Proslava blagdana sv. Josipa u njemu posvećenoj župi u Puli

U jedinoj istarskoj župi koja kao svog zaštitnika slavi sv. Josipa, u Godini svetoga Josipa, na župnu je svetkovinu, u petak, 19. ožijka 2021., svečano misno slavlje predvodio kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić, uz koncelebraciju župnika domaćina Antuna Prodana.

Mons. Jelenić je na početku prigodne homilije podsjetio da je ova godina proglašena Godinom sv. Josipa, zbog 150. godišnjice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Katoličke crkve. Papa Franjo ju je proglasio 8. 12. 2020. i traje do 8. 12. 2021.

U Svetome Pismu ne možemo pročitati ni jednu jedinu riječ sv. Josipa, ali Sveto Pismo ga spominje, on je bio čovjek koga je Bog izabrao, dao mu je potrebne milosti i on je postao glava Svete Nazaretske Obitelji, vodio je brigu o Isusu Sinu Božjemu i o Blaženoj djevici Mariji, Majci Isusovoj. On sebe nije smatrao vrijednim toga, ali je Bog po anđelu ohrabrio Josipa i rekao „uzmi ženu svoju, doista što je u njoj začeto od Duha Svetoga je, ali ti ćeš mu dati ime, on će spasiti narod“.Josip, jer je vjeran, prihvaća volju Božju, u tišini, u skrovitosti. On će istinski voditi brigu za dobro Svete Nazaretske Obitelji, i na putu za Betlehem, i kada ih nitko neće željeti primiti, i kada Marija treba roditi on nalazi sklonište. Dijete koje se rodilo dolazi radi ljudi, ali ljudi nemaju za njega mjesta. Josip je učinio što je bilo moguće da taj prostor bude što prikladniji za dolazak Sina Božjega. Nedugo zatim moraju bježati u Egipat, u strahu pred Herodom. Bog  je poslao anđela Josipu i naložio im odlazak u Egipat. Zatim se vraćaju u Izrael, ali ne u Betlehem nego u Nazaret i ondje će Isus zadobiti ime Nazarećanin. Iz sv. Pisma saznajemo za njihovo hodočašće u Jeruzalem, gdje je Isus ostao u hramu, tu su zabilježene njegove riječi „Zar niste znali da mi je biti u kući svoga Oca?“, podsjetio je između ostalog propovjednik. Sv. Pismo navodi da im je Isus bio poslušan te da je napredovao u dobi, mudrosti i znanju, pred Bogom i pred ljudima.

U čemu je veličina Josipova?, zapitao se mons. Jelenić. Vršio je svoju dužnost, iz ljubavi i vjernosti prema Bogu, iz ljubavi prema Isusu i Mariji, htio je biti koristan, vodio je brigu,hranio je i čuvao tu obitelj. U svetopisamskim zapisima Josipa se posljednji put spominje kada je Isusu imao 12 godina. Za Josipa kažemo da je i zaštitnik dobre smrti, umro je kad je izvršio svoje poslanje, a uz njega su očito tada bili i Isus i Marija, svaki bi vjernik trebao preminuti uz Isusa i Mariju, jer to znači da smo u milosti Božjoj.

Sv. Josip je zaštitnik Crkve, mi smo dio te Crkve, Isus je umro za Crkvu. Mi se u ime Isusovo okupljamo u Crkvi, zajedno sa svima onima koji su prihvaćali Isusa, sa svima svetima. Kao što Sveto Pismo navodi za Isusa da je „prošao ovom zemljom čineći dobro, i mi smo pozvani proći ovom zemljom čineći dobro“, naglasio je mons. Jelenić. Za to imamo kao uzor Isusa Krista, ali i sv. Josipa i  Blaženu Djevicu Mariju, i nebrojeno mnoštvo svetaca, mučenika , blaženika, ljudi koji su se istinski trudili vršiti volju Božju u svemu, jačani vjerom i ljubavlju. 

Mi danas, radujući se o blagdanu sv. Josipa, zahvaljujemo Bogu što je upravo sv. Josip zaštitnik ove, jednine njemu posvećene župe u ovoj biskupiji.

Bog ljubi svakoga čovjeka, osobito onoga koji želi s njime biti povezan, koji želi slaviti Boga svojim životom, svojom ljubavlju i vjerom. Što nam je danas činiti? Slijediti Isusa Krista, uz zagovor Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, prihvaćati svoje obveze i dužnosti u obitelji, sve činiti s ljubavlju, jer time želimo proslaviti Boga i činiti drugima dobro. Svaki dan imamo nebrojeno mogućnosti činiti dobro.

Sv. Josip je to uvijek činio tiho i skromno, pokušajmo i mi razmisliti što mi možemo iz dana u dan činiti u jednostavnosti svoga srca, ali u skrovitosti, jer Bog sve zna i sve vidi. Činimo li dobro drugima ne moramo očekivati njihovu zahvalu, treba nam biti važno da smo to učinili iz saznanja da ljubimo drugoga čovjeka, ljubimo zapravo Boga u tom drugom čovjeku, a osobito ako tu svoju ljubav iskazujemo prema onima koji su bolesni, sami. To je naš poziv i poslanje u ovome svijetu, naš odgovor na Božju ljubav je da ostvarimo ono na što smo pozvani, zaključio je mons. Jelenić.

Misno slavlje glazbeno je animirao župni zbor pod ravnanjem Jelene Orober Bastiančić.