Proslavljena 300. obljetnica župne crkve u Svetom Ivancu nad Rašom

Danas, slaveći 300-tu godišnjicu posvete ove crkve, mi ne slavimo samo posvetu zidova ove crkve, nego živu zajednicu u ovom mjestu – župi. Dok promatramo ovo zdanje u njemu vidimo vjeru naših predaka. Ova kamena građevina odraz je one duhovne zajednice koja je ovdje stoljećima živjela vjeru, slavila sveta otajstva te ostala središte duhovnog života ovog kraja. Nije uvijek bilo lako živjeti vjeru, ostati vjeran Crkvi, međutim centar ovog mjesta ostala je ova kamena građevina koja simbolizira tu duhovnu dimenziju, rekao je preč. Jakovljević.

 

Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i svetog Ivana Krstitelja, u mjestu Sveti Ivanac nad Rašom, proslavila je u subotu, 26. lipnja 2021. lijepi jubilej, tri stoljeća od posvete župne crkve. Misno slavlje predvodio je dekan Vodnjanskog dekanata, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. M. Bulešića, preč. mr. Ilija Jakovljević, uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. dr. Bernarda Jurjevića.  Misa je u večernjim satima održana na otvorenom, pored župne crkve, u hladu krošnje stoljetnog stabla.  

Predslavitelj je prigodnu homiliju započeo riječima „Slaveći 300-tu godišnjicu posvete ove crkve, mi ne slavimo samo posvetu zidova ove crkve, nego živu zajednicu u ovom mjestu – župi. Dok promatramo ovo zdanje u njemu vidimo vjeru naših predaka. Ova kamena građevina odraz je one duhovne zajednice koja je ovdje stoljećima živjela vjeru, slavila sveta otajstva te ostala središte duhovnog života ovog kraja. Nije uvijek bilo lako živjeti vjeru, ostati vjeran Crkvi, međutim centar ovog mjesta ostala je ova kamena građevina koja simbolizira tu duhovnu veličinu.“

Vlč. Jakovljević se prisjetio dugogodišnjeg župnika pok. Romana Širola, koji je u toj i susjednim župama bio župnik oko 4 desetljeća, „Sjećam se vašeg župnika, vlč. Romana Širola, s kojom je ljubavlju obnavljao ovu crkvu, posebno novi misni oltar, kako bi ova crkva bila živi znak vjere u ovom kraju. Danas se s ponosom divimo kulturnoj i povijesnoj ostavštini ove duhovne zajednice, ali moramo biti i nositelji tog duhovnog zajedništva. I mi smo pozvani da izgrađujemo našu duhovnu obitelj, svatko od nas je sada živi kamen ove duhovne zajednice. I ljepota duhovne zajednice ovisi o nama. Da bi ova duhovna zajednica mogla biti živa zajednica potrebno je da se svakodnevno ugrađujemo u živi hram Božji.“

„Često puta na povijesnim građevinama vidimo pukotine, vlagu, možda urušene krovove i zidove. To je slika ponekad i duhovne zajednice koja je napukla jer redovito ne slavi sveta otajstva. Možda se urušila jer je primila samo sakrament krštenja i vegetira do primanja drugih sakramenata kršćanske inicijacije. Svatko je od nas dio tog crkvenog zajedništvo i naše zanemarivanje nedjeljnih i blagdanskih slavlja slika je urušene građevine“, upozorio je propovjednik na opasnost u duhovnom životu.

„Ova godišnjica je prigoda da si posvijestimo da smo mi ta živa zajednica – Crkva u kojoj Bog prebiva. Dok zahvaljujemo Bogu na generacijama i generacijama vjernika ovog kraja koji su gradili, obnavljali i čuvali ovu kamenu građevinu još smo više zahvalni na onoj duhovnoj građevini koju razna povijesna zla nisu uspjela uništiti. Povijest je stvarala pukotine na vjeri ove zajednice, ali ona se uvijek uz Božju milost i spremnost vjernika ovog kraja iznova obnavljala i ostala živa Kristova zajednica“, rekao je preč. Jakovljević.

„Zaštitnik ovog mjesta je Sv. Ivan Krstitelj koji je sav svoj život posveti da pripravi put Kristu. Pozivao je ljude na obraćenje kako bi pripravili put Bogu. I nas danas poziva na put obraćenja kako bi naše srce, naše obitelji i ova zajednica bila dostojan hram Duha Svetoga. Zato se na početku sv. mise kajemo za svoje grijehe kako bi mogli biti sveti Božji hram. Grijeh stvara pukotine na hramu naše duše, našeg životu; naših obiteljskih i župnih zajednica. Ostanimo otvoreni pozivu sv. Ivana Krstitelja da se trajno obnavljamo, da nikad ne zatvorimo svoje srce za čovjeka i Boga. Mi smo onoliko veliki koliko smo spremni oprostiti, koliko smo spremni ljubiti, imati milosrđa. Ljubiti ne znači priznati poraz. Ljubiti znači izdići se iznad grijeha i nastojati svaku ranu zamotati u bijeli omot ljubavi kako nas uči naš bl. Miroslav Bulešić. Taj omot ljubavi je Bog. Bog nije došao onima koji su sebe smatrali idealnim savršenim, jer oni su već bili zatvorili vrata svog srca. Bog dolazi onima koji se smatraju grešnima, slabima; koji se žele izdići iznad trenutnog stanja. To je i poziv Ivana Krstitelja. Ne ostati tapkati na mjestu, već svakodnevno nastojati rasti u ljubavi prema Bogu i bliženjem“, pozvao je propovjednik.

