Promišljanje: “Marijin Trsat – Trajni (iza) zov Istranima”

Subota uoči Male Gospe, 7. rujna 2019.Iz Istre pojačan promet prema Rijeci. Automobili , autobusi i veća grupa pravih hodočasnika koji su tri dana pješačili do Rijeke preko Učke. Prolaze korzom. ljudi se miču i oslobađaju prolaz. Pjesma se ori, a zastava viori. Sve oči uprte su u Trsatski brežuljak. Rijeka jedan dan u godini živi u znaku zavjetnog hodočašća Istrana.

Hvala Bogu na lijepom vremenu i velikom broju hodočasnika.

A kome to Istrani i Istranke hrle?

Naravno, svojoj Majci – Gospi Trsatskoj kojoj svake godine iznova nose svoje brige, muke, trpljenja; nose svoje zahvale; nose svoje molitve za narednih godinu dana.

I tako iz godine u godinu, iz generacije u generaciju. I dokle god ovaj narod bude tako štovao i «štitio» Gospu i čuvao uspomenu na Nazaretsku kućicu dotle će i Gospa svojim nebeskim plaštom i zagovorom štititi svoju vjernu djecu.

Svečano euharistijsko slavlje ove je godine predvodio biskup mons. Dražen Kutleša u suslavlju sa preko 60 svećenika. Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor iz Starog Pazina pod vodstvom orguljaša Bruna Gortana i dirigentice Vesne Drndić koja je vrlo vješto animirala i potakla na pjevanje sve sudionike, pa čak i one visoko na brdu. Skladnim glasovima staropazinaca Lučana Ujčića i Vesne Drndić odjeknuo je pripjevni psalam i zvonki Aleluja. A moćnom liturgijskom pjevanju dali su svoj doprinos članovi župnih zborova iz Žminja, Trviža, pulskih i drugih župa.

Biskup Kutleša se u propovijedi uz ostale misli dotaknuo uloge žene u društvu i obitelji koje imaju poseban dar od Boga da zamijete probleme i na vrijeme ih krenu rješavati. Upravo kao što jei BDM na svadbi u Kani Galilejskoj zamijetila i rekla : «Vina nemaju.» Dakle, ona je primijetila i reagirala , ne sutra ni prekosutra nego odmah i sada. U Novom zavjetu nailazimo na više takvih primjera njenog reagiranja u pravo vrijeme i na pravom mjestu, čime daje primjer svim majkama da je nasljeduju u mudrosti i požrtvovnosti.

Što to ljude privlači u Marjanska svetišta?

Evo nekoliko odgovora ovogodišnjih hodočasnika:

» Trsat je za mene jedno posebno mjesto gdje osijećam prisutnost Isusa i Majke Božje. Svakome bih preporučila da hodočasti u neko Marijansko svetište da osjeti ono što sam ja osjetila, a ne mogu riječima opisati.» (Č. Lj.)

»Ja sam se prije dvadeset godina zavjetovala da ću svake godine o blagdanu Male Gospe hodočastiti na Trsat. Nakana je bila za moju djecu, njihove obitelji i posebno za bolesne unuke…Hodočastiti ću dokle god budem mogla.» (Lj.)

»Ovo je peta godina da idem pješice na Trsat. Lijepo je družiti se sa mladim ljudima koji razmišljaju kao ja. Kroz hodočašće rastem u vjeri da je mogu dalje svjedočiti i prenositi svojoj obitelji ostalim ljudima sa kojim se susrećem u životu. Kroz ta tri dana napunim baterije za cijelu godinu.» (K. S.)

» Kad sam bila manja uvijek sam išla sa roditeljima i na njihov nagovor, a kako idem starija sve više uviđam da je to pravi smjer i u Majci Božjoj vidim zagovornicu i pratiteljicu na putu moga odrastanja. Posebno mi se sviđa da je to hodočašće baš na početku nove školske godine.» ( J. )

»Ja osjećam veliku sreću i ponos da mi iz Istre možemo doći na Trsat. Uvijek kad pređem Učku pred očima mi se pojave naši pređi koji nisu mogli preko granice već samo do mjesta koji se zove Poklon. Tu su u daljini s čežnjom gledali prema Gospinom svetištu i poklonili joj se. Posebno mi je srce ispunjeno kada mogu s ostalim pjevačima pjesmom častiti Gospu.» ( M. U.)

»Meni je mama rano umrla. U vrijeme njezine bolesti i moga odrastanja i sazrijevanja Majka Božja mi je postala glavni oslonac i uporište u životu. Zahvalna sam roditeljima što su mi prenijeli vjeru u Boga. Svake godine dolazim moliti i zahvaljivati. Ne znam kako bih koračala kroz život da nemam vjere.» (M.)

Sa ovim zanimljivim razmišljanjima opraštamo se od Trsata, nadajuć se susretu sa poznanicima i rodbinom ako ne prije onda dogodine, u ovoj prekrasnoj oazi ljubavi i mira.

Mirjana Ferenčić