Prva korizmena nedjelja

15. veljače 2016.

Komentar evanđelja prve korizmene nedjelje napisao je vlč. Josip Peteh.

Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan. Lk 4, 1-13

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Gospodnja.

U današnjem evanđelju vidimo kako se je Isus spremao za svoje javno djelovanje. Četrdeset je dana u Snazi Duha hodio pustinjom kuda ga je Duh Božji vodio! Četrdeset dana i noći su padale vode potopne, Četiristo godina su Izraelci bili robovi u Egiptu, četrdeset su godina lutali pustinjom prije nego što su ušli u obećanu zemlju, Četrdeset je godina kraljevao kralj David, četrdeset dana je Isus bio u pustinji i četrdeset dana mi u korizmi postom, molitvom, i djelima milosrđa spremamo svoje tijelo i duh za proslavu Isusova Uskrsa.

Isus je u pustinji vođen od Duha Božjeg razmatrao sva Božja djela u povijesti spasenja, sve što je Bog učinio za spasenje ljudi, sva obećanja koja je dao svome izabranom narodu. Razmatrao je Božju riječ, u Isusovom slučaju možemo reći razmatrao je samog sebe jer on je Božja riječ. Isus nam tako pokazuje kako se i mi trebamo spremati kada krećemo u neki posao, razmatrajući Božju Riječ u Snazi Duha Svetoga, tako upoznajemo Božji put koji je pred nama i stječemo oružje za nadvladati svakog neprijatelja koji nam stoji na putu da nas spriječi u izvršenju Božjeg zadatka.

Kad je Isus ogladnio dolazi Đavao da ga kuša. “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.” Isus odgovara: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.” Zatim mu Đavao obećava sva kraljevstva i svu vlast na zemlji i kaže: “Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.” Isus mu odgovori: “Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi” Đavao nastavlja dalje sa svojim kušnjama: “Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju. I, na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” A Isus odgovori: “Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”

Isus uvijek odgovara na isti način “Pisano je …” a Đavao mu stalno pokušava “prodat” istu laž “Ako si Sin Božji …” Isus ne treba ništa dokazivati Đavlu ni svijetu, za njega ne postoji ovo pitanje “ako si Sin Božji” on zna da je Sin Božji i to mu ni jedna Đavlova laž ili ljudska vlast ne može oduzeti, i kad je visio na drvu križa na izvana u potpunosti poražen i dalje on ostaje Sin Božji. Nijedno naše nijekanje ili ignoriranje ne mijenja niti umanjuje ovu istinu da Isus Je Sin Božji. Isus nas tako poučava da se ne trebamo boriti za njega da ga ne trebamo čuvati da ga slučajno neki ne bi povrijedio on ne sam zna čuvati i pokazao je da sve zlo svijeta ga ne može uništiti i ako se i ne brani kao što je pustio na drvu križa da se sva žestina zla iskali na njemu. Potiče nas da ne budemo kao Petar kada je odvraćao Isusa od muke govoreći: “Ne to se tebi ne smije dogoditi.”

Isus želi od nas da se borimo ali za pravu stvar, ispravnim oružjem i protiv pravoga neprijatelja. Želi da se borimo za spasenje ljudi, svoje i onih oko sebe jer zato je došao na svijet, radi nas i radi našega spasenja. Oružje koje nam je spremio za borbu je Božja Riječ, nije došao donijeti mir nego Mač, i to Mač Duha, to je Božja riječ i to ne samo zapisana i pročitana Božja riječ u Svetom pismu nego i Živa, Življena, Utjelovljena Božja riječ, on sam Isus je Mač koji se daje u naše ruke da po njemu Snagom Duha porazimo svako zlo koje je ostalo u svijetu. I neprijatelj protiv kojega se trebamo boriti nikako nije čovjek, nego Đavao i svaki oblik zla i patnje koji je grijehom dobio vlast u ovome svijetu.

Zato naoružani Božjom Riječi spremno krenimo u borbu za spasenje duša koja nas svakog dana čeka, svjesni da smo i mi sinovi i kćeri Božji i da tu titulu ne trebamo pred nikim braniti to jesmo i to nam nitko ne može oduzeti. Zato hrabro ustrajno do kraja hajdemo u susret Uskrslome Kristu!