Kultura i tradicijaNovosti

Predstavljena monografija „Žminjske kapelice“

Monografija „Žminjske kapelice, tihe čuvarice pučke pobožnosti“ autorice Nele Peteh, predstavljena je u nedjelju, 30. rujna 2018. godine, dan nakon proslave župnog patrona i Dana općine, u posve ispunjenoj žminjskoj župnoj crkvi sv. Mihovila.

Tijekom predstavljanja, kojim je moderirala glavna urednica knjige Nada Galant, o knjizi su govorili: glavni predstavljač mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije, tehnički urednik David Ivić te u ime nakladnika, Župe sv. Mihovila župnik Jordan Rovis.

Knjiga donosi precizan i sistematizirani prikaz sveukupno 118 kapelica koliko ih se nalazi na području te župe, od najstarije koja datira iz davne 1734. godine pa sve do onih izgrađenih u ovoj godini. Ta impresivna brojka, kao i velika pozornost koja se pridaje uređenju, održavanju i izgradnji novih kapelica daje toj istarskoj župi prepoznatljivost po njegovanju tih posebnih svjedoka vjere u ruralnom okruženju. Osim lijepih fotografija i detaljnih specifikacija glede lokacije, datacije, materijala izrade i drugih generalija, autorica je obišla mnoštvo kazivača te je za svaku kapelicu otkrila i zapisala neku zanimljivost, o nakani ili motivu izgradnje, molitvi koje su se kod nje molile ili neki drugi bitan podatak.

Glavni predstavljač, mons. Vilim Grnac je na početku svoga obraćanja istaknuo činjenicu kako su predstavljanja knjiga u Žminju uvijek posebni događaji. Mons. Grbac je istaknuo da iz kapelica iščitavamo jako mnogo o vremenu i ljudima koji su ih gradili, te su kapelice znak vjere, hrabrosti, pouzdanja u Boga i zahvalnosti, u, često, vrlo teškim životnim okolnostima. On se posebno osvrnuo na pojam pučke pobožnosti i na njihov značaj u očuvanju i prenošenju vjere. Ove kapelice nisu izgrađene radi umjetničke vrijednosti, one su smještene upravo ondje gdje trebaju biti, gdje su ljudi koji su ih podigli trebali njihovu prisutnost, one su poziv na molitvu, podsjetnik na vjeru koja obuhvaća i prožima sav ljudski život. Iako se često moglo, i može čuti, da je vjera privatna stvar, da su apostoli tako smatrali nikada ne bi sa svojom navjestiteljskom ulogom izašli u javnost, rekao je mons. Grbac, jednako tako i ove kapelice su građene ne na skrovitim mjestima, nego u javnosti, na raskrižju puteva, one su bile javni dokaz vjere. Kapelice prate razne životne situacije, pa i one najteže, rat, bolesti i obiteljske tragedije, ali u njima nema osude one su tim ljudima koji su ih izgradili bile znak vjere koja hrabri, tješi i liječi. Mnoge su podignute iz zahvale prema Bogu, znak je to da nema pravog kršćanskog života bez zahvalnosti. Dobro je toga se prisjetiti napose u današnjem vremenu kada se toliko naglašava kultura prava, a zanemaruje se zahvalnost, današnjim bi mladim generacijama trebalo posvjestiti da nije sve sto imaju palo s neba, da se za nešto postići treba potruditi, istaknuo je mons. Grbac.

Te su kapelice i znak hrabrosti, rekao je predstavljač, jer je svakako bilo hrabro u vrijeme fašizma staviti na kapelice natpis „Hvaljen Isus i Marija“ napisan na hrvatskom jeziku, ili uopće izgraditi kapelicu u vrijeme komunizma, kada je to bilo zabranjeno. Mnoge su i one podignute u 21. stoljeću – i to je hrabrost – danas podići u svome dvorištu kapelicu koja govori „ovdje žive kršćani“,  u vremenu kada to predstavlja opasnost da se bude ismijano i proglašeno nazadnim.

Ova je monografija vrijedna jer govori o vjeri nekad i danas, istaknuo je predstavljač. Posebno se osvrnuo na brojne kapelice posvećene Majci Božjoj, podsjetio je na događaj u Kani Galilejskoj, kada je Blažena Djevica Marija primijetila potrebu ljudi u nevolji, usrdno i ustrajno se obratila Isusu te je potreba uslišana; ljudi su njoj posvećivali kapelice s vjerom da će i za njih tako posredovati kod Isusa u njihovim potrebama. Posvećujući joj kapelice ljudi odaju da im je ona uzor u životnom stavu  – učinimo sve što možemo, a ostalo s povjerenjem prepustimo Bogu; pravilan je to, zreli kršćanski životni stav.  Mons. Grbac je posebno istaknuo i kvalitetne fotografije koje krase ovu monografiju. Zaključno je izrazio nadu da će objavljivanje ove monografije potaknuti i druge župe da na isti način obnove, istaknu i valoriziraju kapelice na svome području.

