Obilježena 77. obljetnica mučeništva bl. Francesca Bonifacia

U ponedjeljak, 11. rujna 2023. godine u župnoj crkvi u Krasici, misnim slavljem koje je predvodio župnik pulske katedralne župe vlč. Rikard Lekaj, obilježena je 77. obljetnica mučeništva bl. Francesca Bonifacia, izuzetno pastoralno aktivnog mladog svećenika kojeg su 11. rujna 1946. na putu između Grožnjana i Krasice presreli pripadnici narodne straže, odnosno komunističkog režima, te mu se od tada gubi svaki trag. Koncelebrirali su dekan umaško oprtaljskog-dekanata preč. dr. Josip Grbac, dekan pazinskog dekanata preč. Mladen Matika te drugi svećenici. Uvodno je okupljene pozdravio domaći župnik vlč. Miroslaw Paraniak. 

U prigodnoj homiliji vlč. Lekaj je podsjetio, kako je ovo spomen „na mladog svećenika, mučenika koji je svojom krvlju poškropio našu zemlju, Istru, kao i drugi mučenici od samih početak kršćanstva, poput sv. Maura, sv. Eleuterija, sv. Germana i drugih. Slavimo misu na ovom svetom mjestu, u ovoj crkvi gdje je bl. Francesco služio, slavio svete sakramente i radosno naviještao Radosnu vijest, služio je svakom čovjeku. Mnogi su ovdje dolazili i slušali mladog svećenika, mnogi su bili dirnuti primjerom svećeničkog života. Čitajući njegov životopis možemo primijetiti kako se u potpunosti dao ovom kraju naviještajući Radosnu vijest.“ Propovjednik je naglasio, kako su drugi o njemu pisali da je bio revan i uzoran, svet i poletan svećenik, dobar organizator, ljubitelj i apostol mladeži. Umirao je za druge.

Upućujući na odlomak iz evanđelja o pšeničnom zrnu, vlč. Lekaj je naglasio, kako su se te riječi ispunile u blaženikovu životu. „Služeći u ovoj župi, čitamo da je razvio veliku pastoralnu djelatnost, sa svima, a naročito s mladima, djecom, bolesnicima, starcima. Počinje malo po malo organizirati Katoličku akciju. Svima preporučuje molitvu, liturgijski i sakramentalni život, i klanjanje pred presvetim Oltarskim sakramentom, a mlade upućuje na zavjet čistoće.“

Posebno se osvrnuo na pastoral mladih, te istaknuo kako su u liku bl. Francesca mladi pred sobom imali uzornog svećenika koji je radosno živio svoj svećenički poziv, i sigurno ono što je dirnulo kod mladih da je radikalno živio evanđelje. „Kao i tada, tako i mladi današnjega vremena imaju potrebu primjera onih koji radikalno žive evanđelje“. U tom je kontekstu vlč. Lekaj spomenuo nedavno održati Svjetski dan mladih u Portugalu na kojem je sudjelovalo i 160 mladih iz Porečke i pulske biskupije. Mladi su mu posvjedočili kako su bili dirnuti govorom Pape, kojeg su bili spremni slušati i više od predviđenoga. No, također su mu spomenuli kako ih je nešto zasmetalo. „Ujutro, umjesto da nas je probudila normalna pjesma, da bi mogli u miru započeti jutarnju molitvu, probudio nas je jedan svećenik svirajući kao DJ.“ Iz tih riječi mladih, vlč. Lekaja je posebno dirnulo to, što su mladi rekli: „došli smo slušati duhovno, dosta nam je DJ po diskotekama“. „Dakle“, nastavio je propovjednik „mladi žele nešto drugo, nešto što svijet ne može dati, nešto dublje, duhovno, a to je ono što nam Crkva nudi to je ono što na Krist nudi, evanđelje.“

Vraćajući misao na djelovanje bl. Francesca, vlč. Lekaj je podsjetio, kako je odlazio u udaljena sela i katehizirao djecu, brinuo se za svakoga i mnogi su ga voljeni, ali je tadašnjoj vlasti smetao primjer istinske vjere.

