Novosti

Održan središnji događaj Inicijative „40 dana za život“ u Puli

U Puli središnji događaj bio u znaku projekcije dokumentarnog filma „40“ i jednog svjedočanstva. Prema riječima voditeljice, Kerin Šafarić, u Puli od početka prve kampanje čak 35 prekinutih trudnoća manje.

Središnji događaj Inicijative „40 dana za život“ u Puli održan je u samostanu sv. Franje Asiškog. Događanje je započelo misnim slavljem koje je u samostanskoj crkvi predvodio p. Euzebije Knežević.

Nakon mise u samostanskoj dvorani na početku drugog dijela sve je nazočne pozdravila voditeljica pulskog ogranka Inicijative Kerin Šafarić, koja je zahvalila moliteljima i podupirateljima Inicijative na ustrajnosti i entuzijazmu kojeg unose u bdijenje.

Napose je istaknula činjenicu da je od početka prve kampanje, koja je održana u korizmi ove godine, do lipnja, u pulskoj Općoj bolnici, prema službenim podatcima bilo 35 prekida trudnoća manje; u taj broj ulaze inducirani i spontani pobačaji. Voditeljica je istaknula da za period od početka prve kampanje do sada imaju saznanje za sedam života spašenih zahvaljujući Inicijativi “40 dana za život”, tako da su im osobe prišle i rekle kako je pobačaj izbjegnut upravo zahvaljujući prisustvu molitelja koji su dio inicijative.

Na središnjem događaju se okupilo oko 70ak molitelja i podupiratelja, a voditeljica je navela podatak da uz pulskom bdijenju sudjeluje 60ak redovitih molitelja, od koji neko dolaze na dnevno bdijenje, svakoga dana od 7 do 15 sati, a neki na noćno bdijenje koje se održava tjedno, u noći od petka na subotu, os 22 do 7 sati ujutro. Bdijenje se održava na novom parkingu pulske bolnice.

Nakon izlaganja voditeljice uslijedila je projekcija filma „40“, američkog dokumentarca koji govori o povijesti i katastrofalnim posljedicama ozakonjenja pobačaja, kao ‘prava na izbor’, što je u 40 godina rezultiralo ubojstvom čak 55 milijuna djece. Film „40“, jedan od najznačajnijih pro life dokumentarca, istražuje različite razine posljedica koje je na naciju i društvo imalo ozakonjenje pobačaja. Snimljen je povodom 40 obljetnice “Hoda za život” koji je u Washingtonu prvi put održan 22. siječnja 1973., kao reakcija na donošenje presudne odluke u sporu Roe v Wade, slijedom koje je pobačaj legaliziran.

Po završetku filma uslijedilo je svjedočanstvo jedne mlade majke, koja je ispričala svoju borbu za život nerođenog djeteta, i potom nedonoščeta, boreći se protiv nebrige ginekologa, u okolnostima naših aktulanih zdravstvenih struktura. Dijete, koje po procjenama liječnika nije trebalo preživjeti ni trudnoću, a ni neonatalni period veselo je i živahno trčkaralo oko mlade majke tijekom njezinog svjedočanstva. Ona je doista, kako je i sama rekla, ispričala povijest jednog čuda.