Pokop vlč. Ivana Jelovca
Vlč. Ivan Jelovac, svećenik Porečke i Pulske biskupije umro je 30. prosinca 2014. godine u Svećeničkom domu u Puli a sahranjen je u srijedu, 31. prosinca 2014. u njegovoj rodnoj župi Kringa. Uz prisutnost dvadesetak svećenika te brojnih vjernika Kringe, kao i župa gdje je vlč. Jelovac tijekom života djelovao, sprovodnu misu u župnoj crkvi predvodio je biskup u miru Ivan Milovan.
Biskup se u prigodnoj homiliji prisjetio života i pastoralnog djelovanja vlč. Jelovca od godina prvog poraća kada je kao mladi svećenik bio kapelan u Buzetu i Črnici, istaknuvši zatim godine kada je veoma odgovorno vršio službu duhovnika u sjemeništu. Jake vjere i duhovnosti zdušno se zalagao u pastoralnom radu, prisjetio se biskup, naglasivši i njegovu strast prema knjigama. Duboko prožet duhom istarskog narodnjaštva posebno je štovao lik i djelo biskupa Jurja Dobrile. Bio je zanesenjak u svojim planovima a njegova je zasluga uz ostalo i uređivanje trajnog postava zbirke sakralne umjetnosti u Vrsaru. Unatoč oskudnim sredstvima u svoj je rad unosio veliki trud, podsjetio je biskup.
Na kraju misnog slavlja se u ime biskupije od pokojnika oprostio generalni vikar mons. Vilim Grbac. Danas, ovdje iskazujemo čast pokojnom svećeniku Jelovcu, ujedno izražavajući zahvalnost za sve dobro što je tijekom svoga života učinio, rekao je mons. Grbac nakon iznošenja životopisa pokojnika. Nadamo se da sada uživa u nebeskoj slavi zajedno sa bl. Miroslavom Bulešićem kojeg je uvijek smatrao uzornim svećenikom i mučenikom, i nije se to bojao reći ni kada je i samo spominjanje Bulešića bilo opasno. Naime, pojasnio je mons. Grbac, vlč. Jelovac bio je kapelan u Buzetu onog kobnog kolovoza 1947. godine. Dan prije krvave krizme u Lanišću, stajao je zajedno sa bl. Bulešićem u buzetskoj crkvi kada su komunisti imali svoj rušilački pohod u sprječavanju krizme i kada su htjeli oskvrnuti svetohranište. Mons. Grbac uputio je bratu sa obitelji izraze sućuti u ime biskupa Dražena Kutleše te svih svećenika, redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije.
Jedna zahvala vlč. Jelovcu
Dobra djela koja nadživljuju
Vlč. Ivan Jelovac, kao župnik Vrsara i Funtane, kroz 30-ak godina otvarao je svakog ljeta vrata župnih kuća u tim mjestima, obiteljima s brojnom djecom koje si nisu mogle priuštiti ljetovanje na moru. Tako je nekoliko stotina obitelji za njegovog župnikovanja ljetovalo gotovo besplatno, tj. uz minimalnu naknadu.
Obitelji su dolazile iz unutrašnjosti Hrvatske, Zagreba, ali i iz unutrašnjosti Istre. Među njima su se stvarala dugotrajna prijateljstva. Mnoga su ova djeca postala poznati liječnici, profesori, pravnici, umjetnici, novinari, svećenici, vjeroučitelji, socijalni radnici, te roditelji koji svojoj djeci pričaju o prekrasnom ljetovanju u Istri i svećeniku koji im je to omogućio.
Isus je govorio ”Pustite malene k meni”. Vlč. Jelovac je preko 1000 djece pustio u prazne i tada derutne župne kuće. Nama nije trebao luksuz. Bio nam je važan samo krov nad glavom i more. Uz to smo čim smo došli prionuli ređenju kuće, ličenju, košnji trave i uređenju okoliša. Čistili smo i crkvu, kitili je, djeca su ministrirala. Svojim sviranjem i pjesmom uveličavali smo misna slavlja. Domaći ljudi su malo dolazili u crkvu zbog turizma i komunizma. Bili smo primjer župljanima koji su nas rado prihvaćali. Najradosniji smo bili kad bi nas posjetili biskupi, najprije biskup Bogetić, a poslije biskup Milovan.
Kroz našeg dobrotvora, vlč. Jelovca, osjetili smo da Crkva voli. Ne samo da govori da roditelji trebaju imati više djece, nego im i pomaže. Bilo bi lijepo kad bi bilo više otvorenih župnih stanova za one koji su se odlučili za život.
Vlč. Jelovac bio je jednostavan čovjek velikog srca. On je bio i vizionar. Još u vrijeme komunizma, dok se nije smjelo ni govoriti o kardinalu Stepincu dao je napraviti njegovu oltarnu sliku. Napravio ju je čovjek koji je skupa s nama ljetovao u župnom stanu u Funtani. Vlč. Jelovac bio je i povjesničar svoga kraja i o toj nam je povijesti rado govorio.
U ime brojnih obitelji zahvaljujemo mu se na svemu i molimo Gospodina da ga nagradi za njegova dobra djela i za njegovu ljubav prema malenima. (dr. Blaženka Jelinčić)