Predstavljanje knjige „Franjevci konventualci u Istri (1559. – 1827.)“

U srijedu, 28. rujna u pulskom Samostanu sv. Franje predstavljena je knjiga „Franjevci konventualci u Istri (1559. – 1827.)“, autora fra Ljudevita Antuna Maračića. Knjiga je nastala temeljem 20 svezaka arhivskih zapisa pohranjenih u arhivu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, a koji donose zapise provincijala koje su kroz to razdoblje od gotovo 300 godina zapisivali prigodom obavljanja vizitacija po samostanima tadašnje Istarske kustodije.

29-09-2016. Hrvatski katolički radio, Kulturne minute, Prilog o predstavljanju knjige „Franjevci konventualci u Istri (1559. – 1827.)”

U ime nakladnika, Državnog arhiva u Pazinu, okupljenima se obratio ravnatelj, dr. sc. Elvis Orbanić. Sunakladnik izdanja je Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. To je prva takva konkretna suizdavačka suradnja između DAPA i Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca,  naglasio je dr. Orbanić te izrazio zadovoljstvo tom činjenicom. Nakon kratkog pregleda autorovog curriculuma istaknuo je dva spisateljska smjera u kojima se je p. Maračić afirmirao kao izuzetno plodan autor. U njegovom se spisateljskom opusu nalaze djela u kojima pripovijedalačkim žarom približava duhovnost širokoj čitateljskoj publici. No, njegov je spisateljski talent razvidan i u smjeru historiografije i arhivistike. U svojim se knjigama bavi lepezom tema počev od nazočnosti franjevaca konventualaca na tlu Istre kroz vjekove, stručno znalački i književno poticajno biografski je ocrtao život p. Placida Cortese, creskog Kolbea, pisao je i monografije pojedinih samostana i crkava, između ostalog o Samostanu sv. Franje u Puli i župnoj crkvi u Premanturi. Prošle je godine objavio monografiju o nekadašnjem labinskom franjevačkom samostanu, te dva sveska iz Provincijskog povijesnog arhiva. U knjizi „Prekomorski susreti“ ukazao je na veze i odnose između franjevačke braće dviju provincija, sv. Jeronima i sv. Antuna u Italiji. Knjigom „Malo čudo hrvatsko, Hrvatski tragovi u Vječnom Gradu“ dao je svoj doprinos obilježavanju 100 obljetnice Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima. Temeljem objavljenih naslova razvidno je da je riječ o autentičnom franjevcu, izrazito plodnom autoru i uglednom stručnjaku za povijest koji svoja zapažanja i promišljanja, posljedično tomu zaključke, temelji na arhivskim vrelima i relevantnoj literaturi. Dr. Orbanić je potom pročitao pisano obraćanje prvog recenzenta dr. sc. Stjepana Razuma. Dr. Razum je u nekoliko recenzentskih opservacija istaknuo relevantne značajke izdanja, naglasivši kako je ta knjiga vrijedan doprinos poznavanju povijesti najvećeg hrvatskog poluotoka, te izrazio zahvalnost autoru i nakladniku.   

 Glavni predstavljač knjige, dr. sc. Stipan Trogrlić, voditelj pulske podružnice Instituta Ivo Pilar, ukratko je prikazao širi povijesni kontekst vremena u kojem datiraju zapisi koje autor donosi u knjizi. Dr. Trogrlić je spomenuo najčešće teme tih zapisa koje pokrivaju sve aspekte života fratara u samostanima. Kao primarnu vrijednost knjige dr. Trogrlić ističe činjenicu što na temelju 20 svezaka iz arhiva provincije prikazuje život fratara u tome razdoblju. Osim života fratara, knjiga donosi i zapise o odnosima franjevaca sa svijetom izvan samostana, te bilješke sa putovanja prema udaljenim samostanima. Knjiga donosi sliku života fratar realno, ne pokušavajući ga niti uljepšati niti demonizirati. Vizitacije donose kritički osvrt na stanje zatečen o u samostanima. Veći je broj zapisa koji se odnosi na nepravilnosti, jednostavno stoga jer je ondje gdje je sve bilo u skladu sa Regulom i ostalim pravilima zabilježeno samo da je sve u redu. 

Autor je na početku pojasnio kako je nakon prestanka službe provincijala, novom provincijalu uputio zamolbu da bude zadužen za arhive. Na taj poduhvat ga je posebno potaklo saznanje o postojanju velike količine još neobrađenog arhivskog materijala.  Obzirom da jako dobro poznaje latinski, a među ljudima općenito, pa tako i među svećenicima je sve manje onih koji ga znaju dovoljno dobro za korištenje arhivskog materijala na latinskom, odlučio se na višegodišnji poduhvat kako bi taj materijal spasio od zaborava. Autor je svoje obraćanje završio čitanjem nekolicine zapisa, prevedenih na hrvatski, o putovanjima provincijala, u kojima se spominje njegova rodna Premantura.  

Uz lijepi broj sudionika koji su ispunili dvoranu, predstavljanju su sudjelovala i dvojica biskupa, mjesni ordinarij mons. Dražen Kutleša, i umirovljeni biskup mons. Ivan Milovan.

Osim većeg broja pulskih svećenika predstavljanju su nazočili gvardijani pulskih franjevačkih samostana: p. Đuro Hontić iz Samostana sv. Ivana Krstitelja, p. Leopold Mičić iz Samostana sv. Antuna Padovanskog te, naravno domaćin, gvardijan Samostana sv. Franje Asiškog p. Đuro Vuradin. Glazbeni ugođaj popratio je na violončelu glazbom iz Bachova repertoara mladi glazbenik prof. Fabio Jurić.

Fra Ljudevit Anton Maračić rođene je u Premanturi 1938. godine. Završio je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te studij jugoslavenskog jezika i književnosti te talijanskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1962. godine. U dva je mandata obavljao dužnost provincijalnog ministra Hrvatske provincije franjevaca konventualaca. Četiri godine proveo je u Vatikanu kao redoviti penitencijar u Bazilici sv. Petra. Bio je gvardijan Franjevačkog samostana u Puli te vikar Provincije u Zagrebu. U tri je mandata biran za provincijalnog ministra. Autor je 19 monografskih djela, većinom na temu duhovnih misli, ogleda i priloga te povijesti franjevaca u Istri.