Preminuo vlč. Marino Mikolić

Vlč. Marino Mikolić, umirovljeni svećenik Porečke i Pulske biskupije, okrijepljen svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo, u ponedjeljak, 22. svibnja 2017. godine, u 79.-oj godini života i 56.-oj godini svećeništva.

Vlč. Mikolić rođen je u mjestu Motovunski Novaki, u Pazinskom dekanatu, 17. srpnja 1938. godine, kao šesto dijete u obitelji oca Anđela i majke Marije rođ. Ujčić. U rodnoj župi sv. Marine dj. primio je sakrament Svete Potvrde 1948. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Biskupskom sjemeništu u Pazinu gdje je maturirao 1957. godine. Iste godine pozvan je na odsluženje vojnog roka no zbog zdravstvenih poteškoća,  odslužio je samo tri mjeseca, u Prištini. Školovanje je nastavio na Visokoj teološkoj školi u Pazinu gdje je diplomirao 1961. godine s diplomskim radom na temu „Borba protiv psovke“.  Red đakonata primio je u 1961. godine u Pazinu po rukama biskupa dr. Dragutina Nežića, a iste godine u kolovozu u župnoj crkvi sv. Jurja na Starom Pazinu za svećenika ga je zaredio nadbiskup Josip Ujčić, s koji je bio u rodbinskoj vezi. Mladu misu proslavio je u Motovunskim Novakima 1. listopada 1961. Dan kasnije biva imenovan župnikom Zamaska, a u travnju 1962. i susjedne Kašćerge, tim župama upravlja do 1969. godine. U rujnu 1969. postaje knjižničar u Pazinskom sjemeništu i tu službu vrši do listopada 1971. godine. Odmah potom prelazi na službu bilježnika u Biskupskom ordinarijatu u Poreču. Ondje ostaje do listopada 1984. godine, kada se seli natrag u rodno mjesto gdje po potrebi pomaže u pastoralu. U svibnju 2002. godine preuzima ponovo župe Kašćerga i Zamask, kojima upravlja nešto više od godine dana. U kolovozu iduće godine imenovan je župnikom rodne župe Motovunski Novaki gdje ostaje do umirovljenja, 14. studenog 2012. godine. Umirovljeničke dane proveo je u Svećeničkom domu Betanija u Puli. Preminuo je 22. svibnja 2017. u jutarnjim satima, u pulskoj Općoj bolnici.

U listopadu 2015. godine, već kao umirovljeni svećenik, doživio je ostvarenje jedne svoje velike, kako je i sam rekao, životne želje, obnovu crkve Majke Božje od Ružarija nadomak rodnog sela. Vlč. Mikolić je tom prigodom, u suslavlju sa sadašnjim župnikom, vlč. Rudijem Koracom, predvodio misno slavlje kojim je proslavljena temeljita obnova te crkve koja se nalazi neposredno izvan sela, na tek nekoliko stotina metara od župne crkve. S ponosom je blagoslovio to zdanje čija je obnova bila njegov životni projekt. Na kraju tog misnog slavlja radosno je zahvalio mještanima i drugima koji su na razne načine doprinijeli obnovi te crkve, za koju je svojevremeno, podsjetio je vlč. Mikolić, čak bilo prijedloga da se sruši. Napose je zahvalio Bogu što mu je ispunio želju da dočeka dan blagoslova obnovljene crkve, što je bila njegova životna želja i projekt za koji je štedio cijeli svoj svećenički staž, od mlade mise 1961. godine.

Čovjek blagog osmjeha, svojom je mirnoćom, staloženošću i vedrinom donosio ljudima Krista, koliko prelamanjem Riječi i Euharistijskom žrtvom, toliko često i svojim životnim primjerom podnošenja teškoća, kojih naravno nije bio pošteđen.

Sprovodna misa vlč. Mikolića bit će u mjestu Motovunski Novaki, u župnoj crkvi sv. Marine dj. u srijedu, 24. svibnja, u 14 sati. Uslijedit će sprovodni obredi i ukop na mjesnom groblju.

Počivao u miru Božjem!