Predstavljena knjiga “Motovunski statut i Odluke općinskog vijeća Motovun”

U subotu, 08. listopada 2016. godine, predstavljeno je kapitalno djelo o povijesti Motovuna pod nazivom “Motovunski statut i Odluke općinskog vijeća Motovun”. Osim autora, dr. sc. Ivana Milotića, knjigu su predstavili: vlč. mr. sc. Ilija Jakovljević, Tomislav Sadrić, mag. iur. te prof. Livio Prodan. Knjiga je objavljena u nakladi općine Motovun, nakon tri godine priprema i istraživanja.

“Otvorili smo prozor u prošla vremena Motovuna”, rekao je otvarajući svečanost motovunski načelnik Tomislav Pahović, ustvrdivši kako se iz objavljene građe čak vidi kako su “nekadašnji gradski oci Motovuna imali slične probleme kao i mi danas, ali su ih lakše i učinkovitije rješavali”. Osim autoru, predstavljačima i suradnicima načelnik Pahović se u svom obraćanju na suradnji zahvalio Župi Motovun, vlč. Ivici Bellomari  te Udruzi fotografa Fotovun na oblikovanju naslovnice knjige.

Predstavljanju su nazočila tri: biskupa porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša, biskup u miru mons. Ivan Milovan te biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, koji je tih dana boravio u Istri na X. međunarodnom simpoziju crkvenih pravnika.

Knjiga je sačinjena od tri dijela: u prvom se dijelu nalaze studije s prethodnim razmatranjima pojedinih tema važnih za razumijevanje kodifikacije, u drugom je dijelu preslika zapisnika motovunske kodifikacije dok je u trećem dijelu priređen prijevod s komentarskim bilješkama.

Ovaj kraj desetljećima je bio zaobilažen, mada su se svi divili Motovunu i motovunskim zidinama; ali nije se toliko ulazilo u dušu ovog mjesto, rekao je recenzent knjige vlč. Ilija Jakovljević. Da ne bi prepustili zaboravu povijest ovog mjesta i divili se samo njegovim materijalnim ostatcima: zidinama, arhitekturi, sakralnim građevinama; dr. Milotić nam večeras u ovoj knjizi daruje dušu Motovuna koja ga je očuvala i učinila biserom središnje Istre, naglasio je Jakovljević. Motovunski statut i odluke općinskog vijeća donose nam pravni, moralni, vjerski, društveni, gospodarski, kulturni život ovog mjesto. Jednom riječju: progovara nam o našima predcima što su i kakvi su bili. Kakav su sustav vrednota zastupali i živjeli. To je ono vrjednije, jer taj sustav vrednota je stvorio ono što Motovun jest. Vidi se prekrasni sklad između društvenog i vjerskog života; između civilne i duhovne vlasti koja svaka na svom području brine za dobro stanovnika Motovuna. Zanimljivo je čitati kako svjetovna vlast pazi da svojim odlukama ne povrijedi moralni sustav vrednota. Moralni sustav vrednota izgradio je Motovun. Za bolje razumijevanje nekih tadašnjih odluka potrebno ih je gledati očima onog vremena. Ne znači da su današnje neke odluke bolje od onih prije, to će povijest pokazati, naglasio Jakovljević.

Vlč. Jakovljević je nadalje analizirao odnos između civilne i crkvene vlasti naglasivši su svi živjeli isti sustav vrednota. Iz motovunske kodifikacije se jasno vidi da se mletačka vlast nije uplitala u upravu najznačajnije crkvene vlasti u Motovunu a to je Motovunski kaptol; ali jest na ono što možemo nazvati župničkim radom, rekao je Jakovljević te ukratko iskazao narav odnosa crkvenih i civilnih vlasti: mletačka vlast porečkom biskupu predlaže kandidata za motovunskog župnika koji je ujedno i kanonik; imenuje ili u najmanju ruku nadzire rad sakristana u župnoj sakristiji crkve sv. Stjepana,  nadzire račune bratovština i crkvenih društava te propisuje obvezu njihova podnošenja civilnim vlastima. S druge strane i crkvena vlast u Motovunu imala je određene ovlasti na civilnom području ponajviše u smislu moralnog autoriteta. „Crkva je davala bitan i prepoznatljiv pečat društvenom životu Motovuna. Stoga ne iznenađuje velik broj odredaba koje se odnose na vrlo različita vjerska pitanja.“, rekao je recenzent citirajući autora.

