Proslavljena 25. obljetnica svećeništva vlč. mr. sc. Lina Zohila
U Žminju, u župnoj crkvi sv. Mihovila arkanđela vlč. mr. sc. Lino Zohil proslavio je srebrni svećenički jubilej, četvrt stoljeća svećeništva. Prigodnu homiliju izrekao je mons. dr. sc. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki. Sva sredstva sakupljena prigodom ofera, čašćenja mladomisničkog križa, predana su nadbiskupu za stanovnike poplavljenih područja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Na misnom slavlju, koje je započelo svečanom procesijom iz župne kuće, sudjelovalo je dvadesetak svećenika iz Porečke i Pulske te iz drugih biskupija.
Uvodni pozdrav, osim samog slavljenika, okupljenim koncelebrantima i puku, uputio je i župnik domaćin vlč. Jordan Rovis. U užoj koncelebraciji su uz slavljenika bili pićanski dekan i župnik preč. Antun Kurelović, koji je bio župnik u Žminju u vrijeme mlade mise vlč. Zohila, te kanonik pulskog Katedralnog kaptola preč. Željko Staver, rodom iz Žminja. Osim roditelja, uže obitelji, rodbine, prijatelja i župljana Žminja, misi je nazočilo i mnogo vjernika iz sadašnjih i prethodnih župa gdje je vlč. Zohil djelovao.
„Vaš srebrnomisnik, po svome svećeničkom identitetu, je upravo Riječ Božja upućena vama“, naglasio je nadbiskup Hranić u prigodnoj homiliji obraćajući se okupljenim vjernicima, te istaknuo kako svećenički jubilej nije privatna svećenikova stvar već je to slavlje zahvalnosti za svećeničko zvanje i svećenički život koji je poniknuo u toj sredini. Klicu zvanja, naime, Bog sije po drugima jer u svemu onome što čini za čovjeka Bog računa na čovjeka. Govoreći o vlč. Zohilu, propovjednik je naglasio kako je preko žive i življene vjere u njegovom roditeljskom domu Bog već odmalena pripravljao plodno tlo za svećenički poziv kojeg je slavljenik kasnije svojom svjesnom odlukom prihvatio kao svoj životni put. Svećeničko zvanje zorni je pokazatelj kako obitelj nije samo biološko nego nadasve duhovno rodoslovlje čovjeka.
Bog je kasnije to svećeničko zvanje, kojem se svećenik svojom odlukom odazvao, po formaciji suobličio sebi, da bude sijač i pastir među ljudima. Svećeništvo je plod djelovanja Riječi Božje, a svećenik je postavljen poput tornja da ljudima upire pogled u Nebo i da sije Riječ Božju u srca ljudi. Prisutnost svećenika glas je Božji u srcima ljudi, i on po svome djelovanju treba biti živa opomena, glas prijekora protiv nasilja nad dostojanstvom čovjeka. Prisutnost svećenika među ljudima proročki je poziv na hrabrost darivanja, sebedarja, i on svojim životom treba u tome biti uzor ljudima u međuljudskim, obiteljskim, pa i bračnim odnosima, te u različitim životnim okolnostima. U društvu općenito, prvenstvena uloga svećenika, kao i uloga Crkve ne smije biti samo pronalaženje zajedničkog jezika Crkve s društvom, već prije ostvarivanje susreta društva s Kristom, naglasio je propovjednik. Nadbiskup je pozvao okupljene vjernike na posebno gorljivu molitvu za toliko potrebna nova svećenička zvanja u svojim sredinama, župnim zajednicama, ali i u svojim obiteljima.
