Predstavljena knjiga „Juraj Dobrila: Pastirska pisma i poslanice“

Poslanice i pastirska pisma biskupa Jurja Dobrile, pohranjene u Biskupijskom arhivu, ovom knjigom postaju u originalnoj formi dostupne široj javnosti, a vlč. mr. Jakovljević je ih je prezentirao sistematski, uz prigodna kontekstualna pojašnjenja.

U četvrtak, 21. siječnja u Fažani je predstavljena knjiga „Juraj Dobrila: Pastirska pisma i poslanice“. Knjigu je priredio vlč. mr. Ilija Jakovljević, ponukan, kako je rekao, jednim simpozijem o Dobrili na kojem je nekako najmanje došla do izražaja upravo ta njegova pastirska uloga. Na predstavljanju, održanom u fažanskom Multimedijalnom centru, o knjizi su govorili dr. sc. Željko Mrak, prof. dr. sc. Robert Matijašić, mons. Ivan Milovan i sam priređivač vlč. mr. Ilija Jakovljević.

Prigodnim pozdravima okupljenima su se na početku obratili načelnica Općine Fažana Ada Damjanac, predsjednik mjesnog Općinskog vijeća Timotej Pejić te županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica koji je izrazio radost što je Istarska županija financijski potpomogla izdavanje tog vrijednog djela, te izrazio uvjerenje kako će vlč. Jakovljević zasigurno u budućnosti imati još sličnih ostvarenja.

Od predstavljača prvi se skupu obratio dr. Mrak pojasnivši pojedine tehničke aspekte knjige. Nakon detaljnog leksičkog pojašnjenja pojma poslanica ili epistola, dr. Mrak je predstavio zasebno svako poglavlje, sa pripadajućim naslovima.

Knjiga započinje uvodnim poglavljem Povijesni kontekst pisanja poslanica u kojem autor navodi da je za razumijevanje poslanica potrebna kontekstualizacija a za bolje razumijevanje sadržaja poslanica važno je imati na umu da one nisu zaokružene tematske cjeline o teološkim, moralnim, društvenim pitanjima, već pastoralna pisma upućena svećenicima i vjernicima.

U drugom podnaslovu Pisana riječ u službi izgradnje nacionalnog identiteta i vjerske stabilnosti čitamo da poslanice nemaju samo teološki značaj nego i prosvjetiteljski kad je riječ o većinskom hrvatskom narodu. Riječ Božju biskup Dobrila izgovara na hrvatskom jeziku što izaziva veliko oduševljenje u hrvatskom puku.

U tekstu trećeg podnaslova Govor Božje Riječi u poslanicama autor navodi Dobrilina upozorenja na zablude vremena koje su opasne za vjernika ako ih prihvati. Bogatstvo je teoloških poruka u poslanicama u tome što se objašnjavaju vjerske istine i njima daje teološka supstanca, a ne dolazi u prvi plan juridička dimenzija. Za Dobrilu je pisanje poslanica navještaj Božje Riječi i prvotna dužnost svakog duhovnog pastira da bude navjestitelj evanđeoske poruke, zaključuje autor.

Posljednji dio, Poznate Dobriline poslanice i „plakati“ sadrži tablični prikaz i kronologiju nastajanja poslanica.

Dr. Matijašić je započeo svoje izlaganje iznijevši Dobrilin curriculum vitae, uz prigodna pojašnjenja povijesne kontekstualizacije. Naglasio je Dobrilinu tezu da je vjerska i kulturna prosvijećenost najbolje sredstvo u borbi protiv odnarođivanja. Također je istaknuo, citiravši Jakovljevićevu tvrdnju iz knjige, da je biskup Dobrila čovjek hrvatskog roda, germanskog kova i talijanske kulture. Biskup Dobrila je do sada više promoviran kao povijesna ličnost, preporoditelj, mecena no upravo se iz ovih njegovih pastirskih pisma i poslanica izvrsno iščitavaju njegova prosvjetiteljska nastojanja, zaključio je dr. Matijašić.