Možemo svi skupa biti zahvalni dr. Ivanu Milotiću koliko na prijevodu srednjovjekovne motovunske kodifikacije, ali još više na uvodnoj studiji te iznad svega na tumačenjima određenih pravnih i povijesnih pojmova, rekao je Jakovljević te naglasio kako je ovom knjigom Motovun je dobio svoje „obiteljsko stablo“ koje je dostupno svima. Stoga je važno da svatko ima ovu knjigu kako bi znao cijeniti povijest, kulturu te iznad svega katoličku vjeru koja je oblikovala identitet Motovuna kakvog mi sad poznajemo. Motovunu ne treba novi identitet koji se ponekad pokušava nametnuti, jer tad Motovun ne bi bio to što jest, zaključio je Jakovljević.

Promotor Tomislav Sadrić, inače pravnik, istaknuo je kako nigdje u Istri nema takvog “mozaika pravno-povijesnih mikrokozmosa” kakav izvire iz Motovunskog statuta, te podvukao činjenicu koja je utvrđena tijekom Milotićevih istraživanja, naime da je osnova Motovunskog statuta predmletačka, pa se kroz kasnije dopune mogu uspoređivati uprave i lokalne politike iz vremena prije i nakon što je Motovun potpao pod vlast Venecije.

Autor Ivan Milotić je zatim izložio kako knjiga, uz popratnu studiju i tumač pojmova, sadrži prijevod teksta Motovunskog statuta sačinjen prema prijepisu motovunskog povjesničara Luigija Morteanija iz 1890-tih godina. Prve su odredbe Statuta nedatirane, a one datirane nastajale su od 1317. do 1507. godine. Naime, kada bi tadašnje motovunsko općinsko vijeće ustvrdilo da je neki problem iz praktičnog svakodnevnog života nedefiniran Statutom, donijelo bi odluku koja bi automatski postala dijelom Statuta i važila za sva buduća vremena. Tako se osnovnim poglavljima Motovunskog statuta, koji potječe još iz vremena Akvilejske patrijaršije, pridružio niz kasnijih odluka, “kodifikacija društvene i pravne zbilje Motovuna”, koje, istaknuo je Milotić, potječu i iz kanonskog i iz običajnog prava.

Rad na pripremi ove knjige bio je ne samo iscrpan već i iscrpljujući, rekao je Milotić, ilustriravši to primjerom traženja najboljeg rješenja za prevođenje naziva petnaestak vrsta obuće, čije cijene regulira jedna od odredbi Statuta. U tu su svrhu širom Istre fotografirane freske nastale u isto vrijeme kada i ta statutarna odredba, kako bi se srednjovjekovni nazivi mogli spojiti s konkretnim stvarima na koje se odnose. Milotić se posebno zahvalio suradniku Liviju Prodanu, uz čiju su pomoć točno rekonstruirane i preračunate sve mjere koje se spominju u Statutu, i brojnim drugim suradnicima koji su pomogli primjerice u dešifriranju vrsta tkanina, pojmovnom razlikovanju ženidbe i braka, i mnogih drugih situacija. Kakvo je sve nasljeđe zabilježeno u Motovunskom statutu najbolje ilustrira završna misao autora Ivana Milotića na predstavljanju knjige: “Naš današnji intelekt se možda precjenjuje, jer mnogi fenomeni današnjice iscrpno su uređeni još u Motovunu prije 500-600 godina”. 

(foto: Glas Istre)

Recenzija:

Ivan Milotić

Motovunski statut i Odluke Općinskog vijeća Motovuna

Imamo ispred sebe jednu od najvrednijih knjiga o Motovunu, kako na civilnom tako i na crkvenom području, a to je Motovunski statut i Odluke općinskog vijeća Motovuna. Priređivač ove knjige, ali i autor uvodnog teksta te iznad svega pravni tumač određenih pojmova Motovunskog statuta….,  doc. dr. sc. Ivan Milotić sa Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predstavlja nam osobni identitet Motovuna i njegovih stanovnika kroz povijest. Iz pravnog uređenja komuna proizlazi sveukupni identitet jednog mjesta, koji se očituje u: pravnom, društvenom, gospodarskom, vjerskom, kulturnom uređenju. Kako kaže dr. Milotić ovaj pravi akt donosi „nekoliko vrsta pravnih akata koje su u njemu zastupljene (uredbe i naredbe, odluke općinskog vijeća, dukali središnje mletačke vlasti, sudske odluke i arbitražni pravorijeci, akti o razgraničenju i dr.).“

