Ostvareni san o povratku u domovinu
U godini 5.-obljetnice smrti akademskog slikara Josipa Crnobori u njegovom rodnom mjestu Banjole, nedaleko Medulina, svečano je otvorena Zavičajna galerija „Crnobori“. Inauguralna postava umjetnina u novootvorenoj galeriji dio je njegovog opusa, danas pohranjenog u Zagrebu. Iako je najveći dio života proveo u iseljeništvu kroz svoj umjetnički izričaj stvorio je trajnu povezanost sa svojim rodnim krajem i crkvom Majke Božje Zvijezde Mora u Banjolama. Naime, kao dvanaestogodišnji dječak, prije odlaska iz Istre u crkvi je na zidnom luku oltara slikom „Golubica“ dočarao svoju viziju silaska Duha Svetoga, da bi se za tu istu crkvu slijedeći put latio kista u poodmakloj dobi kada je kao 95.-godišnjak oslikao platno koje nosi naslov „Majka Božja zaštitinica Banjola u oluji“. Ta druga slika nastala je slijedom prvog i jedinog dolaska u svoj rodni kraj nakon 53 godine iseljeništva kada je sumještanima obećao naslikati legendu Gospinog spašavanja Banjola od olujnog nevremena.
Josip Crnobori, rođen u Banjolama 1907, bio je bio je hrvatski slikar, koji je veći dio svog života proveo u emigraciji. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1936. a prvu samostalnu izložbu imao je 1937. u salonu Urlich u Zagrebu, te je već tada najavljen kao “novi mladi slikarski talent”, koji je priznat i na venecijanskom biennalu 1942. Na zahtjev tadašnjih vlasti naslikao je portret poglavnika Ante Pavelića što mu je nakon rata donijelo mnoge nevolje. Zbog političkih pritisaka i prijetnji 1946. prisiljen je otići u iseljeništvo o čemu je jednom prigodom izjavio: „Napraviš nekome portret, što u danom momentu nisi mogao odbiti, pa dođe druga vlast i stavi te na crnu listu. Ja sam bio slikar, mjerilo za mene bila je dobra slika, a za političko jednoumlje mjerilo je poznata crno- bijela tehnika“. Živio je u Italiji, Argentini i New Yorku. U Hrvatsku se vratio 1999., nakon što mu je 1998. priređena velika izložba u Klovićevim dvorima u Zagrebu – „Povratak slikara”. Umro je u Zagrebu 2005. u dobi od 98 godina. Njegova se djela nalaze u crkvama i galerijama, kao i privatnim kolekcijama diljem svijeta, a svaka retrospektivna izložba njegovih djela ima zapažen odjek, kao primjerice izložba u Trstu 2004. kada su njegova djela izložena nakon punih 58 godina. Od njegovih portreta crkvenih ličnosti svakako je značajan, iz faze mladosti, portret kardinala Alojzija Stepinca, te portret biskupa Antuna Bogetića kojeg je realizirao nakon povratka u Hrvatsku, a koji se čuva u zgradi Biskupijskog ordinarijata u Poreču.
O slikaru i njegovim djelima u prigodi otvorenja zavičajne galerije u Banjolama govorila je Koraljka Jurčec Kos, kustosica njegovog opusa u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.
“Josip Crnobori je slikar i umjetnik koji je zbog svog ranog odlaska u emigraciju kratko nazočan u hrvatskom slikarstvu. S njegovim povratkom u domovinu , nakon 53 godine dugog iseljeništva, počela je valorizacija njegovog opusa i njegov zasluženi povratak u korpus hrvatske povijesti umjetnosti. Posebno nas raduje što se slikarev “povratak”, nažalost posthumno, događa i u njegovoj rodnoj Istri, i što uz trajno počivalište u Premanturi, općina Medulin s prijateljima i lokalnom zajednicom, svom velikanu posvećuje i Zavičajnu galeriju u Banjolama., rekla je ovom prigodom prof. Jurčec Kos.
Realizacija ovog projekta, povratka dijela Crnoborijevog stvaralačkog opusa u rodni kraj kao i otvaranje Zavičajne galerije zasluga je voditeljice pulske podružnice Hrvatske matice iseljenika, gđe. Ane Bedrina koja je ovom prigodom izjavila: „Otvaranjem Zavičajne galerije “Crnobori” u Banjolama, slikar Josip Crnobori nastavlja živjeti među nama u svojim djelima, na ponos budućim naraštajima.“(G. K.)