„Možda se pitamo od kud snaga tom mladom svećeniku koji je živio u teškim vremenima. Odgovor nalazimo u riječima ‘U Gospodinu je snaga moja’, jer onaj koji se u potpunosti daruje Gospodinu i Gospodin se njemu daruje.  Krist je živio i djelovao kroz ovog mladog svećenika, i on je uskrslog Krista naviještao svakom čovjeku. Naš blaženik bio je pravi prorok onoga vremena, pravi stražar Doma Izraelova, tj. pravi stražar svoga stada. Govorio je i usmjeravao svoje stado prema Kristu, sve je činio da i bezbožnik postane Božji čovjek. Ovaj blagdan koji slavimo poziva i sve nas da ozbiljno i mi živimo kršćanski život, da živimo zajedništvo s Kristom kroz molitvu i razmatranje Njegove riječi, da živimo sakramentalni život hraneći se sa stola euharistijskog i stola Božje riječi. Pozvani smo biti stražari naših domova, naših obitelji, prijatelja, naših župnih zajednica, i da druge s ljubavlju opomenemo i vodimo ih Kristu. Pozvani smo biti radosni Kristovi svjedoci ovoga vremena u kojem čovjek odbacuje Boga i život“ rekao je vlč. Lekaj, te nastavio riječima „zahvalimo Gospodinu na ovom daru i danu, i molimo svim svojim srcem da i mi budemo dotaknuti Kristom, te poput bl. Francesca nosimo drugima Krista i zapalimo Njegovu ljubav u srcu svakog čovjeka kojeg susretnemo.“

Obzirom da je sjeverozapadni dio Istre područje s značajnim udjelom populacije talijanskog jezika vlč. Lekaj je drugi dio homilije izrekao na talijanskom jeziku. „Draga braćo i sestre, blaženi Francesco, svijetli lik naš Crkve, i dalje nam svijetli u današnjem svijetu. Mučitelji onoga vremena mislili su da će ubojstvom, smrću  ovog mladog svećenika bit će ugašeno svijetlo vjere, svjedočanstvo vjere. Ali Kristovo svijetlo koje je zapaljeno u srcu čovjeka, kršćanina ne može niti jedna ideologija, vlast i režim, ugasiti. Kristovo svjetlo vječno svijetli. Molimo po zagovoru našeg blaženog Francesca, da i u nama bude upaljeno Kristovo svijetlo, svijetlo vjere, ljubavi i milosrđa… Neka oni koji su zahvaćeni tamom i koji žive u tami otkriju ovo svijetlo života Kristovo svijetlo. Neka u nama vide ovo svijetlo kao što su mnogi koji su poznavali blaženika u njemu vidjeli svjetlo Kristovo, koje dalje svijetli i nama pomaže da idemo Kristovim putem. Molimo za našu biskupiju, za našeg biskupa i sve svećenike, redovnike i redovnice, da živimo svetost, da budemo pšenično zrno koje umire i donosi obilat rod!“

„Molimo i za nova duhovna zvanja da se mladi odazovu Kristovom pozivu, neka zagovor naših mučenika Bl. Francesca i Bl. Miroslava, Gospodin podari svetih svećenika redovnika i redovnica“, riječi su kojima je propovjednik zaključio homiliju.

4. Zahvalno pješačko hodočašće

I ove je godine, po 4. Nenad Sabadi iz Valbandona, nedaleko Pule, pješice hodočastio iz porečke bazilike do Krasice, u čast bl. Francescu Bonifaciu. Nakon što mu je prošle i pretprošle godine nakana hodočašća bila da Porečka i Pulska biskupija dobije novog biskupa, ove je godine njegova nakana bila zahvala za tu primljenu milost. Osim toga ove je godine nadodao i jednu novu molbu, da Sluga Božji Egidije Bulešić (1905. – 1929.) iz Pule bude uzdignut na čast oltara. Riječ je o mladiću iz Pule koji je bio član franjevačkog trećeg reda, vođa Katoličke akcije i Kluba sv. Franje. Preminuo je na glasu svetosti. U tim teškim godinama na početku stoljeća bio je pravi apostol među mladima, a napose je mnoge doveo Bogu među mornarima, za odsluženja vojnog roka u mornarici.

G. Krizman