Obilježena 73. obljetnica mučeništva bl. Francesca Bonifacia
Na blagdan blaženog Francesca Bonifacia, 11. rujna, u Krasici je održana svečana koncelebrirana sveta misa.
Euharistijsko slavlje predvodio je velečasni Mladen Pranjić, a koncelebrirali su: vlč. Mladen Juvenal Milohanić, vlč. Miroslaw Paraniak i vlč. Branimir Aleksandar Petrović.
U vrlo nadahnutoj homiliji vlč. Mladen Pranjić istakao je da nas i blaženog Francesca povezuje Isus Krist, Isus za kojeg je on živio i umro i postavio pitanje: Da li živiš danas za Isusa, za Boga? Rekao je da blaženi su oni ljudi kroz koje se Bog vidi, da kršćanstvo nije teorija, nego da kršćanstvo treba živjeti. Da bi bili pravi svjedoci i da bi drugi mogli vidjeti treba Boga staviti na prvo mjesto, biti beskompromisni, dosljedni, težiti za svetošću. Treba imati hrabrost za živjeti i propovijedati Evanđelje.
Blaženi Francesco je blaženik jer je bio sveti svećenik, a zatim mučenik. Bio je svet u obavljanju župničke službe – sve je obavljao jako dobro, odgovorno, savjesno i predano, sa ljubavlju i osmjehom.
Vlč. Pranjić rekao je da po zagovoru blaženog Francesca, Gospodin nam danas odgovara na bitna životna pitanja, želi nam pomoći u svom konkretnom egzistencijalnom životu, u problemima, dati pouku za svoj život. Blaženom Francescu je isto bilo teško u životu, imao je svoj životni križ, ali imao je pouzdanje u Boga, utjecao se njemu i vjerovao da će mu dati snage, imao je pouzdanje i nepokolebljivu vjeru u Božju providnost. Kad mu je bilo teško nije očajavao, nego je vjerovao da što Bog dopušta uvijek je za naše dobro.
Još kao mladić blaženi Francesco je marljivo radio i unatoč teškoćama bio dobar, pomagao je drugima, sa svima je bio prijatelj, nije želio ulaziti u rasprave, političke polemike, u svakom čovjeku je vidio Isusa Krista, tako da su ga već tada zvali dobricom, svetim, prepoznavši u njemu duboku pobožnost, blagost, uslužnost i poniznost. Svima je opraštao, nije ogovarao.
Tokom svog života kao svećenik, blaženi Bonifacio je živio za Isusa, za svoj narod, za svoje stado, za svoju župu. Nije želio izgubiti vjeru, odnos sa živim Bogom. Pomagao je i molio za druge, u svakome je vidio Božje dijete.
Znao je reći „Putnik sam, hodočasnik sam na ovom svijetu.“
Vlč. Pranjić je zatim upitao sve nazočne: „Da li smo pripravni gledati Boga u lice?“ Da li smo sa svakim u miru?“
Na kraju, vlč. Mladen Pranjić nas je sve pozvao da tražimo zagovor blaženog Francesca, da molimo Boga, da budemo ustrajni u vjeri, da budemo sveti i da živimo i propovijedamo Evanđelje.
Nakon homilije, vlč. Mladen Juvenal Milohanić rekao je biografske podatke, da je rođen 1912.g. u Piranu, da je 1936.g. u Trstu zaređen za svećenika, da je službovao u Piranu, Novigradu i Krasici. U svojoj svećeničkoj službi posebno se isticao u odgoju i pastoralu mladih preko Katoličke akcije. Bio je cijenjen kao vrstan ispovjednik i propovjednik.
Nestao je pod tragičnim okolnostima 11. rujna 1946.g. dok se vraćao pješice iz Grožnjana kamo se pošao ispovjediti kod subrata don Pina Rocca, tamošnjeg župnika. Presreli su ga pripadnici tadašnjih snaga i odveli u nepoznato, njegovo tijelo nije nikada nađeno, a postoji nekoliko varijanti gdje je zakopano.
Proglašen je blaženim 4.10.2008.g. u katedrali Sv. Justa u Trstu.
Svečanosti euharistijskog slavlja pridonio je župni zbor Krasice.
Nakon svete mise, ispred crkve je nastavljeno druženje, uz kolače i piće.
Valerija