Autorica, Nela Peteh, u svome je obraćanju o kapelicama istaknula kako je ideju bavljenja kapelica dobila još tijekom terenske nastave s učenica u područnoj školi sv. Matej – Cere, a učvrstila ju je inicijativa žminjskoga župnika „Uredimo svoje kapelice“. Projekt monografije trajao je tri godine, od kada je o Miholji 2015. predstavila PPT prezentaciju fotografija kapelica kojih je tada bilo nekoliko manje. Peteh je istaknula kako je rad na toj monografiji za nju bio obogaćujući na više razina: spoznajnoj, društvenoj i duhovnoj. Poteškoće su bile prilika za rast u molitvi i predanju. A kapelice su prije svega upravo to, poticaj na molitvu koja je današnjem svijetu nasušno potrebna. Obnoviti se u molitvi znači obnoviti sve vidove svoga života, po njoj Bog slobodno ulazi u naš život, u  njemu djeluje, čini čudesa u svojoj milosti. Samo dodir s nebom može iscijeliti nas i našu zemlju. Zato možemo reći – tko moli ima sve. Dao Bog da nam upravo naše brojne kapelice, kao tihe čuvarice duhovnosti i temeljnih istina, pa bilo i preko ove knjige, budu pomoć i poticaj za istinski život u susretu s Bogom. Neka nam u tome pomogne i moćni zagovor našega zaštitnika sv. Mihovila, zaključila je autorica.  

Kratki osobni osvrt na knjigu, napose na njezine tehničke aspekte, izrekao je grafički urednik David Ivić, koji se ujedno osvrnuo i na likovne aspekte i reljefna rješenja kapelica, naglasivši kako su u pojedinim slučajevima kapelice bile mnogo dojmljivije prije uređivanja i restauracije. On je također spomenuo i veliki broj duhovnih zvanja koje je dala žminjska župa što također mnogo govori o odnosu prema vjeri i identitetu kojim odiše taj kraj. On je svoje obraćanje zaključio pročitavši nekoliko citata kazivača.

Književnu je večer glazbeno oplemenila sopranistica Marija Kuhar Šoša uz klavirsku pratnju supruga Maria Šoša, te Župni zbor sv. Mihovila pod ravnanjem Aleksandre Orbanić.

Učenice žminjske osnovne škole Rebeka Orbanić i Ana Peteh pročitale su dijalektalne molitve koje je autorica knjige zapisala kod kazivača: „Ja se križan“, „Anđel Buojži“ i „Sveti Petar grije va raj“, a učenik Pazinskog kolegija Danijel Unukić pročitao je stihove pod naslovom “Kapelice čitat”, koje je kapelicama posvetila Nela Peteh i koji se nalaze na prednjem preklopniku korica knjige.

U knjizi, nakon „Riječi župnika“, vlč. Jordana Rovisa, uvodnu riječ dala je autorica. Slijedi osvrt prof. dr. sc. Mate Križmana koji je svoj intervent naslovio  „Nešto napomena o postanju riječi kapelica“. Prikaz na temu „Kapelice i pučka pobožnost“ napisao je vlč. Josip Peteh, autoričin brat. Doc. dr. sc. Elvis Orbanić svoj je povijesni osvrt na te čuvarice pučke pobožnosti naslovio „ Žminjske kapelice: jedan odraz povijesti pobožnosti“. Posljednji stručni osvrt u knjizi napisala povjesničarka umjetnosti Marija Ivetić, ona je svoj članak naslovila jednostavno „Žminjska spomenuća“. Knjiga osim detaljnog prikaza svih 118 kapelica donosi tekstualni i slikovni prikaz Kalvarije koja se nalazi na sjeverozapadnom prilazu Žminju, Križnoga puta u selu Pamići, a knjiga je zaključno obogaćena i kratkim zažecima teme knjige na njemačkom, engleskom i talijanskom jeziku. Na početku Kataloga žminjskih znamenja nalazi se topografska karta na kojoj su označene lokacije svih objekata evidentiranih u knjizi.  

Nakladnici monografije su Župa sv. Mihovila iz Žminja i Nakladnička kuća „Josip Turčinović“ iz Pazina. Autorica je u svome obraćanju istaknula zanimljivost kako je upravo na dan predstavljanja, 30. rujna, prije 85 godina rođen istarski svećenik, supetarac Josip Turčinović, teolog izoštrena osjećaja za povijest vjere i kulture na ovim prostorima, veliki intelektualac čija duhovna veličina prelazi stoljeća, a koji je dobar dio svog životnog vijeka uložio upravo u izdavaštvo.  

I dok dajemo hvalu Bogu za velikane poput Turčinovića, koji su svojim djelovanjem obilježili turbulentna vremena XX. stoljeća, kapelice nam svojim postojanjem govore o drugim, hrabrim, često gotovo anonimnim svjedocima vjere iz nekih još davnijih vremena, ne možemo ne uputiti zahvalu Svevišnjemu za onu čijom marljivošću i izvrsnošću odiše svaka stranica ove knjige; autorica ove knjige predstavnik je onog najboljeg što nove generacije, nastavljajući tragom slavne povijesti, donose kao zalog za nadolazeća vremena dajući tako opravdane razloge optimističnim očekivanjima neke ipak bolje budućnosti. (G. Krizman)