P. Romanus iz Tanzanije gostovao u istarskim župama
U Župi Gospe od Mora u Puli, u srijedu 10. veljače, gostovao je p. Romanus Mihali župnik župe Ujewa, biskupija Iringa u Tanzaniji, koji je nakon mise kratko predstavio život svoje župne zajednice. On je toga dana koncelebrirao na večernjoj misi uz mjesnog župnika vlč. Gorana Levaka. U toku drugog tjedna mjeseca svibnja gostovao je u više župa Porečke i Pulske biskupije, u Pulskom, Vodnjanskom, Rovinjsko-kanfanarskom te Umaško – oprtaljskom dekanatu.
P. Romanus je u prigodnom izlaganju popraćenom fotografijama predstavio, uz ostalo, i projekte koje provode u suradnji s Udrugom Zdenac čiji su volonteri iz Hrvatske u više navrata već bili u Tanzaniji. Udruga Zdenac je prisutna u toj župi od 2008. godine zahvaljujući hrvatskom misionaru don Anti Batarelu. U organizaciji Udruge Zdenac je u župi p. Romanusa prošle godine u studenom mjesec dana volontirao i Marko Komparić iz Pule, koji je ovom prigodom prevodio izlaganje p. Romanusa s engleskog na hrvatski jezik.
P. Romanus je istaknuo kako njegova župa ima oko 10.000 katolika, te deset filijalnih crkava. Nedjeljom imaju dvije mise za odrasle, i jednu popodnevnu za djecu.
Na području župe živi pleme Masai. Riječ je o nomadima koji se bave stočarstvom. Kratko je opisao njihov način života, te naglasio da je župa nastoji pomoći u podizanju životnog standarda. Također za žene iz tog plemena organiziran je tečaj opismenjavanja.
Kao dio evangelizacije, osobito se pomaže djeci. Za školsku djecu se svake subote organizira dodatna poduka u kojoj sudjeluju učitelji volonteri, ali i stariji učenici, srednjoškolci. Uz poduku, djeca dobivaju i obrok. Napomenuo je, kako većina djece dolazi iz obitelji teškog imovinskog stanja, a dosta njih ima samo jednog roditelja, a neki su i bez oba roditelja. Osim školstva, nastoji se pomoći i oko poboljšanja ishrane, jer upravo poradi neadekvatne ishrane djeca imaju različite zdravstvene probleme i tjelesne deformacije.
Veliki problem u Tanzaniji je i nepostojanje vodovodne mreže. Koriste se razni izvori, pa i oni nepročišćene vode koja se inače nalazi u kanalima i koristi za navodnjavanje rižinih polja. Na području župe je uz potporu udruge Zdenac iskopan bunar, i to je od velike koristi za sve.
Unatoč neimaštini, na licima djece se vidi radost. Radosni su zbog činjenice da su živi, a zadovoljstvo iskazuju na različite načine, pa tako i izradom npr. nogometne lopte od starih papira koju omotaju špagom.
Na kraju je p. Romanus predstavio projekt đačkog doma za 50 dječaka. Napomenuo je, kako sličan dom na području župe već postoji za djevojčice. Na taj će se način siromašnim dječacima, o kojima obitelji ne mogu adekvatno brinuti, pružiti bolje uvjeti za učenje i napredovanje, te redovna ishrana. Dječacima će pomagati učitelji koji će pratiti njihov razvoj u školi, te ih učiti disciplini, vjeri, moralu i dobrim navikama. Dom je izgrađen, te je potrebno postaviti instalacije, i opremu soba s osnovnim namještajem. U planu je i izgradnja bunara s pumpom i tankovima za vodu. Stoga je p. Romanus pozvao sve koji mogu, da podupru dovršetak ovog projekta.
Na kraju je citirao sv. Majku Tereziju, koju su jednom pitali kako to da ima veliku bolnicu i pomaže mnogima, na što je ona odgovorila „ja nema novaca, nemam ni jedan cent, ali imam otvoreno srce“.
Ovo kratko predstavljanje života i rada župe Ujewa bilo je popraćeno dijaprojekcijom, te kraćim isječcima s misa u toj župi na kojima je bila vidljiva specifičnost glazbe tijekom liturgije, a posebno je impresivno bilo vidjeti više stotina djece na dječjoj misi koja se nedjeljom redovit održava u popodnevnim satima.
Na pitanje što bi poručio vjernicima u Hrvatskoj, ali i vjernicima u zemljama zapadne Europe p. Romanus je istaknuo da trebaju biti u svakom trenutku svjesni da moraju biti zahvalni Bogu za sve blagodati koje imaju u životu: pitku vodu, hranu, dobre ceste, škole, itd. NO, istovremeno moraju biti svjesni da smo svi djeca Božja i trebaju imati osjećaj za dijeljenje onoga što posjeduju s onima koji nemaju, sa stanovnicima siromašnih zemalja.
G. Krizman
