Proslava sv. Mihovila u Žminju

Svatko tko je ušao u Božje zajedništvo, ne može i ne smije stajati po strani, već mora ući u mihovilsku borbu za ostvarenje Božjega prvenstva i Božje volje, pozvao je vlč. mr. Lino u propovjedi na ovogodišnjoj proslavi blagdana sv. Mihovila u Žminju. No, na žalost često nam se čini kao da Božje uzmiče pred zemaljskim, kako nam to i danas možda izgleda kad gledamo i slušamo kako se sve nudi na sveopćoj svjetskoj i europskoj rasprodaji vrednota. Doživljavamo kako razni moćnici svijeta donose zakone i presude po mjeri svojih interesa i politika, presuđujući čak i o sudbini nerođenih, na smrt bolesnih i nemoćnih, sve do sudbine obiteljskog, bračnog života, sudbini nedjelje, pa čak i sudbini čitavog naroda, i našega hrvatskog naroda, upozorio je propovjednik.

U četvrtak, 29. rujna 2016., Žminj i žminjska župa proslavili su svog nebeskog zaštitnika, sv. Mihovila. Misno slavlje predvodio je vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, rodom iz Žminja. Inače, na Miholju se tradicionalno u Žminju na središnjem misnom slavlju okupe svi svećenici rodom iz te župe, te župnici okolnih župa. Tako je i ove godine, pred prepunom župnom crkvom koncelebriralo dvadesetak svećenika.

Obzirom da se sv. Mihovil časti i kao zaštitnik policije misnom slavlju su, kao i svake godine, nazočili načelnik Policijske postaje Rovinj Renato Žufić i načelnik Policijske postaje Pazin Valter Opašić. Od predstavnika mjesnih institucija misi je nazočio načelnik Općine Žminj Marko Križman sa suradnicima, te čelne osobe žminjskih obrazovnih ustanova.

Anđeli kao duhovna bića, unatoč njihovoj službi u povijesti spasenja, već po svojoj biti izmiču svakom povijesnom razmatranju. Zato i ne možemo opisivati njihov život kao što činimo sa životom svetaca, rekoa je propovjednik na početku prigodne homilije. Unatoč tome, na temelju Božje objave možemo ipak o njima nešto reći, isto tako možemo opisivati njihovo štovanje. Činimo to rado, što s cijelom Crkvom danas slavimo njihov blagdan, a i što mnogi vjernici nose njihova imena slaveći danas svoj imendan.

Ime Mihael, u hebrejskom ‘Mi ka el’, što znači: “Tko je kao Bog?” spominje se u Svetom pismu pet puta, podsjetio je vlč. Zohil. Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. “Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli” (Dn 12,7-9).

Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak, od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan, naglasio je propovjednik.

Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika podsjetio je propovjednik te spomenuo zemljopisnu rasprostranjenost štovanja sv. Mihovila: u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. I kod nas je u Hrvatskoj veoma razvijen kult sv. Mihovila. Podignute su mu u čast mnoge župne i područne crkve, a i neka mjesta nose njegovo ime, tako imamo Miholjac, Miholec, Mihovljan.

Bogoslužje veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

Propovjednik je zatim podsjetio na štovanje sv. Gabrijela, čije ime znači „Bog je jak“, a čiji se kult naročito vezivao uz blagdan Blagovijesti. Njemu je, kao i sv. Mihaelu, pučka pobožnost pridavala ulogu čuvara crkvenih vrata; ta dva arkanđela priječe demonu ulaz u crkvu. Kao svoga zaštitnika štovali su sv. Gabriela glasonoše, teklići i pismonoše. Papa Pio XII. proglasio ga je nebeskim zaštitnikom telekomunikacija: telegrafa, telefona, radija i televizije:

Ime Rafael znači “Bog liječi”, a ime je trećega arkanđela, koga danas slavimo. Njega, kao i dvojicu drugih arkanđela, opširno spominju apokrifne knjige, a od kanonskih knjiga Rafael je veoma prisutan u Tobijinoj knjizi. Naročito se Rafaelu preporučuju putnici, a pomalo i pečalbari te iseljenici. Kao duhovnome liječniku počeše mu se utjecati i bolesnici u duševnim i tjelesnim bolestima. A kao svoga posebnog zaštitnika časte ga apotekari, zaključio je vlč. Zohil prvi dio propovjedi.

Naši su se stari stoljećima ovdje okupljali i nama kao baštinu ostavili ovo što vidimo, ovu prekrasnu crkvu i sve što se u njoj nalazi. Time se sigurno danas svaki Žminjac ponosi. Oni su to učinili ne iz nekog prestiža, kulture, tradicije nego zbog toga jer su vjerovali u Boga jer je Bog bio temelj njihova života i svakako veliki dio toga su prenijeli i na nas mlađe.

