Polnoćka u porečkoj katedrali

Svečanu misu polnoćku u porečkoj katedrali predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju kancelara mons. Sergija Jelenića te katedralnog župnika preč. Milana Zgrablića.

Prevoditelj je u prigodnoj homiliji istaknuo da događaji Božića, koje smo toliko puta čuli da ih gotovo znamo napamet, imaju za nas poruku o kojoj možda nismo dovoljno duboko razmišljali.

Sveti Josip ide, kuca na različita vrata, kuca i traži s Marijom mjesto, dom, gdje bi se to dijete moglo roditi. Vidimo da za njega nema mjesta. Unatoč sumnjama, sveti Josip zna da je na pravome putu jer je osjetio Božju blizinu. Tko ga prima? Primaju ga one životinje koje su bile ispod svratišta, dolazi tim životinjama i među životinjama se rađa naš Gospodin. Maleni Isus rađa u štali, kod životinja, jer ga ljudi, zaokupljeni sobom, nisu htjeli primiti. Bog nas vodi gdje mi ne želimo, dovodi nas u životu na mjesta koja želimo izbjeći, ili do ljudi koji nam možda smetaju, ali on to čini jer se moramo susresti sa samima sobom i s onim što nam je Bog odredio. Mi trebamo biti ljudi koji će znati prihvatiti Gospodina u svome srcu. Nadalje, nastavio je propovjednik, Bog se spušta i sagiba do nas. Vidi kakvi smo mi egoisti, ljudi koji gledaju samo svoje interese, idu samo za materijalnim, oholi, usmjereni samo na sebe, pretjerano koristimo zamjenicu ‘ja’, preoholi smo i pretjerano se cijenimo. No, kod Boga je sasvim suprotno, on je neznatan, ponizan, dolazi u obličju malenoga djeteta, posve suprotno od čovjekovih snova i želja o moći i vlasti. Zato mi ne možemo shvatiti Božju logiku, zato današnji oholi svijet čini ono što čini, a i mi kršćani se prepuštamo tome načinu življenja jer odgovara našoj naravi. Večeras nam Isus želi reći da se okrenemo i pogledamo prema onim bitnim stvarima, koje naše oči ne mogu vidjeti i ruke ne mogu opipati, jer Božja logika je posve drugačija od naše. Ona postignuća koja nam se u životu čine važna na kraju moramo ostaviti i otići s ovoga svijeta. Pred Gospodina nećemo odnijeto svoje, možda nečasno stečeno bogatstvo, koje će nam biti na propast, a ne na spasenje. Zato budimo ponizni kao što je i Bog u malenome Isusu došao na svijet, kojega su svi odbacili kako pri rođenju tako i na času smrti, on je taj koji nam treba pokazati primjer i kojega trebamo slijediti.

‘Za njega ne bijaše mjesta u svratištu’ jedna je od najtužnijih rečenica u Evanđelju. Svi su bili okupirani svojim problemima, svi su trčali za onim što ih je interesiralo, nisu gledali druge ljude jer su bili samo sebi važni, nisu htjeli primiti stranca s trudnom ženom. Mi ćemo možda o osuditi te ljude koji ih nisu primili, no, moramo se zapitati prihvaćamo li mi to dijete u svoje srce, otvaramo li vrata tome djetetu, i želimo li ga prihvatiti? Ili ga ne prihvaćamo jer se ne uklapa u naše planove? Ne puštamo ga u svoju kuću i u svoje srce, a želimo da dolazi samo kad ga mi pozovemo, kada smo u velikim patnjama i problemima.

Večeras Isus poziva sve nas da mu otvorimo srce, jer kada čovjek otvori srce Gospodinu, i kada se preda Božjim planovima, i ako ih ne razumije, kao sv. Josip, pastiri i mudraci, vjera će ga spasiti. Možda nisu shvatili, ali su vjerovali. Zato se i mi zovemo vjernici jer vjera će nas jedina spasiti. Jedino ako otvorimo vrata svoga srca Isus on će nam donijeti spasenje, duhovni mir i sve ono za čim težimo. Zato znajmo biti ljudi koji će biti uravnoteženi, koji će znati cijeniti i dati mjesto materijalnome, ali biti usmjereni prema duhovnome.

Neka nam mali Isus Krist pomogne ovoga Božića i u nadolazećoj godini, da budemo bolji ljudi, da ne osuđujemo druge koji nisu otvarali vrata Isusu, nego da mu mi otvaramo vrata, da budemo bolji svojim bližnjima, da si međusobno služimo, a ne da jedni drugima gospodarimo. To je smisao Božića, biti malen, biti ponizan. Iako u današnje vrijeme to nije interesantno, jedino takvi pobjeđuju i jedino takvi spašavaju svijet.

Svima želim da otvorite srce Isusu, da bude u vašemu životu, da vas vodi i da na koncu s njime uđete u Kraljevstvo Nebesko, zaključio je mons. Kutleša.

Na kraju, prije završnog blagoslova, katedralnu župnik preč. Zgrablić je izrekao prigodnu čestitku na talijanskom i njemačkom jeziku, obzirom da u Poreču božićne blagdane provode mnogi inozemni gosti. (G. Krizman)