Proslava Velike Gospe u Božjem Polju

Porečko-pulski biskup Ivan Milovan predvodio je središnje svečano koncelebrirano misno slavlje na blagdan Uznesenja Marijina, 15. kolovoza, u svetištu Blažene Djevice Marije u Božjem Polju nedaleko Vižinade. Misno slavlje u koncelebraciji generalnog vikara Porečko-pulske biskupije mons. Marijana Kancijanića i župnika domaćina Alojza Bafa biskup je predvodio ja otvorenom pored groblja i drevne grobljanske crkve posvećene Majci Božjoj. Pripravu na misno slavlje slavnim otajstvima Gospine krunice i marijanskim pjesmama za okupljeni je puk predvodio mons. Kancijanić.

Na početku misnog slavlja nazočnima se obratio župnik domaćin, a biskup je u svom uvodnom obraćanju napose istaknuo kako je blagdan Uznesenja “izvor nade i utjehe te blagdan zahvalnosti i kršćanske nade”.

Na početku homilije biskup je spomenuo osam stoljeća dugu povijest tog svetišta znakovitog naziva “Božje Polje”, “mjesta stoljetnog okupljanja i molitve, mjesto ispovijedanja i stvaranja životnih odluka, mjesto obnove za duh i tijelo”. Ovo svetište postoji od 12. st. kad su crkvu i samostan osnovali redovnici ivanovci, “Malteški vitezovi”, pa kroz sva kasnije stoljeća kad su tu plodno djelovali redovnici Trećeg reda sv. Franje, tzv. “glagoljaši”, koji su slavili bogoslužje na starohrvatskom jeziku, odgajali svećenike glagoljaše za rad po mnogim župama Poreštine i šire; sve do ukinuća samostana 1805. po revolucionarnoj francuskoj upravi; ali crkva, groblje, hodočašća ostala su do danas. Dolazili su ovamo uvijek mnogi, izbliza i izdaleka, dolazili su svi ovi čije kosti ovdje počivaju, dolazili su, molili, ispovijedali se i pričešćivali te nalazili snage za svoj životni hod u vjeri, spomenuo se biskup i prethodnih generacija.

Danas smo ovdje mi, ljudi početka trećega tisućljeća, okupljeni u Marijinu svetištu, takvi kakvi već jesmo: često s bolima i nevoljama, s ranama na duši i na tijelu; netko teško pogođen tučom koja je nedavno poharala naše vinograde i njive; drugi noseći teško breme bolesti ili straha od bolesti; ili slomljen iznenadnom smrću drage osobe. Želimo danas ovdje moliti, vapiti, prositi, ali i kajati se, zahvaljivati za sve što imamo i jesmo te moliti na nakane osobne, obiteljske, na nakane Crkve, domovine i svijeta, rekao je biskup Milovan.

Hodočašće je sasvim osobito iskustvo zajedništva, jer okupljeni uz lik Majke Božje u vjeri i molitvi i mi se osjećamo kao obitelj djece Božje, a Crkva je naša velika obitelj, i dom, i pomoć na životnom putu. Upravo u današnjem vremenu otuđenosti, individualizma, uske sebičnosti, kada je i ono najintimnije zajedništvo – obiteljsko – u velikim teškoćama; a lažni proroci ovoga vremena dapače naviještaju i promiču rasap obitelji, jer ideal je po njima “slobodna ljubav” tj. neodgovorna, neozbiljna, sebična i samoživa, zapravo nikakva ljubav nego naličje, surogat ljubavi. U takvom vremenu upravo je svaka naša župa, pozvana je biti “dom i škola zajedništva”, rekao je biskup riječima blagopokojnog pape Ivana Pavla II. Hodočašće je mjesto zajedništva, povezivanja, otvaranja duše Bogu i bližnjima. To je iskustvo Crkve koja je obitelj i koja se susreće i doživljava kao obitelj osobito kod nedjeljne mise. Čuvajmo si nedjelju, ne dajmo da nam ukradu nedjelju, okupljajmo se na nedjeljnu misu – imat ćemo tako sigurnost zajedništva, blizine i podrške vjerničke zajednice, poručio je biskup.

Biskup se nadalje spomenuo ovogodišnjeg obilježavanja 150. obljetnice lurdskih ukazanja te istaknuo kako je Marija kod ukazanja ponavljala bitni Isusuov poziv iz evanđelja “Obratite se i vjerujte evanđelju”. U Lurdu su Marijine riječi bile: pokora, obraćenje, molitva. A obratiti se znači povjerovati u Isusa Krista, koji je je Put, Istina i Život, rekao je biskup Milovan.

Homiliju je završio riječima pape Benedikta XVI. koji se ovih dana osvrnuo na nedavni Svjetski dan mladih i spomenuo one stotine tisuća mladih u Australiji koji nisu izazvali nikakav nered ni počinili štetu. Da bi bili sretni nisu trebali razuzdanosti i nasilja, nisu trebali alkohola i opojnih sredstava. Kako to ne usporediti s njihovim vršnjacima koji se, u svom pogrešnom traganju, upuštaju u iskustva kojima srozavaju vlastito dostojanstvo što nerijetko okončava potresnim tragedijama. Današnje “društvo blagostanja” da bi ispunilo nutarnju prazninu i dosadu koja je prati, potiče ljude da se oprobaju u nečem novom, “ekstremnijem”. I odmoru tako prijeti u opasnost da se pretvori u isprazno trčanje za lažnim užicima, rekao je biskup Milovan te zaključio zazivom “da dani odmora budu dani prave odvojenosti od svakodnevnog ritma, tijekom koji će se znati izdvojiti vremena za sabranost i molitvu, koji su nužni za duboko pronalaženje samih sebe i drugih”.

U tijeku misnog slavlja u crkvi je na raspolaganju za ispovjed brojnim vjernicima bio novi župni vikar župe Motovun Jure Purkić. Po završetku misnog slavlja Gospin kip je u procesiji vraćen u crkvu, gdje je rijeka hodočasnika još dugo prolazila u ophodnji u molitvi.

Biskup Milovan je svečano večernje koncelebrirano misno predvodio u porečkoj Eufrazijevoj bazilici, katedrali, koja je ujedno i župna crkva Uznesenja BDM.(G.K.)