Preč. Milivoj Koren proslavio zlatni svećenički jubilej

Preč. Milivoj Koren, kanonik porečkog stolnog kaptola, proslavio je jučer u rodnoj župi Majke Božje od Ružara u Trvižu svoj zlatni svećenički jubilej. U ispunjenoj župnoj crkvi radosnu zahvalu za pola stoljeća svećeničkog služenja tog neumornog radnika na Njivi Gospodnjoj osim rodbine, župljana i nekolicine kolega došli su izraziti i svečarovi prijatelji iz raznih župa gdje je djelovao, a njih je bio veliki broj napose zahvaljujući njegovu radu u pastoralu obitelji.

Preč. Koren rođen je u Trvižu 13. veljače 1946. godine. Za svećenika je zaređen u 12. studenog 1972., a mladu misu slavio je 26. studenog iste godine. Djelovao je sveukupno u 24 župe diljem Porečke i Pulske biskupije. Prve povjerene mu župe, u prvih sedam godina svećeništva, bile su mu male župe središnje Istre: Cerovlje, Grimalda, Draguć, Borut i Pazinski Novaki, a prije umirovljenja djelovao je kao pastoralni suradnik u pulskoj katedralnoj župi te u Štinjanu.  U međuvremenu su mu bile povjerene župe: Buje, Triban, Rovinj, Stari Pazin, Sveta Lucija Pazinska, Novigrad, Dajla, Labin, Skitača, Sveti Lovreč Labinski, Raša, Sveti Martin Labinski, Šumber, Sveta Nedjelja, Gologorica, Paz, Krbune i Pazinski Novaki.

Na zlatnoj misi homiliju ispunjenu iskrenim riječima hvale izrekao je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Na početku homilije, biskup Milovan je izrazio radost sudjelovanja u slavlju 50. obljetnice svećeništva dobrog, ustrajnog i neumornog radnika na Božjoj njivi biskupije.

Razlog i smisao proslave visoke obljetnice svećeničkog ređenja uvijek je velikodušna i radosna zahvala Bogu, ali i zahvala nebrojnim dobrim ljudima koji su bili sudionici u rastu, dozrijevanju i ostvarivanju svećeničkog života i poslanja. I svi mi danas sabrani na ovom slavlju kao velika duhovna obitelj, Crkva, želimo poduprijeti našega svečara u ovom činu zahvaljivanja, jer je 50 godina svećeničkog života i rada doista pravi razlog za davanje hvale i slave Bogu, rekao je biskup, te podsjetio na svečareve roditelje koji su ga u vjeri odgajali i pratili na njegovu putu do oltara. Spomenuo je i vlč. Mirka Štokovića koji je bio primjer tada mladom sjemeništarcu i bogoslovu Milivoju.

Biskup Milovan se osvrnuo na svećenički put preč. Milivoja, na brojne župe gdje je djelovao.  Naglasio je, uz ostalo, i kako je uz redoviti župni rad, na planu biskupije, preč. Milivoj se cijeloga života posvećivao osobito okupljanju i radu s obiteljima. „Bilo je to organiziranje bračnih susreta, obiteljskih nedjelja, i rada s obiteljima po župama. Možda je usporedba presmiona, ali izrecimo je: papa Ivan Pavao II. bio je zapamćen kao papa obitelji, a naš vlč. Milivoj Koren bio je župnik obitelji. K tome, kao čovjek marljivoga rada i molitve, prihvatio je i duhovnost djela Marijina, pokret fokolara, duhovnost koja potiče i pomaže živjeti u duhu jedinstva i suradnje. U duhu pak mladomisničkog gesla: Evo dolazim Gospodine vršiti volju tvoju, trudio se živjeti iskreno i zauzeto vršeći volju Božju. Stoga, ovo je prigoda zahvaliti sa svečarom, ali i zahvaliti za njega: čovjeka plemenitoga, ustrajnoga u služenju Crkvi i narodu.“

U nastavku homilije, biskup Milovan se kratko osvrnuo na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, te istaknuo kako nam uz to dolazi slika Krista s krunom na glavi i kraljevskim žezlom u ruci,  ili ona slika Krista na fresci posljednjega suda na fresci u Sikstinskoj kapeli. Današnje evanđelje predstavlja nam Isusa razapetog, a poniženoga i odbačenog, ali njegova kraljevska vlast ostvaruje se upravo po savršenom činu praštanja i ljubavi. „Isus je kralj kao u blaženstvima siromašan, gladan, zaplakan, odbačen. On je kralj koji ljubi i neprijatelje, koji uzima teret grijeha svih ljudi, te im daruje svoje spasenje. Evo puta i poziva za sve nas, vjernike njegove učenike“.  

