Proslavljena svetkovina sv. Maura

Svetkovina sv. Maura, biskupa i mučenika, zaštitnika grada Poreča i Porečke biskupije proslavljena je, u ponedjeljak, 21. studenog 2016., svečanim koncelebriranim misnim slavljem i procesijom porečkom starogradskom jezgrom i rivom.

Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, u koncelebraciji s gospićko-senjskim biskupom mons. Zdenkom Križićem i  krčkim biskupom mons. Ivicom Petanjakom, biskupom u miru mons. Ivanom Milovanim i porečkim i pulskim biskupom ordinarijem mons. Draženom Kutlešom, koji se na početku mise zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli organizaciji i uspjehu održavanja svečanosti povodom proslave svetkovine zaštitnika grada i biskupije. Biskup je u uvodnom pozdravu svetkovinu čestitao i na talijanskom jeziku, a na njemačkom je uputio dobrodošlicu izaslanstvu iz Biskupije München, na čelu sa gospodinom Ivom Sadrićem.  

Mons. Kutleša je, pozdravljajući predvoditelja, mons. Devčića, podsjetio kako on dolazi iz biskupije koja kao svog patrona slavi sv. Vida, ranokršćanskog mučenika koji je palmu mučeništva stekao u prvim stoljećima kršćanstva, u IV. stoljeću, otprilike kada i sv. Mauro.

Misno slavlje glazbeno je uzveličao porečki Katedralni zbor sv. Maura pod ravnanjem Marka Ritoše.

Homiliju možete poslušati ovdje:

{mp3}161121svmauro2016d{/mp3}

Sv. Mavro jedan je od mnogih koji su sudjelovali u najdužoj i najkrvavijoj bitci u ljudskoj povijesti. To je trostoljetna bitka između moćnog Rimskog Carstva i kršćana, sljedbenika Isusa Krista, rekao je mons. Devčić u homiliji. Na jednoj su strani bile najopremljenija i najuvježbanija vojska i policija ondašnjeg svijeta, a na drugoj goloruki Isusovi učenici: muškarci, žene, starci, djeca, svi uglavnom pripadnici običnog puka. Bila je to neravnopravna borba Davida i Golijata u kojoj je, protivno svakoj ljudskoj logici, ponovno pobijedio David. S razlogom se pitamo, naglasio je propovjednik: Kako je to moguće? Kojim je čudesnim oružjem ta pobjeda izvojevana? Kako se dogodilo da su moćni rimski carevi u Kristovu križu, protiv kojeg su se tri stoljeća borili, prepoznali znak pobjede, a ne sramote?.

Usporedivši tu bitku sa bitkom između Davida i Golijata biskup je naglasio: David je, dakle, pored neobičnog oružja s kojim je izišao na megdan protiv Golijata, posebno bio oboružan čvrstom vjerom da je Bog na strani Izraela i da je On gospodar bitke. To mu je dalo onu snagu i samouvjerenost koju je kasnije posjedovao i sv. Pavao, a o čemu svjedoče njegove riječi koje poručuje kršćanima u Rimu: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“. Vjerujući u Božju zaštitu i pomoć, nastavio je biskup, Pavao ističe kako se ni on ni itko od onih koji vjeruju u Krista ničega ne moraju bojati: ni optužbe ni osude ljudskih sudova, ni pogibli ni mača, ni nevolje ni progonstva, ni gladi ni golotinje, jer nema ni zemaljske ni nebeske sile koja bi vjernika mogla rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu. Drugim riječima, Pavao vjeruje da kršćanina, ako se čvrsto drži Isusa Krista, ništa ne može nadvladati.

Mučenicima je sve to, i podnošenje najtežih muka, bilo moguće jer su došli do izvora iz kojeg su crpili nadljudsku snagu, pojasnio je propovjednik. To je njihova nepokolebiva vjera u Isusa Krista, u njegovu riječ i njegova obećanja. Njihova vjera bila je toliko živa i snažna da su se već ovdje u potpunosti osjećali sjedinjenima s Kristom po svojim patnjama, što im je davalo sigurnu nadu da će se s njime također sjediniti i u Uskrsnuću. Zbog toga Pavlove riječi: „Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist“ mogu se primijeniti i na svakog istinskog Isusova učenika. Riječ je, dakle, o potpunoj poistovjećenosti i solidarnosti učenika s Učiteljem, spašenoga sa Spasiteljem. Prvi su kršćani odbacivanje, mučenje i samu smrt poradi vjere shvaćali i prihvaćali kao vlastiti doprinos Kristovu djelu otkupljenja čovjeka i svega stvorenoga, što je zacijelo jačalo njihovu spremnost da trpe i umru za Krista. Razumljivo je da bismo tako i mi trebali prihvaćati i živjeti svoja trpljenja, posebno ona koja podnosimo zbog pripadnosti Kristu, naglasio je mons. Devčić.