Misno slavlje završeno je uobičajenim molitvama u toj župi, molitvom bl. Bulešiću i sv. Mihovilu arhanđelu. Generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac izrazio je slavljeniku čestitke u ime porečkog i pulskog ordinarija mons. dr. Dražena Kutleše te mu uručio prigodnu srebrnu plaketu. Zahvalivši vlč. Zohilu na velikom dosadašnjem doprinosu kojeg je svojim djelovanjem dao Biskupiji i Crkvi općenito mons. Grbac mu je poželio da ova proslava ujedno bude i poticaj za daljnje djelovanje. U ime župne zajednice svečaru je prigodne riječi uputio župljanin Serđo Tomišić, koji mu se je čestitkom obratio i prigodom mlade mise. Nakon svečanog darivanja slavljenika i nadbiskupa Hranića od strane župne zajednice, uslijedio je ofer, čašćenje mladomisničkog križa. Po želji slavljenika, sva sredstva sakupljena tijekom ofera predana su mons. Hraniću za pomoć osobama iz poplavljenih područja u njegovoj nadbiskupiji.
„Danas kad slavimo mojih 25 godina svećeništva ponajprije zahvaljujem dobrom Bogu koji me je preko mojih roditelja Mireta i Marije u život i na svoju njivu pozvao i što me je kroz sav život do sada krijepio i nadahnjivao, a što najbolje izražava i moje mladomisničko geslo koje i danas, nakon 25 godina služenja u Crkvi s istim žarom izgovaram, obogaćen iskustvom i Rovinja, Rima, Pazina, Zagreba, Poreča, Lovrečice i sada Vrsara.“ naglasio je slavljenik u svom obraćanju na kraju mise. Zahvalio je roditeljima, obitelji, rodbini, te istaknuo zahvalnost svim učiteljima, profesorima, odgojiteljima od osnovne škole u Žminju preko srednje u Pazinu i Zadru, teologije u Rijeci, Gregoriane i sv. Jeronima u Rimu, školskim i studentskim kolegicama i kolegama, biskupima i župnicima „koji su me poticali, pratili, usmjeravali i pomagali u svakom pogledu kao i kolegama svećenicima“, a napose, naglasio je „hvala mojim prijateljima koji su mi bili i jesu pomoć, podrška i poticaj u svakom mojem koraku jer da njih nije bilo puno bi mojih koraka bilo drugačije učinjeno.“
Vlč. mr. sc. Lino Zohil, rođen je u Žminju 29. ožujka 1964. godine. Red prezbiterata primio je 18. lipnja 1989. u Rovinju po rukama tadašnjeg ordinarija mons. Antuna Bogetića, a mladu misu proslavio je u Žminju 30. srpnja iste godine. Diplomirao je Teologiju na Visokoj teološkoj školi u Rijeci i magistrirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Po povratku s magisterija u Rimu obnašao je mnoge službe pri središnjim uredima Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu i u Ordinarijatu Porečke i Pulske biskupije: voditelj financijskog ureda i ravnatelj Središnje ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, supredsjedatelj Mješovitog povjerenstva za povrat imovine Vlade RH i HBK u Zagrebu, voditelj doma Pazinskog kolegija klasične gimnazije, biskupijski vikar za povrat crkvene imovine, ekonom, ravnatelj Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, dijecezanski povjerenik za crkvenu umjetnost i graditeljstvo, sudski vikar pri ženidbenom sudu, župnik Lovrečice. Sada je župnik župa Vrsar i Gradina u Porečkom dekanatu.
Mladomisničko geslo vlč. mr. Zohila „Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzveličao obećanje svoje. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.“ iz psalma 138. bio je znakoviti, čak proročki odabir na početku tog svećeničkog puta. Veličinom i bogatstvom plodova, Bogu na slavu i ljudima na dobrobit, to je sjeme Božje Riječi, u vjerničkom okruženju, po življenoj vjeri obitelji i župe, palo na plodno tlo istarske crvenice te dalo obilat plod“ nadahnuto je i lijepo zaključio nadbiskup Hranić govoreći o slavljeniku.
Misno slavlje veličanstvenim je pjevanjem animirao žminjski Župni zbor sv. Mihovila pod ravnanjem profesorice Aleksandre Orbanić.
G. Krizman