Na kraju homilije, biskup je posvijestio, kako je svećenička služba i korisna i važna i odgovorna. „Svećeniku je potrebna živa vjera, velika ljubav prema svom zvanju, dobrota, razboritost, uzdržljivost, mudrost. Znamo da su važne riječi, ali su osobito važni, bitni svećenički primjeri koji ostaju nezaboravni u narodu. No, znamo i svećenik je samo čovjek, uzet od ljudi, postavljen za ljude, i kao svaki čovjek i on je u životu izložen opasnosti klonuća i umora i drugih opasnosti. Zato  je dobro i potrebno da ima podršku vjernika, suradnju svojih župljana, i molitvenu pomoć mnogih dobrih ljudi. Zato nam je ovo današnje slavlje poziv da ustrajno molimo i za naše pokojne, i za mir u Ukrajini,  i za tolike druge nakane, ali i za naše duhovne pastire, molimo za naše svećenike da budu pravi nasljedovatelji Isusa Krista, pastira i učitelja. molimo i za nova svećenička zvanja, tako potrebna Crkvi i svijetu u ovom tako često čudnom pa i opasnom razvoju današnjega svijeta“ rekao je biskup, te homiliju zaključio čestitkom slavljeniku „dragi naš zlatomisniče, u ime okupljenog naroda i svoje osobno ime najsrdačnije Ti čestitam Tvoj zlatni jubilej, 50 godina svećeničkog služenja. Tijekom svih tih godina trudio si se sijati sjeme riječi Božje, u dobrom i zlom vremenu, i na plodnoj zemlji i na kamenjaru, uvijek kod ljudi buditi nadu, ohrabrivati, upućivati, okupljati i voditi. Pa neka Ti Gospodin, jer je on Gospodar svoje žetve bude hvalom i zahvalom, utjehom i nagradom. Čestitamo Ti, zahvaljujemo Ti i kličemo Ti: živo naš prečasni Milivoj“.

Na kraju misnoga slavlja okupljenim je se obratio župnik Dariusz Szymanski, a svečaru je čestitke u ime župljana izrekao sakristan, Ivan Sirnić Miškulin, prof. On je između ostalog istaknuo da je preč. Koren u trenutku ređenja bio 8 živući svećenik iz Trviža, a 38 duhovno zvanje iz trviške župe. Sakristan je naglasio da je to slavlje zahvala za 5 desetljeća ‘blagohotnog, poletnog, bogatog i zauzetog svećeničkog života’. Naglasio je činjenicu kako je preč. Koren svoje pastoralno djelovanje posvetio upravo obitelji, djelujući daleko šire od granica Porečke i Pulske biskupije, te ga je citirao riječima ‘da nova zvanja treba prvo roditi i odgojiti, a zato je potrebna obitelj’. Spomenuo je bogatu hodočasničku djelatnost svečara.

Svečaru se je potom obratio preč. Ante Žufić, stariji kolega svećenik, koji je u Korenovih 50 godina svećeništva 33 godine bio župnikom njegove rodne trviške župe.

Svečar se je u svome obraćanju uz prigodne zahvale napose prisjetio teške prometne nesreće koju je preživio 2005. godine, život mu je tada bio ozbiljno ugoržen, no „Bog je želio da još ostane na ovozemaljskom životu“, rekao je. Naglasio je kako se je u svim župama gdje je djelovao osjećao kao kod kuće. Prisjetio se trenutaka kada je kao dječak donosio odluku o svećeničkom zvanju. U jednom trenutku njegove mladosti alternativa svećeničkom zvanju je bila postolarska struka. Prisjetio se i nekih težih trenutaka u svećeničkom životu, i mudrih savjeta starijih kolega koji su mu pomogli.

To je misno slavlje glazbeno uzveličao trviški župni zbor pod ravnanjem Tonija Brajkovića te uz orguljsku pratnju Kristine Puh Leko.

Uz brojen darove svečaru je uručen i papinski blagoslov Svetog Oca pape Franje.  

Osim slavlja u rodnom Trvižu, preč. Koren je za svojih 50 godina svećeničke službe tijekom ove jeseni zahvalio u još 7 većih župa gdje je djelovao, jer, kako je sam istaknuo, svi ti župljani među kojima je djelovao imaju udjela u njegovu putu svećeništva. Prvo slavlje zahvale održao je u Puli 9. listopada, potom u Gologorici i Novigradu 23. listopada, U Svetoj Luciji Pazinskoj i Starom Pazinu 16. listopada, u Labinu 6. studenog. Nakon središnje proslave u Trvižu 20. studenog, uslijedit će Grimalda i Draguć 4. prosinca te Cerovlje i Pazinski Novaki 11. prosinca.

(txt i foto: G. Krizman)