Primio si dobra svoja
Komentar evanđelja 26. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Josip Peteh.
Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. Lk 16, 19-31
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.
Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’
Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Riječ Gospodnja.
Danas u evanđelju čitamo poznatu Isusovu prispodobu o siromašnom Lazaru i bogatašu koji se sjajno gostio i nije mario za Lazara koji je gladan u čirevima sjedio kraj njegovih vrata. I ova je prispodoba upućena farizejima i pismoznancima kojim su uživali veliki ugled u narodu i držali se pravednima, bili su osigurani i materijalno i duhovno ali su vrata njihova srca bila zatvorena, te nisu primjećivali potrebe drugih. Isus i nas želi potaknuti da otvorimo svoja srca i oči za potrebe bližnjih, da ne živimo samo za sebe nego da poput Isusa i mi služimo bližnjemu, da i mi predamo svoj život za bližnjega kao što je Isus položio svoj život za nas. Onaj koji sebi zgrće blago i želi sačuvat svoj život izgubit će ga. Ako život ne predamo drugome život gubimo. Život nije naš, niti je za nas život pa i drugi Božji darovi dani su nam za bližnjega i ako taj dar ne predamo dalje gubimo ga. Jedini način kako možemo sačuvat Božje darove je da ih predamo dalje, kad ih dijelimo oni nam ostaju i množe se, ako ih skupljamo i nastojimo ih sačuvati za sebe i stavimo ih u konzervu da nam ostanu sigurni u našoj riznici tada nam nestaju i gubimo svoj život i sve darove Božje. Stoga svako srce zatvoreno u sebe, u svoju samodopadnost i samo dostatnost upada u ponor smrti i muke odakle nema izlaza kao i ovaj bogataš.
Kada se bogataš našao u paklu moli Abrahama da pošalje Lazara njegovoj braći da i oni ne dođu u ovo mjesto muka, međutim Abraham mu odgovara imaju Mojsija i Proroke njih neka slušaju. Ali bogataš svjestan da ni on nije slušao ni Mojsija ni proroke kaže da ako netko od mrtvih dođe njega će poslušat a Mojsija i Poroke neće. Ovo je važan dio današnjega evanđelja jer sjetimo se Isus govori pismoznancima i farizejima koji poznaju što govori i uči Mojsije i Proroci, ali ne vjeruju Isusu kojega i Mojsije i Proroci navještaju, tako iako su im poznata pisma iako imaju bogato znanje o Božjim otajstvima oni sami ne ulaze u te dubine Božje milosti i drugima ne daju da uđu. Budući da ne vjeruju Mojsiju ni Prorocima, Isus kaže i upozorava ih da neće vjerovati i neće promijeniti svoj život ni da netko od mrtvih ustane. Tu Isus misli prvenstveno na svoje uskrsnuće, ni ono neće biti dovoljno da promjeni njihova srca. Kad je oživio Lazara brata Marijina i Martina, mnogi su povjerovali u njega ali pismoznanci i farizeji su i dalje ostali tvrda srca. Isus nas upozorava na tu tvrdoću srca da ne bi i mi upali u tu zamku zatvorenosti u same sebe. Ni Isusovi učenici ni njegovi apostoli nisu razumjeli niti shvaćali otajstvo Isusova uskrsnuća sve dok im nije otvorio srca dok im nije otkrio sve ono što Mojsije i Proroci pišu o njemu. Isus im nije otvorio srca da bi samo znali što Mojsije i Proroci pišu o njemu jer to su znali i farizeji i pismoznanci i ništa im nije koristilo nego im je otvorio srca da ono što su već znali i čitali u Zakonu i Prorocima sada i žive da ta Božja Riječ zaživi u njihovim dijelima. Da Božja Riječ postane tijelom u njihovom tijelu, u njihovim djelima, mislima i riječima. Tako i nas danas poziva da budemo njegovo tijelo, da i u nama poput Marije, Riječ Tijelom postane i nastani se u nama i među nama, po djelovanju Duha Svetoga.