Obljetnica rođenja bl. Bulešića u Vojniću
Župa sv. Ante Padovanskoga u Vojniću iza trodnevnice bl. Ivanu Merzu nastavila je u ovoj specifičnoj situaciji razmišljati o bl. Miroslavu Bulešiću čije su moći u ovoj župi već godinu dana, u povodu stote obljetnice njegova rođenja (13.svibnja 1920., na spomendan Gospe Fatimske). Trodnevnicu je predvodio policijski kapelan PU sisačko-moslavačke, Kapelanija sv. Kvirin Sisački, don Ivo Borić. U tri dana iznio je pred skromnu zajednicu (zbog ove pošasti poštujući upute Crkve i civilnoga stožera), uz predstavnike vojske i policije, svoja razmišljanja o Miroslavu Bulešiću. Upoznali smo i promišljali o sljedećim momentima blaženikova života: djetinjstvo i odrastanje u obitelji u Čabrunićima, župa Svetvinčenat u Istri, osnovna školu u Juršićima, sjemenišna gimnazija u Kopru, a teološki studij u Rimu. Služenje u ratnom razdoblju svim ljudima ne gledajući tko je tko. Ispovijedao, pohađao slabe i bolesne, dijelio siromasima, za njih se brinuo; moli, meditira – širi pobožnost Blaženoj Djevici Mariji. Revan u župnom pastoralu, bez straha za svoj život hrabro se zauzima za ugrožene. „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“
Trećega dana voditelj je predstavio bl. Miroslava u teškim olovnim vremenima komunizma i njegovo mučeništvo iza podjele svete krizme u župi Lanišće na sv. Bartola apostola, 24.kolovoza 1947., u 27.godini života. Često je don Ivo naglašavao riječi koje je napisao bl. Bulešić: „Moja osveta je oprost“. Ova misao potrebna nam je u svim strukturama lijepe naše Domovine: od državnih vlasti do crkvene hijerarhije. Propovjednik je puno citirao iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava.
Na sam dan blaženikova rođendana, i na 35.obljetnicu atentata na papu Ivana Pavla II., sveta misa opet skromno, ali „gdje su dvojica ili trojica u moje ime, i ja sam s njima“. Svetu misu predvodio je don Ivan Blaževac, vojni kapelan u Karlovcu, a propovijedao je don Ivo Borić, uz sudjelovanje mjesnoga župnika, fra Ive Bošnjaka. Propovjednik je završio svoje razmišljanje citatom: „Kada bismo imali savršenu uskrsnu vjeru bilo bi u nama nešto pobjedničko, neko sunčano svjetlo koje bi divno preobrazilo svagdanji život s njegovim brigama i nevoljama.“ To je dakle naša živa vjera, svjetlo uskrsnulog Krista Gospodina.
(Ivica Josipović)
