Posljednji ispraćaj preč. Željka Stavera
Sprovodnu misu i pokop preč. Željka Stavera, umirovljenog svećenika Porečke i Pulske biskupije te kanonika pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola, koji je preminuo na Dušni dan u 84. godini života i 60. godini svećeništva, u Žminju je u petak, 4. studenog, predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.
Na pogrebnoj misi u žminjskoj župnoj crkvi sv. Mihovila arkanđela, uz biskupa je koncelebriralo dvadesetak svećenika, u asistenciji su bili bogoslovi iz pulskog Biksupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater”, a, uz rodbinu pokojnika, misi je nazočilo mnogo pokojnikovih prijatelja te župljana župa u kojima je služio.
Na početku propovijedi, biskup Milovan je podsjetio, kako je prošlo tek nešto više od mjesec dana, što je iz žminjske župne crkve na mjesno groblje ispraćen domaći svećenik Atilije Krajcar.
„Danas smo se sabrali da kršćanskom molitvom ispratimo još jednoga svećenika rodom iz ove župe, vlč. Željka Stavera koji je na Dušni dan, dan molitve cijele Crkve za duše pokojnih predao svoju dušu Bogu u Svećeničkom domu u Puli“, rekao je biskup, te nastavio „ovim sudjelovanjem želimo pokojniku zahvaliti za sve što je u svom svećeničkom životu učinio služeći kao pastoralni djelatnik na župama, u mladim danima najprije u Valturi, i susjednim župama, a potom tijekom više desetljeća kao župnik katedralne župe u Puli, te kao pulski kanonik, vrijedan propovjednik, ispovjednik, i jedno vrijeme i član Vijeća Biskupske konferencije za pastoral pomoraca“.
Propovjednik je podsjetio, kako je pokojnik, križ bolesti koji ga je na razne načine pratio tijekom dugo godina, hrabro i strpljivo nosio do kraja. „Naš je pokojnik sigurno bio svjestan da tako na neki način već ovdje proživljava svoje čistilište, te da upravo kroz trpljenje dozrijeva duhovno u predanju sebe Bogu jer“, nastavio je biskup Milovan „ono što je godinama drugima propovijedao, trebao je sam iskusiti i posvjedočiti vjerujući riječima sv. Pavla ‘Ako s njim umrijesmo, s njime ćemo i živjeti; ako ustrajemo, s Njim ćemo kraljevati’“.
„Isus nam je obećao da ćemo živjeti s Njim, koji je za nas umro i uskrsnuo, bit ćemo Njemu slični i vidjet ćemo ga, kao što jest. To je istina naše vjere, to je život u koji ulaze naši pokojnici, i mi ćemo ih ponovno vidjeti i biti zajedno s njima. To je naša nada koja proizlazi iz vjere koju je i naš pokojnik Željko živio, učio i naviještao“, posvijestio je biskup, te podsjetio, da unatoč tjeskobi i žalosti koju izaziva tjelesna smrt, „mi znamo da se našim pokojnicima život mijenja, a ne oduzima. Naši pokojnici ne idu u ništavilo, oni ulaze u život budućega vijeka, a mi koji smo još sada putujuća Crkva na zemlji pratimo našu preminulu braću i sestre zagovornom molitvom da ih Bog primi, da im bude milosrdan, i uvede ih u svoje blaženstvo“.
„Zahvalni smo Bogu od kojega dolazi svako dobro, za svećenički život i rad pokojnog svećenika Željka. Zahvalni smo pokojniku za njegovo cjeloživotno služenje Crkvi i narodu. Doista, nezamjenjiva je prisutnost i djelovanje pravih i vrijednih svećenika u narodu, u Crkvi“, rekao je biskup, te potaknuo vjernike na molitvu da žminjska župa, ali i druge naše župe danas i sutra budu plodno tlo za nova duhovna zvanja.