Dr. Milotić kao vrsni pravnik na civilnom području te dobar poznavatelj i crkvenog prava nudi sveopći komentar Motovunskog statuta i Odluka općinskog vijeća Motovuna. Bez poznavanja crkvenog uređenja nije moguće razumjeti društveno uređenje onog vremena, jer Crkva i Općina djeluju zajednički za dobrobit istog čovjeka. U fokuse je čovjek kao cjelovito biće sa svojim tjelesnim i duhovnim potrebama. Često puta određeni civilni propisi su bili kanonizirani, ali i crkveni propisi postali su sastavni dio Općinskih statuta.

Nakon uvodnog dijela, autor govori o: „Tekstu, nazivu i dataciji Motovunskog statuta i Odluka općinskog vijeća Motovuna. U ovom poglavlju, autor, na jezgrovit način predstavlja povijesni kontekst nastanak Statuta te činjenicu da nam nije dostupan izvorni Motovunski statut već njegov prijepis. Za bolje razumijevanje samog Statuta, autor nam donosi vremenski raspon nastanka ovog akta „koji se najšire može postaviti od samoga početka XII. stoljeća do 1507. godine“ te „dvije vrste vlasti koji su donosile dijelove tog akta, i to (a) akvilejski patrijarh od samoga početka XII. stoljeća do 1278., (b) mletačka vlast od 1278. do 1507. godine“.

Autor jasno razlučuje cjelokupnu kodifikaciju srednjovjekovnog motovunskog prava na dva dijela: Motovunski statut (do 82. kapitula) i Odluke općinskog vijeća Motovuna (od 83. do 275. kapitula); te donosi povijesni razvoj motovunske kodifikacije koji je jako važan za razumijevanje kako samog Statuta tako i Odluka općinskog vijeća Motovuna.

U drugom dijelu autor progovara o „Društveno-političkom, povijesnom i pravnom nastanku Motovunskog statuta i Odluka općinskog vijeća Motovuna“. Autor jasno uočava vremenski raspon nastanka motovunske kodifikacije te vlast dvaju suverena: akvilejskog patrijarha do 1278. godine te mletačke vlasti. U sadržaju motovunske kodifikacije, ako se tako može reći, vide se dva čimbenika donošenja (autora) akata: Statut (prva 82 kapitula) „mogao je stoga izdavati ili sam akvilejski patrijarh ili osoba koju je on ovlastio – općinski potestas“, dok „u kasnijoj mletačkoj općini zakonodavno tijelo bilo je općinsko vijeće (najčešće veliko, a rjeđe malo vijeće)“ što se točno vidi po sadržaju Odluka općinskog vijeća Motovuna (od 83 kapitula). Vidi se kasnija mletačka interpolacija u sami Statut (u prva 82 kapitula). Akti uređuju cjelokupni život Općine. Ali zanimljivo je da ne govore ništa o jednoj drugoj značajnoj instituciju u isto vrijeme na istom teritoriju a to je Motovunski kaptol. Statut i Odluke se uređivali društveni život koji se odnosi na vjersko područje (bogohuljenje, rad nedjeljom i blagdanima, polaganje prisege na Evanđelje, pitanje zastare, slavlje crkvenih blagdana….). Mletačka vlast nije se uplitala u upravu Motovunskog kaptola, ali jeste na ono što se odnosi na župu: „(ona biskupu predlaže kandidata za motovunskoga župnika – kapitul br. 239), imenuje ili, u najmanju ruku, nadzire sakristana u župnoj sakristiji crkve svetoga Stjepana (kapitul br. 178, 232), nadzire račune bratovština i crkvenih društava te propisuje obvezu njihova podnošenja civilnim vlastima (kapitul br. 156)…“ Također je crkvena vlast u Motovunu imala određenu ovlast na civilnom području: „Crkvene osobe i sakristani u mnogim su stvarima bile personae i testes credibiles (kapitul br. 151, 228) i svojevrsni jamci javne vjere i povjerenja u pravne akte (posebice isprave koje se sastavljaju privatno ili posredstvom bilježnika).“ Civilne vlasti u Motovunu najviše na crkvenom području je zanimao rad bratovštine ne samo zbog toga što su one vršile socijalnu ulogu u društvu već zbog njihovo oporezivanja.