„Dok Vam čestitam ovu veliku godišnjicu, dok Bogu zahvaljujemo za sve one svećenike koji su ovdje sijali sjeme riječi Božje i dijeli svete sakramente, u isto vrijeme želimo moliti za nas da budemo dostojni ovog trenutku i širitelji Radosne vijesti. Ponekad nam je određene stvari teško razumjeti kao Zahariji i Elizabeti; ali onaj tako ima povjerenja u Boga taj uvijek donosi dostojne plodove kršćanskog poziva. Pozvani smo da gradimo ovaj svijet na kršćanskim vrednotama, da jedni druge smatramo braćom i sestrama. Da jedni kod drugih otkrivamo sliku djeteta Božjeg. Zajedno smo Crkva – zajednica Isusovih učenika. Bog svakog od nas treba da bi ovaj svijet bio bolji“, zaključio je predslavitelj.

Na kraju misnoga slavlja župnik Jurjević je izrekao zahvale svima koji su na bilo koji način doprinijeli održavanju te svečanosti i brojnim generacijama koje su ugradile dio sebe u izgradnju ili obnovu tog sakralnog zdanja. Napose se sa zahvalnošću prisjetio pok. župnika Širola, te izrazio zahvalnost dekanu Jakovljeviću na dolasku i upućenoj homiliji.

Prije završnog blagoslova preč. Jakovljević je istaknuo da se je rado odazvao upravo prisjećajući se pokojnog župnika Širola, ali i kao znak podrške i zahvale župniku Jurjeviću koji podnosi veliki teret pokrivajući veliko područje sa svoje tri župe, Barban, Sutivanac i Sveti Matej.

Nakon zahvale Te Deum i završnog blagoslova župnik je proglasio i pozvao, a predslavitelj uručio plakate zahvale za izuzetan angažman i pomoć u životu župne zajednice. Dobitnici su: Milenko Roce, Udruga Baldakin Sutivanac, DVD Sutivanac, načelnik Općine Barban Dalibor Paus, voditeljica župnog zbora Helga Vrh, Marija Plečić Frančula, Izo d.o.o. iz Balići, Trgometal d.o.o. iz Gorice, te Milan Meden i Družba Braće Hrvatskog Zmaja koji su dali svoj doprinos tijekom proteklih godina.

Druženje je nastavljeno na otvorenom igralištu pored škole i dječjeg vrtića, uz osiguranu večeru za sve sudionike proslave tog lijepog jubileja, za što se je pobrinulo Dobrovoljno vatrogasno društvo Sutivanac, uz pomoć velikog broja mještana.

Povijesni izvori spominju Sveti Ivanac nad Rašom još 1012. godine. Nepoznata je, ali zasigurno vrlo davna godina osnutka župe. Župna crkva sagrađena je u 18. stoljeću, vjerojatno na mjestu ranije crkve, s preslicom i dva zvona. U župi se čuva arhiv od 1815.  godine. Najstariji poznati glagoljski natpis iz 1516. godine i spominje župana Bartula Cvitića.

Župna crkva posvećena Bezgrešnom Začeću jednobrodna je građevina sa svetištem i lopicom. U prezbiteriju je oltar sa svetohraništem i kipom BDM.  U crkvi se čuva kamena krstionica iz 1750. godine. Crkva je temeljito obnovljena 2007. godine. Nekadašnja župna crkva, na groblju, posvećena je svetom Ivanu Krstitelju.

Ova nevelika zajednica, smještena u središnjoj Istri, sa svojih oko 350 stanovnika, nastanjena je u desetak omanjih naselja. Područje plijeni mirom i zelenilom blagih brežuljaka, koji sve više privlače domaće i inozemne goste i posjetioce, ali osim turističke djelatnosti, ovaj se kraj može podičiti s više veoma uspješnih poduzetničkih primjera zahvaljujući kojima ova sela ipak nisu previše opustošena masovnim migracijama prema većim gradovima ili inozemstvu u potrazi za boljom budućnošću. Mlade obitelji s djecom koje odabiru ostati ovdje, i lokalna uprava koja im prema svojim mogućnostima to nastoji olakšati, nada su bolje budućnosti za nove naraštaje koji će u nekim narednim vremenima slaviti daljnje jubileje u ovoj župi.

Iako je danas sve teže pronaći crkve gdje zvona nisu elektrificirana, početak proslave obilježen ručnom zvonjavom zvonara Romana Licula, te završetak te večeri slavljenja i ponosa svojom prošlošću u znaku druženja svih mještana uz mnoštvo djece svih uzrasta koja se igraju na mjesnom igralištu, nemjerljivo je bogatstvo koje potvrđuje da su ovakve zajednice, napose središnje Istre, itekako svjesne vrijednosti prenošenja svog vjerskog, povijesnog i kulturnog naslijeđa. (Txt i foto: G. Krizman)