Pazin: Korizmeni susret svećenika, redovnika i redovnica

Korizmena duhovna obnova za svećenike, redovnike, redovnice Porečke i Pulske biskupije održana je u Pazinskom kolegiju, u Pazinu, 19. veljače 2018. godine. Nakon molitve Trećeg časa, razmatranje je održao o. Gaudencije Vito Spetić, pavlin iz Svetog Petra u Šumi na temu „Shvaćanje posta u vidu priprave za Uskrs“.

Voditelj se najprije osvrnu na biblijsko shvaćanje posta, kako u Starom tako i Novom Zavjetu. Potom je progovorio o postu u nauku papa Pavla VI., Ivana Pavla II., te Benedikta XVI. Kako postiti i na koji način je vječno pitanje, ne samo nas danas, nego i svih religija. Ostaje pitanje čemu dati prednost: postu od hrane – suzdržavati se od nečega ili paziti na svoje riječi, djela, ponašanje… Post je ispravan ako je usklađen, ako postimo s ispravnom nakanom – naglasio je o. Gaudencije.

Nakon razmatranja bila je prigoda za pojedinačnu sv. ispovijed te je potom u kapeli Pazinskog kolegija,  mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski, u zajedništvu s 30 svećenika služio sv. misu, kako je već nekoliko godina običaj u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, za sve žrtve II. svjetskog rata i poraća. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio da je misija svećenika trostruka. U prvom redu činiti dobra djela. Na to smo pozvani napose kroz ovu korizmu. Drugo trebamo se moliti – to je naš odnos prema Bogu. Trebamo crpiti našu snagu iz molitve ako želimo djelovati i raditi s ljudima. Iz te molitve proizlazi naš odnos prema drugim ljudima. Treće, naš post; to je kontrola nas samih nad nama. Ako uskladimo ove tri stvari naša korizma i naš život će biti usklađeni sa svime onim što trebamo biti.

Mi se danas želimo sjećati onih osoba,  počevši od bl. Miroslava Bulešića i drugih koji su u ovoj Porečkoj i Pulskoj biskupiji, u našem narodu i drugim narodima podnijeli žrtvu, nepravednu, zbog toga što je netko smatrao da ima vlast i da može činiti što želi. Mi ne želimo nikoga osuđivati. Biskup je naglasio: kad govorimo o žrtvama potrebno je govoriti o ranama. Kad pogledamo povijest Grčke i Rima na cijeni su bili oni ratnici koji su imali puno ožiljaka na svom tijelu. Oni su žrtvovali svoje živote, branili svoje ukućane i zato su zadobili mnoge rane.

Za nas kršćane, ljudske rane, imaju puno veću simboliku. Ako mi pogledamo uskrslog Krista, prvo što zapažamo su rane. Isus je svojim ranama spasio, otkupio sve nas od grijeha. Rane u kršćanstvu imaju jednu simboliku koja uključuje ljubav prema drugima; uključuje žrtvu prema drugima, uključuje znoj. Ako želim dobro nekome, trebam uložiti veliki znoj, uložiti patnju pa i muku da bi nekome bilo dobro. Jedan pisac zapisa slikovito kad je jedan čovjek došao kod Boga, Bog za zapita: gdje su ti rane? On je rekao da ih nema. Bog mu je odgovorio: zar si toliko vremena živio na zemlji da ništa nije zaslužilo da zadobiješ rane? Biskup je nastavio, da i mi ovdje na zemlji trebamo zaslužiti te ožiljke, te rane. Te rane koje  su simbol nečega višeg, neke ljubavi prema drugom.

I mi nastojmo ovu korizmu u tom smislu živjeti. Sjećajući se, svećenika, redovnika i redovnica i nebrojenog mnoštva vjernika koji su svoj život dali za ideale. Biskup se zapitao: bi li mi danas bili spremni dati svoje živote za ono što su oni svjedočili? Ili smo spremni na kompromise da bude „lažni“ mir? Zar u istini postoji kompromis? Neka Bog bude najveća nagrada svim žrtvama, a oni mogu Bogu prikazati svoje rane koje su zadobili na zemlji – zaključio je biskup.