Upitajmo se što je danas razlog moga dolaska ovamo? Jeli to skup domaćih svećenika, Dan općine, ili se i mi poput naših starih okupismo danas ovdje iz vjernosti Bogu, da bismo još više produbili svoju osobnu vjeru, da bismo još više upoznali Isusa Krista.

Moram se spomenuti sluge božjega Miroslava Bulešića čiju smo šezdesetdevetu obljetnicu mučeničke smrti proslavili prošlog mjeseca, blaženog Francesca Bonifacia čiju smo godišnjicu mučeništva proslavili pred 15ak dana, blaženoga Alojzija Stepinca.

Dok promatramo mučenike naše svete vjere, te vjerne svjedoke, osjećamo u sebi Božji poziv i poticaj na obnovu srca, na veću dosljednost života, na vjernije nasljedovanje Isusa Krista, našeg Spasitelja, koji od sviju nas očekuje da mu budemo vjerni svjedoci u svijetu, naglasio je propovjednik. Samo Crkva u kojoj su pastiri i oni kojima oni služe Kristom zahvaćeni i njegovim svetim Duhom ispunjeni, samo takva Crkva može biti kvasac i sol u društvu, samo takva je Crkva grad na gori i svjetiljka koja se stavlja na stol da osvijetli cijelu kuću, kako je Isus slikovito govorio o tome što očekuje od zajednice svojih učenika, naglasio je vlč. Zohil.

Svatko tko je ušao u Božje zajedništvo, ne može i ne smije stajati po strani, već mora ući u mihovilsku borbu za ostvarenje Božjega prvenstva i Božje volje, pozvao je propovjednik. No, na žalost često nam se čini kao da Božje uzmiče pred zemaljskim, kao nam to i danas možda izgleda kad gledamo i slušamo kako se sve nudi na sveopćoj svjetskoj i europskoj rasprodaji vrednota.

Doživljavamo kako razni moćnici svijeta donose zakone i presude po mjeri svojih interesa i politika, presuđujući čak i o sudbini nerođenih, na smrt bolesnih i nemoćnih, sve do sudbine obiteljskog, bračnog života, sudbini nedjelje, pa čak i sudbini čitavog naroda, i našega hrvatskog naroda.

Mihael je zaštitnik i čuvar svih nas. Zato je on davno odabran također za nebeskog zaštitnika policije, jer je čuvar Božjega ‘poretka’. Međutim, naš glavni problem je duhovnog karaktera – to je oholost, a ona je bila glavni ‘problem’ i Luciferu, koji je odbio služiti Bogu i poveo za sobom u propast mnoge anđele odmetnike. Ali Mihael – ‘Tko je kao Bog!’ – kako nam kaže Otkrivenje, izišao je kao pobjednik u ratu na nebu: ‘Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta’.

Zato, da bismo i mi bili pobjednici, stil našega života mora biti poniznost, naglasio je vlč. Zohil. „Gledajte kako se ljube međusobno!“ – govorili su pogani za kršćane, promatrajući njihov život, a tako bi i danas trebalo biti među nama. Osim svjedočenja Isusove Radosne vijesti kršćanin je također u borbi protiv zla i Zloga. Stoga, čiji vojnik želiš biti: na strani dobra ili na strani zla – stalno smo pred tim izborom, Isus je odredio da onaj tko želi biti Njegov učenik mora uzeti svoj križ i ići za njim! A taj izbor uključuje i odluku želimo li živjeti za jedan trenutak ili za vječnost.

Arkanđeo Mihael nam je primjer i pouka da jedino vrijedi slijediti Gospodina i živjeti za vječnost, a tada će i naše crkve biti pune! Zato je točna stara izreka ‘humus humilitas’ – poniznost je najplodnije tlo na kojemu raste Božja ljubav. Zato se svakoga dana trebamo ispitivati: Na kojem tlu raste moj život? Želim li biti svet, sveta? Želim li ustrajno slijediti Gospodina? Lako je diviti se veličini drugoga, ali kršćanski poziv uključuje nastojanje da sami budemo evanđeoski veliki, naglasio je vlč. Zohil te zaključio homiliju molitvom sv. Mihovilu:

“Zaštitniče naš, priteci u pomoć nama, našim obiteljima, djeci i mladima, očevima i majkama, djedovima i bakama; pomozi našoj župnoj zajednici i svim društvenim institucijama da upoznaju tko je kao Bog da bi spoznali tko je čovjek, dostojanstveno ga živjeli u sebi te poštovali i ljubili u drugima”.

Po završetku misnog slavlja časne sestre Milosrdnog Isusa, s. Jaira Udovičić i s. Jana Komenda  predstavile su svoj Red i utemeljitelja  bl. Mihaela Sopoćkog te čitale zapise iz Duhovnog dnevnika sv. Faustine o tome što je Isus u viđenjima govorio Svetici o širenju kulta Božjeg milosrđa.

Uz završne zahvale, župnik, vlč. Jordana Rovis je najavio za slijedeću godinu o blagdanu sv. Mihovila proslavu 300. obljetnice župne crkve te predstavljanje monografije.