Biskup Milovan je na početku svoga obraćanja naglasio kako je Dobrilino vrijeme, kao i današnje, bilo vrijeme velikih društvenih promjena, ali i vrijeme sekularizacije. Upravo je zato, istaknuo je mons. Milovan, biskup Dobrila naglašavao važnost vjerske pouke, katehizacije djece ali i roditelja. To je bilo i vrijeme velike opijenosti znanstvenim dostignućima poradi čega je biskup Dobrila naglašavao potrebu izgrađivanja osobne vjere. U tom vremenu prijepora Crkve kao čuvara staroga i u suočavanju sa rastućim sekularizmom i liberalizmom Dobrila je prepoznavao i naglašavao važnost prenošenja vjere na mlade naraštaje. U suočavanju s tadašnjim radikalnim progresistima Dobrila nije, poput primjerice svog suvremenika biskupa Mahnića oštro i tvrdo reagirao na napade, već je nastojao zauzeti jedan pomirljiviji stav, te upućivati na razborito sagledavanja eventualnih dobrih elemenata napretka na određenom području, no, istovremeno jasno dajući do znanja da su određena obilježja tradicije odraz zdravih moralnih vrednota koje vrijede univerzalno u svakome vremenu. Isticao je, nadalje, vrijednost obitelji, naglasio je biskup Milovan, te povukao značajnu sadržajnu paralelu Dobrilinih riječi sa naučavanjem sv. pape Ivana Pavla II., pape obitelji. Dobrila je, prepoznajući već tada u vremenu prvog jakog uzleta industrijalizacije opasnost za čovjeka, naglašavao važnost nedjelje kao dana za posvetiti Bogu i obiteljskom zajedništvu. Posebno je zapažena njegova osjetljivost prema važnosti formiranja klera, pa on već tada osniva zakladu za školovanje učenika slabijeg imovinskog stanja, no, ne postavljajući kao uvjet izbor svećeničkog zvanja.

Dobrila je bio veliki radnik, navjestitelj i molitelj, no ipak svjestan svoje ljudske slabosti, pa je stoga svakodnevno molio pokornički psalam, „Smiluj mi se Bože“, zaključio je biskup Milovan poželjevši „daj nam Bože takvih pastira“.

Autor je, osim prigodnih zahvala istaknuo kako je ovom prigodom želio približiti čitateljstvu Dobrilu kao naučitelja i pastira, koji je, mudro koristeći probrane citate kako Evanđelja tako i velikih ličnosti u povijesti Crkve, želio da kroz njegovo obraćanje kroz poslanice više govori Riječ Božja, nego on. Nadalje, vlč. Jakovljević je pojasnio da su poslanice u knjizi prenesene upravo onako kako su napisane u originalu, na sva tri jezika koja je biskup Dobrila koristio, hrvatskom, talijanskom i slovenskom, jer se ujedno željelo podastrijeti originalni materijal svima onima koji će na tim poslanicama temeljiti neka buduća povijesna istraživanja.

Istra je imala dobre biskupe, a Eufrazije i Dobrila zauzimaju posebno mjesto u njezinoj povijesti. Eufrazije na području graditeljstva, a Dobrila na svim područjima crkvenog i društvenog života. Dobrilin rad na Istarskom poluotoku vidljiv je i danas. Njegove poslanice, kao najznačajnija teološka pisana ostavština, i danas mogu poslužiti vjerniku, svakom dobronamjernom čovjeku, u traženju odgovora na određena društvena i vjerska pitanja, istaknuo je vlč. Jakovljević u svojoj knjizi.

Napokon, nakon više od stoljeća i pol, pastirska pisma jedne od najvećih ličnosti istarske Crkve dostojno su predstavljena javnosti. Taj, kao i neki drugi događaji sadašnjeg trenutka, pokazatelj su da je sazrelo vrijeme kada se, u suvremenom modusu, ponovo, ili možda tek sada, ostvaruju neke Dobriline težnje.