Pazin: Održan susret svećenika do 10. godina službe

Prvi susret permanentnog obrazovanja mladih svećenika u Porečkoj i Pulskoj biskupiji bio je posvećen liturgiji

U subotu, 26. rujna, u Pazinskom kolegiju održan je prvi ovogodišnji susret svećenika do 10 godina službe. Okupilo se 20-ak svećenika.

Na prvom susretu prigodno izlaganje održao je vlč. Mario Gerić, svećenik Riječke nadbiskupije.  

Susret je započeo molitvom Srednjeg časa, a potom je sudionike pozdravio porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša. On je zahvalio predavaču na dolasku te preč. Milanu Zgrabliću, pročelniku Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu, na organizaciji susreta.

Potom je vlč. Gerić izrekao predavanje pod naslovom „Odgoj za obred (Ars celebrandi)“ s naglaskom na pitanje ‘u kojem je smislu potrebno odgajati i kako cjelovito biti odgojen za obredno (liturgijsko) djelovanje.’

Liturgija nije nešto što se trpi, nego ona daje život crkvenosti, daje životu svemu onome što kao polog naše vjere živimo, rekao je uvodno vlč. Gerić, te izrazio zadovoljstvo što koncepcija niza predavanja koja su najavljena slijedi i koncilsku ideju – da cjelokupna obnova crvenosti kreće upravo sa područja liturgije. Liturgija je mjesto gdje se Crkva izražava u svojoj konkretnosti, gdje Crkva živi svoju vjeru i naviješta je svijetu. Stoga nije svejedno kako se ta liturgija slavi. Svećenik je predsjedatelj zajednice koja tu stvarnost slavi. Predavač se zatim osvrnuo na pojam ‘ars celebrandi’ koji se zadnjih godina javlja u teologiji, a koji želi naglasiti pojam aktivne participacije (djelatnog dioništva) vjernika u liturgijskim slavljima. Taj termin participatio actuosa često je shvaćen u smislu jedne sociološke aktivnosti, tj. u kontekstu davanja i tumačenja uloge sudionika liturgijskog slavlja. No posrijedi je zahvaćanje smisla onoga što mi činimo kada slavimo liturgijski događaj, liturgijske čine i(li) sakramentale, a to je  da kroz njih dođemo do obećanoga spasenja.

Predavač je u nastavku istaknuo određene primjere ‘minimalizacije’ liturgijske prakse, koja je uzrokovana i postojanjem drugačije obredne religioznosti modernog čovjeka u kojoj se nastoji ostvariti odnos s Bogom bez posrednika. Obred nas stavlja u drugačiju situaciju jer naglašava stvarnost otajstva spasenja koje čovjeku uvijek dolazi kao dar od samoga Boga, te se time isključuje mogućnost nekakvog modernog poimanja samospašavanja. Čovjek se upravo po obredu približava Božjem daru spasenja. Predavač je nadalje naglasio važnost katehizacije vjernika od strane svećenika u nadilaženju ideje da spasenje proizlazi iz čovjekovog osobnog odnosa sa Bogom za koji nije potreban obred ni posrednik. Potrebno je, u tom smislu raditi na percepciji i recepciji obrednosti i liturgijskih slavlja Crkve, da bi oni mogli inicirati vjernike da ozbiljno i sadržajno slavili liturgiju na koju su pozvani i koja im je darovana u smislu djelatnog udiništva o kojem govori II. vatikanski koncil. Upravo zbog tog stava današnjih vjernika potrebno je više no ikada promisliti ulogu obreda u življenju i ispovijedanju vjere, te je nemoguće razvijati neki autonomni intelectus fidei koji bi bio lišen originalnog intelectus riti, istaknuo je vlč. Gerić. To je naš rudimentarni odgovor kojim čovjek pokušava zahvatiti Spasenje koje mu dolazi, no on nije prvotno premišljeno pa sazdano u obred koji će na izvanjski način zaogrnuti taj sadržaj, taj intelectus fidei, u koji će se dogmatski, doktrinarni sadržaj zaogrnuti, već upravo iskustvo obrednosti dovodi nas do produbljivanja onoga intelectus fidei.

Predavač je u nastavku dotaknuo arhaičnu postavku „lex orandi, lex credendi“, s daljnim pojašnjenjem te postavke iz skolastičke teologije prema kojoj je, pak lex credendi generira lex orandi. U tom smislu podsjetio je i na činjenicu da jednostavnost, u kojoj god mjeri, podrazumijeva cjelovitost obreda, i na predvoditeljima slavlja je da u tom liturgijskom minimalizmu znaju odrediti mjeru koja će ipak biti oličenje i vjerodostojni simbol zahvalnosti i slavlja poradi besplatnosti spasenja kao Dara Božjega.

Nakon kraće pauze uslijedio je praktični dio pod radnim nazivom „Liturgija sakramenata kršćanske inicijacije“ u kojem je predavač Gerić analizirajući obrednu dinamiku liturgijskog slavlja sakramenta krštenja pojasnio njegovo teološko utemeljenje, te naglasio kako obredne riječi uvijek moraju pratiti i obredne geste koje će biti vjerodostojne, u smislu da stvarno se i čini ono što se govori. Ovaj dio izlaganja vlč. Gerića bio je i prilika za postavljanje pitanja u kojima su se svećenici predvođeni svojim biskupom dotakli konkretnih situacija na koje su naišli u slavlju i pripravi za slavlje sakramenta krštenja.

Susret je nastavljen zajedničkim objedom te ugodnim druženjem na kojem se u opuštenom razgovoru nastavila rasprava započeta na izlaganju vlč. Marija Gerića.

Do lipnja 2016. godine predviđena su još tri susreta za mlađe svećenike u kojima će se poput ovog prvog, govoriti o temama iz prava i moralne teologije. I ostali će susreti biti realizirani kao jednodnevno okupljanje, a podrazumijevat će slušanje predavanja te praktične radionice.