Obilježena 87. obljetnica smrti Sluge Božjeg Egidija Bullesija

U ponedjeljak, 25. travnja, na otoku svetištu Santuario della Madonna di Barbana nedaleko mjesta Grado u Nadbiskupiji Gorizia svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Oscar Rizzato, nadbiskup iz Vatikana i bivši papinski djelitelj milostinje, obilježena je 87. obljetnica smrti Sluge Božjeg Egidija Bullesija. Toga je dana ondje održan i susret esula, optanata.

Svečanost je započela okupljanjem ispod jubilejskog križa iz 2000. godine. Uslijedila je procesija svećenika s nadbiskupom i zastavom s likom Sluge Božjeg prema crkvi svetišta. Ondje je pred Svetim Vratima nadbiskup predvodio molitve propisane za potpuni oprost, te su potom svi sudionici prošli kroz Sveta Vrata, izmolivši oprost za sebe ili nekog svog pokojnika. Svečano otvaranje Svetih Vrata u svetištu je bilo tek nedavno, 16. travnja.

Nadbiskup je u prigodnoj homiliji podsjetio da Blažena Djevica Marija, koja je Sina pratila do ispod križa, najbolje razumije patnje ljudi. Kao i u druga marijanska svetišta, tako i u Barbanu vjernici upravo iz tog razloga kroz vjekove hodočaste Majci Božjoj sigurni da ih ona razumije, te na tim mjestima na poseban način crpe snagu iz molitve.  Potrebno je živjeti sa sigurnošću da patnje doprinose našemu spasenju, naglasio je propovjednik. Napose je bitno to svoje uvjerenje iskazivati praktičnim življenjem vjere, istaknuo je mons. Rizzato.

Nakon misnog slavlja, Lucia Bellaspiga, novinarka talijanskog katoličkog dnevnog lista Avvenire, izrekla je svoj osobni, obiteljski, ali i općeniti povijesni osvrt na Istarsko-dalmatinski egzodus, s posebnim naglaskom na ubijene svećenike i redovnike u tom periodu, kao i na važnu ulogu klera u pomaganju ljudima u tim teškim vremenima. Kratko je predstavila i lik i životni put Egidija Bullesija.

 Svečanost je završena procesijom prema Kapeli ukazanja gdje je nadbiskup predvodio molitvu za zagovor Sluge Božjeg Egidija Bullesija, i pred njegovu je urnu položeno cvijeće.

Egidie Bullesi (Pula, 24. 08. 1905. – Pula, 25. 04. 1929.) bio je mladić laik koji je u teškim godinama između dva Svjetska rata živio i djelovao u Puli, te jedinstvenim osobnim zalaganjem i duhovnim darom, riječju i primjerom poticao obraćenje napose „problematičnih kategorija“ ljudi, u specifičnim životnim sredinama: radnika u pulskom brodogradilištu, mladih prepuštenih “odgoju“ ulice, mornara s kojima je živio za trajanja 25-mjesečnog vojnog roka…  Već za života, a napose prigodom njegove smrti, od upale pluća, u Puli,  dobi od 23 godine, 25. travnja 1929. godine, njegovi su ga suvremenici nazivali svecem. Tri njegova brata postali su svećenici. Obitelj je nakon drugog svjetskog rata otišla u Italiju. Egidijeve zemne ostatke prenijeli s pulskog groblja u Italiju 1974. a nedugo zatim doneseni su u Barbanu, obzirom da je bio franjevački trećoredac, i živio je tu karizmu do srži. Od tada ondje traje štovanje njegovog lika. Postupak kauze za beatifikaciju pokrenut je 6. prosinca 1974. u Tršćanskoj biskupiji. Slugom Božjim proglasio ga je sveti papa Ivan Pavao II.  7. srpnja 1997.

G. Krizman