Obredi Velikog petka u pulskoj prvostolnici

Postoje različite vrste šutnje, a u čitanju Muke napose je znakovita Isusova šutnja pred Herodom i pred Pilatom.ragična šutnja, kada ne postoji više ništa što bi se reklo, to je Isusova šutnja jer je znao da ne postoji ništa što može biti izrečeno a da bi moglo predstavljati most, komunikacijsku poveznicu između njega i židovskih vođa.

U pulskoj katedrali Uznesenja BDM, 18. travnja 2014., obrede Velikog petka predvodio je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša. Naglasio je kako u znakovitim čitanjima toga dana svatko može pronaći ponešto posebno dojmljivo, te prepoznati neku svoju patnju, ili patnju nekoga svoga bližnjega.

Biskup je istaknuo detalj da događaji Muke započinju u Getsemanskom vrtu a završavaju u vrtu Isusova groba, no napose je znakovita analogija sa Edenskim vrtom. Propovjednik je u prigodnoj homiliji naglasio pojam tišine, te pojasnio Isusovu tišinu u događajima koji se opisuju u čitanju Muke, koju posebno u evanđeljima naglašavaju evanđelisti Luka i Marko. Postoje različite vrste šutnje, a u čitanju Muke napose je znakovita Isusova šutnja pred Herodom i pred Pilatom. Najteža šutnja čovjeka je ona uslijed velike povrijeđenosti, poput roditelja koji u svoju djecu ulažu cijeli svoj život i na kraju bivaju od djece odbačeni. Druga vrsta šutnje je tragična šutnja, kada ne postoji više ništa što bi se reklo, to je Isusova šutnja jer je znao da ne postoji ništa što može biti izrečeno a da bi moglo predstavljati most, komunikacijsku poveznicu između njega i židovskih vođa. Židovska mržnja bila je željezna zavjesa kroz koju nikakve riječi ne bi mogle proći. Vrlo često se i mi tijekom života pronađemo u te dvije vrste šutnje, i zaista je mudrije šutjeti kada čovjek shvati da od riječi nema više koristi. Možemo se zapitati zašto Isus, kojemu je stalo do čovjeka i koji je uvijek imao što reći ljudima, upravo pred vladarom iz njegovog kraja, pred Herodom koji je vlado Galilejom, ne želi reći ni jednu riječ? Herod je pripadao onoj vrsti ljudi kojoj Isus nije imao što reći. Zašto je Isus mislio kako Herod nije vrijedan ni jedne njegove riječi?, zapitao se propovjednik. Isus je znao da Herod gleda u njega kao u figuru, ali Isus nije figura nego je Gospodar koji se sluša i nasljeduje. I mi u svome životu gledamo Isusa, ali svatko od nas za sebe zna koliko ga i kako nasljeduje. Herod je ismijavao Isusa, nije ga shvaćao ozbiljno, a činjenica je da još uvijek veliki broj ljudi ne shvaća Isusa ozbiljno, jer da to čine mnogi bi više pažnje poklanjali njegovim riječima. Herod, iz sigurnosti svoje kraljevske pozicije ismijavao je Isusa smatrajući da taj galilejski drvodjelac nije važan, tako ljudi i danas, svjesno ili nesvjesno tretiraju Isusa kao nevažnog, kao faktor koji treba isključiti iz života, jer vjeruju da mogu lako funkcionirati i bez njega. Za kršćane je Isus najvažnija osoba u cijelome svemiru. Temeljem iznesenih razmišljanja biskup je pozvao nazočne da se zapitaju ima li razlike između Herodovog i našeg viđenja Isusa.

Nakon Sveopće molitve Crkve uslijedilo je klanjanje križu tijekom kojeg je prijekore Velikog petka „Puče moj“ pjevao katedralni župni vikar vlč. Roko Smokrović zajedno sa Vokalnom skupinom Katedrale i Katedralnim župnik zborom, koji su pod ravnanjem Elene Roce glazbeno popratili cijelo bogoslužje Velikog petka.

G. Krizman