U trećem poglavlju progovara o „Pravnoj baštini Motovunskog statuta i Odluka općinskog vijeća u Motovunu“.  Dr. Milotić  argumentirano donosi kako je pravni supstrat u većini srednjovjekovnih općina na ovom području Istre i Dalmacije bilo partikularno običajno pravo, koje je prema svojoj naravi većinom bilo nekodificirano (ius non scriptum). Drugi značajni izvori su: pravorijek – sententia (kapitulu br. 98) motovunskoga podestata u konkretnoj pravnoj stvari;  odredbe mletačkih upravitelja u Motovunu; odredbe rašporskoga kapetana; kanonsko pravo (ius canonicum)…

U četvrtom poglavlju dr. Milotić govori o „Pravnom uređenju u Motovunskom statutu i Odlukama općinskog vijeća Motovuna- kratki pregled“. Tako autor pravna pravila u  Motovunskom statutu dijeli na ona koja uređuju: „(a) čisto građanska pravna pitanja, (b) različite kazne, (c) tipično kaznenopravne odredbe kojima se propisuju zločini, (d) prava, obveze i ovlaštenja općinskih službenika, (e) režim glede obrambenoga sustava Motovuna, (e) higijenu, (f) gospodarstvo i gospodarska pitanja, (g) vjeru i vjerska pitanja, (h) općedruštvene činjenice.“ Kad je riječ o Odlukama općinskog vijeća Motovuna autor progovara o većem broju statusnih kategorija te prihvaća „shvaćanje T. Raukara da se društveno-statusno razlikovanje (stratifikacija) provodi prema kriterijima koji su gospodarski, biološki, politički i kazneni, međutim, tome valja pridodati i niz drugih statusno relevantnih čimbenika.“

 Dr. Milotića daje vrijednu analizu kojim se reguliraju određeni odnosi između Općine i Crkve. Kako kaže autor: „Crkva je davala bitan i prepoznatljiv pečat društvenome životu Motovuna. Stoga ne iznenađuje velik broj odredaba koje se odnose na vrlo različita vjerska pitanja.“ U životu jednog mjesta značajnu ulogu imaju određeni datumi, tako dr. Milotić navodi sustavno svece  o kojima govore „Odluke općinskog vijeća Motovuna“ (npr. „sveta Margareta/Margarita (201, 209, 225, 269), sveti Bartul (229), sveti Juraj (168), sveti Kvirik (269), sveti Marko evanđelist (99, 153), sveti Martin (121, 205), sveti Mihovil (160, 226), sveti Petar (156, 235), sveti Stjepan (99).“). Najčešće se spominje  crkva sv. Stjepana u Motovunu (101, 103, 104, 105, 151, 156, 168, 171, 178, 196, 217, 219, 222, 239) jer ona je mjesto ne samo liturgijskih događanja nego i društvenih; napose trg ispred župne crkve. Na nekoliko mjesto kapituli spominju u određene crkveni službenici: porečki biskup (239), klerici općenito (193), motovunski župnik (228, 239), sakristani koji su se smatrali osobama od povjerenja (151, 178, 232).

U Odlukama općinskog vijeća Motovuna na nekoliko mjesta govori se o prisezanju na Sveto pismo (247) i evanđelje (88, 100) te o invokacijama in Christi nomine (99, 141, 158, 172, 184, 192, 198 248, 255, 248, 255) i Dei gratia (206, 244, 263) kojima se željelo tom pravnom aktu dati još jedna dodatna težina sakralnog.

            Možemo svi skupa biti zahvalni dr. Ivanu Milotiću koliko na prijevodu srednjovjekovne motovunske kodifikacije, ali još više na uvodnoj studiji te iznad svega na tumačenjima određenih pravnih i povijesnih pojmova. S ovom knjigom Motovun je dobio svoje „obiteljsko stablo“ koje je dostupno svima. Stoga je važno da svatko ima ovu knjigu kako bi znao cijeniti povijest, kulturu te iznad svega katoličku vjeru koja je oblikovala identitet Motovuna kakvog mi sad poznajemo. Motovunu ne treba novi identitet koji se ponekad pokušava nametnuti, jer tad Motovun ne bi bio to što jest. Neka sv. Stjepan prvomučenik bdije nad Motovunom i njegovim stanovnicima a crkva njemu u čast posvećena neka sve uzdiše duhovno i kulturno koji u nju ulazi.

Ilija Jakovljević