„U ovoj svetoj misi preporučujemo pokojnoga svećenika Željka božjoj dobroti, neka ga On uvede u svoj vječni dom za stol svoga kraljevstva na vječnu gozbu u nebo, neka ga prati zagovor Majke Božje Marije, sv. Mihovila arkanđela, i svih svetaca i anđela Božjih, a sve nas, putnike, hodočasnike na zemaljskom putu, neka dragi Bog jača u pravoj vjeri i čvrstoj nadi života Vječnoga što nam ga je svojom mukom i uskrsnućem Isus Krist zaslužio, prema kojem nas u vjeri trajno vodi“, riječi su kojima je biskup Milovan zaključio propovijed.
Generalni vikar Grbac izrazio je sućut u ime apostolskog upravitelja Porečke i Pulske biskupije nadbiskupa Dražena Kutleše, te u ime svećenika, redovnika i redovnica te mjesne Crkve.
I Grbac je podsjetio, kako se u kratkom vremenu ponovno u župnoj crkvi u Žminju vjernička zajednica oprašta od svećenika rodom iz ove župe. “Možemo reći da odlazi cijela generacija svećenika koji su ostavili duboki trag u životu ove mjesne Crkve. Svi oni zaslužuju našu iskrenu zahvalnost i duboko poštovanje, jer su svojim svećeništvom služili generacijama vjernika koje su im bile povjerene prenoseći vjeru u Isusa Krista, i svjedočeći svojim životom Božju ljubav i dobrotu“.
Govoreći o životnom putu vlč. Željka, generalni vikar je naglasio, kako je na njegovu odluku da se odluči za svećenički poziv svakako pridonijelo ozračje življenja vjere u njegovoj obitelji, kako je i sam znao napomenuti.
„Mnogima će ostati zauvijek u sjećanju njegova briga za duhovni život vjernika koji su mu bili povjereni, ali isto tako njegova briga i požrtvovnost za materijalna dobra koja je nastojao čuvati i sačuvati“, rekao je Grbac, te u ime svih izrekao zahvalu pokojniku na svemu dobrom što je učinio i nastojao učiniti u svom svećeničkom poslanju.
“Vjerujem da su mu zahvalni i mnogi koji su u susretu s njime bolje upoznali Božju ljubav i milosrđe. Generacije vjernika koje su primajući sakramente imale milost doživjeti blizinu Isusa Krista, koji su po sakramentu svete ispovijedi čuli riječi oprosta i ohrabrenja, kao i mnogi koji su u teškim trenucima svoga života u susretu s njime doživjeli trenutke nade i utjehe kako bi mogli živjeti i dalje. Sigurno su njegova nastojanja da se Božja riječ približi svima koji su mu bili povjereni ostavila trag u životima mnogih, sve to je svećenički poziv i poslanje. Sve to je valjalo učiniti s puno strpljenja, razumijevanja, poštovanja kroz niz od 60 godina svećenike službe. Vlč. Željko je volio svoje svećeništvo, znao je na pravi način surađivati sa svima i sa civilnim i vojnim vlastima uvijek kad je to trebalo i bilo na korist vjernika i Crkve kojoj je cijeli život služio“ rekao je Grbac, te podsjetio na riječi pok. vlč. Željka „Čovjeku sam uvijek prilazio s mišlju da smo svi mi potrebni jedni drugoga”.
Na kraju je izrazio zahvalnost svima koji su vlč. Željku bili blizu, a osobito djelatnicima i medicinskom osoblju Svećeničkog doma “Betanija” koji su mu služili posebno u zadnjim danima njegovog ovozemnog života.
U ime pokojnikove rodne Župe Žminj prigodne riječi uz posljednji ispraćaj izrekao je žminjski župnik vlč. Jordan Rovis.
Kao što je tradicija u Žminju kada je riječ o posljednjem ispraćaju svećenika, nakon mise u župnoj crkvi sv. Mihovila, žalobni je zbor u pogrebnoj povorci, prateći lijes, pješice krenuo prema mjesnome groblju gdje je pokojnik pokopan u obiteljsku grobnicu, na starom dijelu groblja.
(G. Krizman)