Poruke biskupa

Poziv bl. Miroslava Bulešića na molitvu za obraćenje grešnika u svjetlu Fatimskih poruka

Slavlje svakog jubileja, godišnjice, prigoda je da kao zajednica iznova obnovimo određena sjećanja, da bolje upoznamo osobu ili događaj. Stota godišnjica rođenja bl. Miroslava Bulešića prigoda je ne samo da bolje upoznamo povijesno – društvene okolnosti u kojima je naš Blaženik živio, nego da još bolje upoznamo njega kroz njegovu duhovnu ostavštinu. Nakon što smo objavili njegov „Duhovni dnevnik“ kroz ovu kolumnu nastojat ćemo približiti drugi dio duhovne ostavštine našeg Blaženika, njegove propovijedi i pisma.

Mons. Vjekoslav Milovan zapisao je: „Nije više moguće čuti bl. Miroslava Bulešića kako propovijeda, no ostali su nam pismeni tragovi njegovih propovijedi kojima je osvajao srca i dušu svojih vjernika u Baderni i Kanfanaru, ponekad i drugdje. Sačuvani su nam brojni nacrti, skice za govor, a imamo i nekoliko potpunije razrađenih propovijedi. Prvi njegov nagovor koji je sačuvan nosi datum 10. siječnja 1943. godine. On je bio tada još đakon. Boravio je u Rimu, u Papinskom sjemeništu ‘Lombardo’. Pretpostavljamo da je to bio nagovor ili kateheza u nekoj župi u Rimu, kamo je prigodice dolazio, zato je i napisan na talijanskom jeziku: posvećen je ukazanjima Majke Božje u Fatimi i njenim porukama trojici vidjelaca, malim pastirima. Ukazanja i poruke Majke Božje u Fatimi bile su za bl. Miroslava posebno dirljive, s njima se osjećao osobno duboko povezan: prvo ukazanje Majke Božje dogodilo se je 13. svibnja 1917. godine, a tri godine nakon toga, istog datuma, 13. svibnja 1920. godine, Miroslav se rodio. Spominjući svoj rođendan on se uvijek sjećao i Fatime. O tome je zapisao kasnije svoje misli i u ‘Duhovnom dnevniku’. – Fatimskim ukazanjima i porukama vratio se bl. Miroslav i kao župnik u Baderni (12. 03. 1944.) i ostavio nam svoje zabilješke iz kojih donosimo jedan dio:  Svaki put (djeca) neka mole krunicu na čast Majke Božje za pomirenje svijeta, je samo ona može isprositi ljudima mir. Preporučila im je da daruju svaki dan koji maleni dar Bogu i da žrtvuju sebe na tijelu za grešnike…

 

Marija je (djeci) kazala da Bog želi za oslobođenje grešnika … po svemu svijetu raširiti pobožnost prema Presvetom Srcu Marijinu. ‘Vidjeli ste pakao – kazala im je – kamo padaju duše jadnih grješnika. Da ih Bog oslobodi pakla, želi Bog proširiti po svemu svijetu pobožnost prema mojem Bezgrješnom Srcu. Ako budu ljudi učinili što ću vam poručiti biti će spašeno mnogo duša i bit će mir na zemlji. Ako to ne budu učinili, ako ne budu prestali vrijeđati Boga, Božja će se Providnost pokazati s novim još gorim kaznama. Po svijetu će se raširiti strašne zablude koje će zapaliti mnoge ratove i progone Crkve. Mnogo će dobrih biti mučeno; Papa će morati mnogo trpjeti; više će naroda biti uništeno’.

 

Rat [1914. – 1918.] ide k svršetku. Ako ljudi ne budu prestali da žaloste Boga, neće proći dugo vremena kad će pod drugim papom [Pijo XI.] buknuti novi rat, još gori (drugi svjetski rat). Kad budete vidjeli u nekoj noći tajanstveno i nepoznato svijetlo, znajte da je to znak koji vam šalje Bog, da je blizu kažnjavanje svijeta za njegove zločine preko rata, … s proganjanjem Crkve i Pape …’ (O tom znaku se je govorilo i pisalo 24. – 25. 01. 1938.) – ‘Došla sam da zatražim posvećenje svijeta mojem Bezgrješnom Srcu i da pozovem na naknadnu svetu pričest u prve subote u mjesecu. Ako ljudi prihvate moj poziv, kazna će biti odvraćena ili umanjena. Napokon će moje Bezgrješno Srce nadvladati. – Tada će se svijet posvetiti Marijinom Srcu, Rusija će se obratiti i nastat će doba mira na svijetu; …’ Konačno je poručila: ‘Neka se ljudi poprave i mole za otpuštenje svojih grijeha. Neka ne žaloste više našega Gospodina jer je već previše ražalošćen!’

(Jacinta je godine 1920. prije svoje smrti prorekla da će Bog poslati svijetu kaznu, ako se ne obrati, kakvu svijet još nije vidio, i da će prva na redu biti Španjolska…).”

 Kao zaključak svoga govora o Fatimskim porukama vlč. Miroslav je na koncu zapisao sažetak:

1. Molitva sv. krunice;

 2. Prve subote;

3. Žrtvovanje”.

To je postalo i sastavnim dijelom njegova života u svega svećeničkog djelovanja. Svima nama je trajni poziv da molimo za obraćenje grešnika i mir u svijetu. Svaki put kad ogovaramo grešnika mi tim istim grijehom blatimo svoju dušu. Bl. Miroslav nas poziva da djelima milosrđa i molitvom doprinesemo miru u svijetu. Znamo da mir kreće iz svakog srca. Nastojmo i mi svake prve subote u mjesecu osobno i našim župnim zajednicama častiti Presveto Srce Marijino molitvom sv. krunice.