Prvi su kršćani pobijedili su svijet iako su raspolagali oskudnim materijalnim sredstvima. A nas danas svijet i njegov duh pobjeđuje, iako nam ista sredstva ne manjkaju. Kako to objasniti? Kako je moguće da jedni pobjeđuju svijet bez materijalnih sredstava, a drugi bivaju nadvladani iako ih imaju? Vjera je odgovor na to pitanje, naglasio je biskup. Prvi su kršćani pobijedili svijet svojom snažnom vjerom u Isusa Krista kojeg su upoznali kao jedinog Spasitelja čovjeka, rekao je propovjednik.

Mučenici su to vjerovali i zato su u odlučujućim trenucima radije birali muku i smrt nego da se odreknu imena Isusova, ne sumnjajući nimalo da će uskrsnuti s Isusom ako mu ostanu vjerni bez obzira na cijenu koju za to moraju platiti. To je ono što je krasilo i sv. Maura i njegove drugove u mučeništvu, kao i bilo kojeg drugog kršćanskog mučenika, bez obzira na vrijeme i okolnosti njegova mučeništva, istaknuo je mons. Devčić.

Biskup je zaključio svoju homiliju citiravši papu Franju kada govori o „umornim kršćanima“, za koje papa smatra da je njihov umor posljedica toga što su „napola uvjereni“. Uzrok je njihova umora dakle njihova slaba vjera koja ih čini neotpornim i slabokrvnim kršćanima. A umjesto da tu slabost liječe pravim lijekom istinskog obraćenja, kao što su slušanje Božje riječi, primanje sakramenata, ljubav prema bližnjemu, oni posežu za raznim pripravcima, za raznim lažnim lijekovima i nadriliječnicima.

Isto tako mi crkveni pastiri zanosimo se mišlju da slabosti pastorala možemo nadvladati boljom organizacijom, primjenom suvremenijih tehničkih pomagala, mudrim raspravama i slično, zaboravljajući pritom da je „ostati u Gospodinu“ jedina istinska snaga Crkve i svakog njezina člana. Na to nas upravo podsjeća papa Franjo kada kaže: „Tko je u Bogu i od Boga; tko ostaje u ljubavi pobjeđuje svijet, a pobjeđuje ga naša vjera… Naša vjera može sve. Ona pobjeđuje. Bilo bi lijepo da si to ponavljamo, jer smo često ‘poraženi kršćani’…Ako kao kršćani vjerujemo, ispovijedajući i čuvajući vjeru, bit ćemo pobjedonosni kršćani“, citirao je mons. Devčić.

Sveti mučenici stajali su čvrsto u Bogu i zato su svojom vjerom pobijedili Rimsko Carstvo i sve kušnje ovoga svijeta. Ugledajmo se, draga braćo i sestre, u njih, ugledajmo se u sv. Mavra i njegove drugove, slijedimo primjer njihove čvrste vjere kojom i mi danas možemo pobijediti sve izazove, makar nam se oni činili ogromnima poput Golijata, a mi sami sebi izgledali slabima i neiskusnima poput Davida, ohrabrio je mons. Devčić okupljene vjernike.

Na središnjem svečanom misnom slavlju je, uz mnoštvo vjernika koji su ispunili porečku prvostolnicu  sudjelovao i gradonačelnik Edi Štifanić sa zamjenicima Nadijom Štifanić Dobrilović i Lorisom Peršurićem te predsjednikom Gradskog vijeća Adrianom Jakusom.

Po završetku misnog slavlja održana je procesija sa relikvijama sv. Maura. Ta povijesna procesija, koja je dugi niz godina tijekom prošloga stoljeća bila ukinuta, sada se ponovno održava od 2014. godine, a u organizaciju, osim biskupije i župe, redovito budu uključene i gradske vlasti. Procesiju prati gradska limena glazba, svečanom ozračju svakako doprinose i brojne svečane odore policajaca, vatrogasaca i kulturno-umjetničkih društava, a redovito organizirano sudjeluju i brojna mjesna sportska društva. Procesija je krenula iz Eufrazijeve bazilike, ulicama Decumanus, Cardo, gradskom rivom gdje su je pozdravile sirene brodova, do zgrade gradske uprave, pa Negrijevom ulicom na Trg slobode i natrag Ulicom Decumanus do bazilike.  

Tako su i ove godine relikvije prvog porečkog biskupa, koje se čuvaju u Eufrazijevoj bazilici, prošle ulicama grada kojemu je on, uz druge ranokršćanske mučenike sa porečkog područja, dao najuzvišenije svjedočanstvo vjernosti Kristu, žrtvom vlastitoga života.

(Foto: Foto Edi)