Duhovne vježbe za svećenike nadahnute bl. Francescom Bonifaciom
Od ponedjeljka, 24. do srijede, 26. listopada 2016., 24 svećenika Porečke i Pulske biskupije sudjelovali su u Novigradu, u biskupijskom Domu Emaus, na duhovnim vježbama koje je vodio fra Josip Vlašić iz pazinskog Franjevačkog samostana Pohođenja Marijina. Voditelj je kroz ove duhovne vježbe, koje je naslovio „Sa svom odlučnošću“ (Lk, 9, 51) sudionike proveo kroz promišljanja o duhovnom životu nadahnuta bl. Francescom Bonifaciom.
Voditelj je na završetku u izjavi za Tiskovni ured Porečke i Pulske biskupije izrekao sažetak tema tih duhovnih vježbi za svećenike: „Obzirom da je predloženo da se u ovoj liturgijskoj godini razmišlja o evanđelistu Luki, on je evanđelist Božje blagosti, Božjeg milosrđa, obzirom da se nalazimo u Godini milosrđa, a ovo je i godina u kojoj se obilježava 70. obljetnica mučeničke smrti bl. Francesca Bonifacia, u ovim sam duhovnim vježbama htio slijediti Evanđelje sv. Luke gdje kaže da je Isus ‘sa svom odlučnošću’ išao u Jeruzalem, te istaknuti Isusov polazak prema Jeruzalemu, i što se dogodilo u pojedinim trenutcima toga njegovog hoda prema Jeruzalemu, povezujući to sa zapisima bl. Francesca Bonifacia sa njegovih duhovnih obnova. Zajedno sa Isusom i njegovim učenicima, zajedno sa sv. Lukom i sa bl. Francescom mi smo kroz ova tri dana obradili pojedine teme iz duhovnog života, razmatrajući Isusovu odlučnost kretanja prema Jeruzalemu i neodlučnost učenika, a s druge strane i bl. Francesca koji je zapravo utjelovio te Isusove riječi i „sa svom odlučnošću“ je išao za Isusom. U tom kontekstu pitali smo se o svojoj odlučnosti, što nama pomaže odlučnije ići za Isusom. Promišljali smo i o našim odnosima, jer je i Isus gradio odnose s drugima, ali je on u svim odnosima ostao slobodan i druge je čuvao slobodne od sebe, i provjeravao je svoje odnose, i napominjao učenicima njihove odnose oprema drugim stvarima, prema radu, prema materijalnom. U tom kontekstu smo sagledali i odnose koje je imao don Francesco te u tom svjetlu propitivali i svoje odnose, i zaključili da ponekad treba znati odnose i prekinuti, intenzitet nekih odnosa i pojačati i vidjeti kako možemo sačuvati što intimniji odnos sa Isusom. Bilo je i promišljanja o samoći, bl. Francesco u jednom svom promišljanju kaže da treba njegovati povučenost, iako je bio maksimalno angažiran u pastoralu, imao je jedan dan u mjesecu posvećen svom duhovnom življenju, jedan dan takozvane „pustinje“. Razmatrajući izvješće o Preobraženju, Getsemaniju i druge promišljali smo o Isusovoj samoći, ali i o vlastitoj samoći i o tome kakvi smo mi u svojim samoćama, ponekad i prisilnim, te o tome kako se izboriti za svoju samoću. Posljednje razmatranje bilo je o Posljednjim stvarima, jer je bl. Francesco jako mislio o smrti, Sudu, raju i paklu, pa smo i mi o tome promišljali u svjetlu posljednje Isusove pouke prije Pashe, u svjetlu citata ‘pazite da vam srce ne oteža u proždrljivosti, pijančevanju i u brigama za zemaljsko’, dakle kako srce sačuvati da nas ne bi taj dan smrti zaskočio nego da budemo spremni stati pred Sudište Božje, zaključio je fra Josip.
U srijedu, 26. listopada, misno slavlje na završetku duhovnih vježbi predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša. Ordinarij je zahvalio predvoditelju duhovnih vježbi na odazivu. U prigodnoj homiliji p. Josip je još jednom potaknuo prisutne svećenike na preispitivanje odnosa, napose u svjetlu pitanja ‘postoji li u tim odnosima Gospodin?’. Ljepota odnosa je u jednostavnosti srca, naglasio je, i upravo u jednostavnosti srca potrebno je ići u susret Gospodinu. Fra Josip je nadalje istaknuo opasnost, u duhovnom životu od dva grijeha protiv Duha Svetoga, preuzetno ufanje u Božje milosrđe i, druga krajnjost, zdvajanje o Božjem milosrđu. Zaključio je nadom da su te duhovne vježbe bile plodonosne, te da su sudionicima donijele istinski napredak u življenju vlastite duhovnosti.
