Pastirsko pismo bl. Miroslava Bulešića župljanima Badrene za božićne blagdane

Pred Božić 1944. godine mladi župnik u Baderni vlč. Bulešić poslao je svojim župljanima pismenu poruku radosti, mira, Božje ljubavi – koju betlehemsko Dijete donosi svima: „gospodarima“ obitelji, ženama, mladima, djeci, onima koji su daleko od kuće ili u zarobljeništvu… Bl. Miroslav želi potaknuti svoje župljane na važnost slavlja božićnih blagdana. Ovo će pismo bl. Miroslava izazvati veliku reakciju od strane boljševika, o čemu će on progovoriti u božićnoj propovijedi.

Predragi moji župljani!

Koristim se pismom, da do svih dođem, da se sa svima porazgovorim. Nismo se odavno vidjeli, a sa svima se nisam niti upoznao. I to me žalosti.

Božić nam je na vratima. Blagdan veselja i radosti, blagdan unutarnjeg uživanja. Blagdan koji čini da mi postanemo opet maleni, da proživimo svoje prošle dane mladosti a i samog djetinjstva, kada smo se skupljali oko krila naše majke i od nje slušali lijepe Božićne pjesme, kada smo se zajedno sa njom molili pred jaslicama našim u kući ili u crkvi, kad smo se radosno spuštali u noći iz naših kuća i pjevajući svi zajedno mlado i staro, išli na polnoćnicu. Lijepo je čovjeku kad misli na svoje prošle dane, za kojima ga srce mori, jer tako zaboravlja sadašnji težak život, na tugu i nevolje, na poteškoće i jade, koje su označene na obrazima svih nas, malenih i velikih, starih i mladih. Povucimo se duhom u Betlehemsku štalicu, te slušajmo veselo pjevanje anđela: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje“. Kako lijepo zvoni u našim ušima riječ „Mir“. Svi ga želimo, svi ga žudimo, svi idemo za njim. A on će biti za nas kada mi budemo za Boga ljudi dobre volje, ljudi koji će se Bogu približiti, koji će Bogu služiti, njega ljubiti, a bližnjega svoga kao samog sebe. Tako će zavladati mir i red među tim jadnim čovječanstvom.

Tebe molim gospodaru i poglavaru obitelji, da budeš taj čovjek, koji se Boga boji, koji pošteno ravnaš svoj život, koji se ravnaš po dvjema zapovijedima naravi, koji upravlja dobro svoju obitelj, svjestan svojeg poglavarstva i svojih dužnosti prema ženi i djeci…

Ti, majko, budi na svojem stepenu, imaj srce goruće ljubavi do Boga, do svojeg muža, do svoje djece, do svoje kuće. Ljubav neka te veže sa mužem, plamen ljubavi neka gori uvijek u tvom srcu. Majko, a tvoja djeca koju ti je predragi Bog darovao, ovise sa svim o tebi; jedino tebi. Po tebi bit će dobri ili zli, pošteni ili nepošteni, vjerni ili nevjerni, sveci ili razbojnici. Ti si uzor svojoj djeci u svakoj stvari i ti si od Boga postavljeno da brižno paziš na odgoj, na zdravlje za bolju budućnost svoje djece. Majko, majko srce mi se od žalosti kala kad čujem da ti zapuštaš svoju djecu, kad pred svojom djecom kuneš i proklinješ; kad kuneš ono to je najdraže tvome majčinskom srcu, kad braniš ili se ne brineš da tvoja djeca pohađaju crkvu, kad ne pustiš da slušaju svećenika, koji samo uči dobru svu djecu. Majko stavi jadnu ruku na prsa i pred Bogom se sjeti svojih dužnosti!

Moje misli lete sada do jadne mladeži, koja ima toliko da prepati, da ispije najžuću čašu trpljenja, moje misli dopiru do jadnih zarobljenika, koji će u tuzi provesti božićne blagdane misleći na svoje prošle dane, na svoje drage, na svojeg oca na svoju žalosnu majku, koja će onaj dan s njim tugovati i gladovati da tako prati svojeg sina, na svoju jadnicu ženu, na svoju drahu djecu, na onog si malog sinčića koga bi on rado zagrlio i s njime zapjevao božićne pjesme.

Ne mogu vas zaboraviti moji mili bolesnici, vas starci, koji biste ali ne možete, došli k svome svećeniku. A doći ću ja k vama, da vas vidim i da za vas od malog Isusa obilni blagoslov isprosim.

Djevojke, želim vas sve pune žive vjere, pune dobrote, pune poslušnosti i poštovanja do svojih starijih, zaljubljene u onu čistoću, po kojoj postajemo slični anđelima.

A maleni će reći da sam ih zaboravio. Nije istina! Dragi moji maleni prijatelji, što ćete da vam kažem? Budite jako, ma jako pravi, poslušni, da se puno Bogu molite najprije za se, pak za oca i majku, pak za braću, pak za sve ljude da svima dragi Isu dade svoj mir. Dođite na sv. misu, vidjet ćete lijepe jaslice pred kojima ćemo zapjevati. Šapnite svojoj majci i svome ocu da i oni dođu s vama da vas čuju, da i oni s vama dođu na sv. ispovijed i pričest, da se i oni tako s Bogom pomire, da budu i oni pravi. To isto recite i bratu i sestri i svima u obitelji. Je li dobro tako?

Župljani moji, na kraju sam. Oprostite da vam smetam. Božić me je prisilo, taj Božić koji je mir i radost, taj Božić koji nas spaja s nebom i međusobno. Vidjet ćemo se s mnogima prigodom blagoslova kuća. Želja je moja ne samo vidjeti vas, već i čuti vas, učiniti svojima vaše poteškoće, staviti malo lijeka na one teške vaše rane. Svećenik je zato, zato postaje vaš najbolji prijatelj, jer moć koja ga je postavila jest ljubav od Boga i od ljudi, za što on i danas živi. Dolazim da blagoslovim vaše kuće. Zato dolazim ne na posjet već vam donosim mir od Boga, dolazim kao svećenik. I vi primate svećenika kao poslanika Božjega, jer je svećenik od samoga Boga izabran i za narod postavljen. Neka bude u kući sve spremno – kao po običaju…. Glede dara svećeniku, nemojte si razbijati glavu. Dar je najmanja briga! Ja ne dolazim za nikakvu materijalu plaću, nego samo da vam donesem Božji blagoslov.