Obljetnica smrti mons. Vladislava Premate

Dana 26. veljače 2017. godine, 16. je obljetnica smrti mons. Vladislava Premate, kanonika prepozita pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola i dugogodišnjeg župnika katedralne župe Uznesenja Marijina. Mons. Vladislav Premate, svećenik Porečke i Pulske biskupije, bio je uznik dvaju totalitarističkih režima te je isticao kao zanimljivost da je u dva ideološki različita režima svoje tamnovanje odležao u istoj sobi pulskog zatvora.

Rođen je u Premanturi 16. siječnja 1912., sin Mihovila i Periša Eufemije. Osnovnu je školu polazio u Premanturi, gimnaziju u sjemeništu u Kopru, a bogosloviju u Gorici do 1934. Zaređen je za svećenika u Poreču 12. kolovoza 1934., a mladu misu je slavio u Premanturi.

 Od 1934. do 1937. službovao je u tadašnjoj kapelaniji u Jurišićima. Od 1937. do 1947. upravljao je župom sv. Martin na Labinštini, a upravljao je deset mjeseci i župom Labin. Godine 1947. postaje upraviteljem, a zatim i župnikom katedralne Župe Uznesenja Marijina u Puli gdje ostaje sve do 31. rujna 1979. Umirovljen je 1979., ali je i dalje je pomagao u katedralnoj župi, sve do kraja 1990-ih godina, i dok je mogao redovito je misio u crkvi Majke Božje od milosrđa – Madonna della misericordia. Kanonikom pulskog Katedralnog kaptola sv. Tome apostola imenovan je 6. prosinca 1948., a 3. svibnja 1953. kanonikom pokorničarom. Za prepozita pulskog kaptola imenovan je i instaliran u Puli 9. lipnja 1957. Dana 9. kolovoza 1950. imenovan je sucem dijecezanskog ženidbenog suda i općeg crkvenog suda. Monsignorom prelatom Njegove Svetosti pape Pija XII. imenovan je 6. prosinca 1965.

Mons. Vladislav Premate je bio poznat kao staložen župnik i dobar propovjednik. Njegove propovijedi su bile rado slušane. Nekima su pak smetale i tako je dospio na sud. Dvaput je bio uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu. Prvi put 1944. za njemačke okupacije Istre i bio je zatvoren u Puli, a drugi put 1954. godine. Drugo uhićenje bilo je uslijedilo nakon orkestriranih napada u tisku na Katoličku crkvu koji su pratili donošenje Zakona o položaju vjerskih zajednica 1953. godine, a u Istri su prednjačili u napadima Riječki list i La Voce del popolo. Mons. Premate je u pamfletima koji su ocrnjivali svećenstvo bio oklevetan da izigrava zakon o vjeronauku i da djecu potiče i odvodi na vjeronauk protiv volje njihovih roditelja. Uobičajeni pastoralni rad na okupljanju djece na vjeronauku ili pozivanju roditelja da šalju djecu u crkvu prikazano je kao uznemiravanje građana, a svećenici su prikazani kao oni koji stalno rovare protiv narodne vlasti. Mons. Premate je isticao kao zanimljivost da je u dva ideološki različita režima svoje tamnovanje odležao u istoj sobi pulskog zatvora.

Od 1998. bio je smješten u Domu za svećenike „Betanija“ U Puli, gdje je i preminuo 26. veljače 2001. godine. Ispraćaj mons. Vladislava Premate bio je 28. veljače 2001. u 12 sati na Gradskom groblju Monte Giro u Puli.