikar u Umagu, u koncelebraciji s fra Vladimirom Vidovićem, fra Bojanom Rizvanom, i fra Nikicom Batistom.

Predslavitelj je na početku posjetio da se toga dna slavi i spomendan sv. Ivana od Križa, velikana, diva u vjeri. U svecima slavimo Boga, i oni su nam uzori zahvaljujući kojima se možemo duhovno obogatiti, naglasio je propovjednik. Po primjeru Elizeja koji je prihvatio proročki plašt, dakle službu, propovjednik je naglasio da čovjek u potpunoj slobodi bira hoće li se odazvati pozivu i živjeti život u kršćanskoj vjeri. Govoreći o ulomku evanđelja, u kojem Krist govori, ‘ako se ne obratite i ne postanete kao ovo dijete nećete ući i Kraljevstvo Nebesko’, vlč. Smokrović je naglasio ono što je najljepša karakteristika djece, ona znaju radosno iščekivati, znaju biti radosna.

Pozvao je okupljene da svoja smrknuta lica zamjene radosnim osmjehom, te pojasnivši promjerima to radosno iščekivanje, potaknuo je vjernike da se zapitaju što oni s radošću iščekuju. Sveci su živjeli takvim uzornim životom upravo jer su s radošću i sigurnošću iščekivali ono najbitnije, iščekivali su Gospodina. Svatko od nas najbolje zna na što je u svojoj n utrini fokusiran, i upravo nam je zato potrebna ova Godina milosrđa, da promijenimo put, ostavimo grijehe i živimo u radosnom iščekivanju. Ako nije Bog ono u što stavljaš svoju sigurnost, trebaš se obratiti, napomenuo je propovjednik, te istaknuo kako nam je Bog dao Crkvu, sakramente, svećenike, sve kako bi se obratili. Kada budemo prelazili u Vječnost možda će nas Bog pitati samo: „Zašto se nisi više radovao?“, zaključio je propovjednik.

Bl. Oton živio je u Puli, u prvoj polovici 13. stoljeća. Bio jedan od prvih franjevaca koji su stigli u Istru. Predaja mu pripisuje izvanrednu dobrotu i savršenu krjepost te četrnaest čudesnih ozdravljenja, koja se potanko opisuju u djelima nekoliko crkvenih kroničara.

Prema njima proizlazi da je, zahvaljujući svojim taumaturškim sposobnostima, bl. Oton iscijelio šest bolesnika koji su bolovali od oduzetosti, po dva od sljepoće i deformiranosti usta te po jednog od: grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju nakon pada i jednog uznemirenog od zloduha. Neka od tih čudesa blaženika je učinio za života, a druga, kao i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati zagovorom na njegovu grobu. Većina ozdravljenja bila je trenutna, ali bilo je i takvih koja su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.

Premda postoji nekoliko navoda o datumu smrti bl. Otona, kao najpouzdaniji prihvaćen je 14. prosinca 1241. Na taj dan slavi ga se u Istri, poglavito u crkvi sv. Franje u Puli, gdje mu se u oltaru sv. Franje čuvaju zemni ostatci. U lokalnoj tradiciji sačuvan je kult bl. Otona kao univerzalnog iscjelitelja, a pobožni mu se puk i danas obraća u mnogim teškim prigodama i bolestima.