Praizvedba kazališne predstave „Faustyna – Božje ime je milosrđe“
Na Uskrsni ponedjeljak, 17. travnja 2017., u prepunoj dvorani Doma hrvatskih branitelja u Puli, pred oko 700 osoba, publikom koja je svaki trenutak na sceni popratila s izvanrednom pozornošću, održana je praizvedba kazališne predstave „Faustina – Božje ime je milosrđe“ u izvedbi članova Katoličke udruge Radnici Milosrdnog Isusa.
Na početku se uvodnim pozdravom i tehničkim napomenama okupljenima obratio autor predstave, scenarist i redatelj fra Ivan Lotar, OFMConv. On je izrazio zahvalnost Sestrama Milosrdnog Isusa koje su, uz Radnike Milosrdnog Isusa, bile suorganizatori predstave. Posebnu zahvalu uputio je Domu hrvatskih branitelja, Domu za starije osobe „Sveti Polikarp“ te pulskom Samostanu i Župi sv. Ivana Krstitelja na raznovrsnoj pomoći i podršci.
Predstava govori o životu i djelu djevojčice, zatim djevojke Helene, a potom i redovnice Faustine Kowalske, svetice čiji život svijetli kao primjer do danas. Najvažnija poruka koju predstava donosi usredotočena je na objavu slike koja prikazuje Milosrdnog Isusa, nastanak Dnevnika sestre Faustine kroz njezine privatne objave te stalnu borbu svakoga čovjeka u otkrivanju ljepote Božjega milosrđa.
Teme koje se, osim navedenih, u predstavi obrađuju su: situacija u Poljskoj između dva svjetska rata, vrijednost obitelji, samostanski život onoga vremena, odnos Boga i čovjeka, lik svećenika početkom dvadesetog stoljeća, no u središtu je svakako želja za otkrivanjem ljepote Božjeg milosrđa i njegove uloge u životu svakoga čovjeka.
Grupa sastavljena od mlađih i iskusnijih ljudi, bračnih parova, kao i onih koji razmišljaju o duhovnom zvanju te aktivnih laika pojedinaca, s velikim entuzijazmom postavila je ovu predstavu radeći na pripremama, uz sve svoje svakodnevne obveze i druge aktivnosti, više od 6 mjeseci.
Na sceni se nalazi dvadesetak glumaca koji tumače 36 uloga, što, uz vrijeme trajanja predstave, govori o ozbiljnosti ostvarenja.
Sva glazba korištena u predstavi je autorska, a potpisuje ju Dragutin Radmanić, te je izvedena u živo. Korišteni su unaprijed snimljeni audio zapisi te video materijali i projekcije načinjeni upravo za potrebe predstave.
Predstavu je otvorila naratorica Snježana Breljak, koja je cijeli tijek predstave pratila izvrsnom naracijom razvoja okolnosti, kao i potrebnim društveno povijesnim pojašnjenjima. Ulogu djevojčice Helene Kowalske, u ranim godinama, prvim kontaktima s nadnaravnim te prvim promišljanjima o redovništvu tumačila je Katarina Smoljan. U obiteljskom domu pobožne obitelji Kowalski pojavljuju otac Stanislav (Claudio Gorlato), majka Marianne (Gordana Matika), brat Stanislav (Marko Komparić) i sestra Wanda(Violeta Đinić). Tijekom predstave, u Faustininim mističnim iskustvima, ukazuje se Anđeo pravde (Dražen Brkić), Isus (Josip Radmanić) te Blažena Djevica Marija(Mirjana Sabadi) čija je pojava projicirana kao snimka s posebnim efektima.
Predstava realistično donosi prikaz praktičnih, objektivnih poteškoća na koje s. Faustina nailazi na svome putu k redovništvu, ali jednakom je pozornošću naglasak stavljen i na nutarnja previranja koja prate taj put.
Ulogu s. Marije Faustine Kowalske tumači Tajana Kovačić, na čiji je poticaj fra Ivan prionuo pisanju scenarija za ovu predstavu. Daleko najveću i najzahtjevniju ulogu ta je mlada teologinja izvela s izvanrednim predanjem, koje zasigurno ne bi bilo toliko autentično da nije utemeljeno na godinama dugom izgrađivanju vlastite duhovnosti nadahnute upravo karizmom s. Faustine.
U samostanskom životu s. Faustine uloge redovnica tumače: Marina Brkić, Adrijana Radmanić, Darinka Petrušić, Mirjana Sabadi i Ljiljana Miloš koja je ulogom s. Klare osvojila posebne simpatije publike.
Predstava, uz potrebnu naraciju, kratkim i jasnim scenama prikazuje okolnosti nastanka slike Milosrdnog Isusa i dnevnika s. Faustine te ključnu ulogu koju je u tome procesu imao njezin ispovjednik, vlč. Mihael Sopoćko (Nenad Sabadi), kasnije beatificiran.
Potkraj predstave posebno impresivna je scena mističnog iskustva s. Faustine u kojem ima viziju djelovanja Anđela pravde nad izgubljenim dušama te se naglašava snaga molitve krunice Božjega milosrđa u spašavanju svih duša.
Interpretirani dio predstave završava oproštajnim razgovorima s. Faustine na samrtnoj postelji, s naglaskom na razgovor s vlč. Sopoćkom u kojem se nagoviješta osnivanje nove redovničke družbe što Bog, preko s. Faustine povjerava njemu. Sve njezine izjave u drugom dijelu predstave, napose od razgovora s ispovjednikom, su svojevrsne kateheze prožete posebnom karizmom. Jedna samostanska scena nakon njezine smrti dočarava poteškoće na koje sestre nailaze u nastojanjima širenja štovanja slike Milosrdnog Isusa.
Predstava završava projekcijom kratkog dokumentarnog video zapisa o ponovnom odobravanju štovanja slike Milosrdnog Isusa, scenama s Faustinine beatifikacije i kanonizacije s naglaskom na ključnu ulogu koju je u tome imao sv. papa Ivan Pavao II.
Glumci se od publike opraštaju sa svjetlom u rukama, a dugi gromoglasni pljesak najbolje je očitovanje oduševljenja koje je ova predstava izazvala kod gledatelja.
Ova predstava, na koju je ulaz bio slobodan, osim izvrsne scensko – interpretatorske postave, u svih svojih preko 100 minuta trajanja bila je prije svega jedna posebna, incizivna duhovna obnova za sve one koji vjerski aspekt pobožnosti Božjem milosrđu promatraju i doživljavaju nadasve srcem.
Uz iznimnu pohvalu i priznanje glumcima i svima koji su sudjelovali u realizaciji tog kazališnog ostvarenja, posebna, iznimno velika zahvala ide onome koji je u svakom pogledu podnio najveći teret stvaranja predstave, uloživši se posvema, autoru predstave, fra Ivanu Lotaru. (G. Krizman)
