Predstavljanje knjige mons. Mile Bogovića “Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta. Čudesni rast od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera” u Puli

U ponedjeljak, 20. siječnja 2020.,u svečanoj dvorani Tone Peruško na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli održano je predstavljanje knjige “Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta. Čudesni rast od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera”, autora mons. dr. Mile Bogovića,  gospićko-senjskog biskupa u miru.

O knjizi su govorili: akademik Stjepan Damjanović, povijesničari prof. dr. sc. Ante Bežen i Samanta Milotić Bančić, prof. i autor dr. sc. mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru. Program predstavljanja moderirao je prof. dr. sc. Nevio Šetić. Predstavljanje su organizirali Odsjek za povijest i Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Izdavačka kuća Alfa d.d. Zagreb i Matica hrvatska.

Predstavljanju su uz brojnu publiku nazočili i eminentni povjesničari, a u ime Porečke i Pulske biskupije ondje je bio biskup u miru mons. Ivan Milovan.  

Biskup Mile Bogović u ovoj se knjizi bavi problemom nastanka glagoljice, i to tako da kao crkveni povjesničar istražuje okolnosti i uvjete u kojima je glagoljica nastala te podvrgava analizi izvore na kojima se temelje brojne teorije o njezinim početcima, napose tzv. ćirilometodsku teoriju. Vrlo meritorno razmatra još dvije važne teme: razvoj ukupnog glagoljaštva u crkvenom bogoslužju te promjene odnosa Crkve prema glagoljici i glagoljašima – od potiskivanja do priznanja i poticanja te konačnog nestanka glagoljice kao aktivnog pisma s povijesne scene. Knjiga je nastala povezivanjem i sistematiziranjem autorovih pojedinačnih radova, objavljivanih u dužem vremenskom razdoblju.

Prof. Bežen je, između ostalog, istaknuo dva važna momenta kojima je autor u ovoj knjizi relevantnim argumentima, kronološke i materijalne naravi, osporio teoriju  da su sv. Ćiril i Metod ili njihovi učenici autori glagoljice. Prvi se temelji na činjenici da su Ćiril i Metod 863. godine, po dosadašnjim teorijama, stvorili glagoljicu u Moravskoj, a 62 godine poslije na Splitskom saboru Rim ju želi zabraniti. Pismo je dakle već bilo ukorijenjeno u hrvatskim krajevima,  a da bi stiglo iz Moravske i rasprostranilo se bilo je potrebno zasigurno više od šest desetljeća. Drugi je argument koji navodi mons. Bogovoić nepostojanje nikakvih zapisa glagoljice na kamenu osim onih u Hrvatskoj. Prof. Bežen je podsjetio da biskup Bogović nije prvi istraživač koji odbacuje ćirilometodsku teoriju o postanku glagoljice te naglasio da je za tu tezu ponudio vrlo konzistentne postavke. Nedvojbena je kulturna, povijesno-znanstvena i logička konzistentnost Bogovićevih pogleda koji po svojoj jasnoći i argumentaciji imaju snagu nove teorije o postanku glagoljice, rekao je predstavljač dodavši kako je time učvrstio njezin status kao bitne odrednice hrvatskog identiteta. Knjigu “Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta: Čudesni rast od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera” objavio je zagrebački nakladnik Alfa.

Biskup Bogović u svome je obraćanju napomenuo nekoliko ciljeva svog znanstvenog djelovanja, prikazati glagoljicu kako je on gleda, istražiti odnos pravoslavlja i Katoličke crkve te povijest kraja u kojem je rođen i gdje je djelovao. 

O autoru

Mons. Mile Bogović rođen je 1939. godine u Cerovcu, župa Slunj, od oca Mije i majke Mande rođene Piršić. Osnovnu školu pohađao je u Slunju, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Pazinu. Teološki studij započeo je u Pazinu, a završio u Zagrebu. Od 1966. do 1971. studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i postigao doktorat iz crkvene povijesti. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1964., nakon čega je obavljao sljedeće dužnosti: bio je tajnikom nadbiskupa Viktora Burića, rektorom na Riječkoj teologiji, župnikom u Praputnjaku, generalnim vikarom Riječko-senjske nadbiskupije, voditeljem Sakralne baštine u Senju te profesorom crkvene povijesti na Riječkoj teologiji.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 4. lipnja 1999. pomoćnim biskupom Riječko-senjske nadbiskupije i dodijelio mu titulu naslovnoga biskupa Tamate. Za sjedište mu je određen Gospić. Biskupsko ređenje mons. Bogovića slavljeno je 29. lipnja 1999. godine u riječkoj katedrali Sv. Vida, a njegov glavni posvetitelj bio je mons. Antun Tamarut, nadbiskup riječko-senjski.
Podjelom teritorija Riječko-senjske nadbiskupije, 25. svibnja 2000., papa Ivan Pavao II. ustanovio je novu biskupiju sa sjedištem u Gospiću, koja je dobila ime Gospićko-senjska biskupija i ušla u sastav Riječke crkvene pokrajine kao sufraganska biskupija. Ivan Pavao II. istodobno je imenovao mons. Milu Bogovića prvim biskupom novoustanovljene biskupije, a ustoličenje je proslavljeno 25. srpnja 2000. godine u Gospiću.
U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao je službe: predsjednik Komisije HBK i BKBiH za hrvatski martirologij; član Biskupske komisije HBK za odnose s državom; član Biskupske komisije za dijalog sa SPC: član Biskupske komisije za Hrvatski Caritas; član Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica.
Papa Franjo prihvatio je 4. travnja 2016. odreknuće od službe zbog starosne dobi biskupa Mile Bogovića i za novoga gospićko-senjskog biskupa imenovao o. Zdenka Križića. Ujedno je mons. Bogovića imenovao apostolskim administratorom Gospićko-senjske biskupije do dana biskupskog ređenja mons. Križića 25. svibnja 2016.

(txt: Tiskovni ured PPB, foto: dr. sc. E. Orbanić)