Obilježena 1595. obljetnica posvete pulske katedrale
U subotu, 12. rujna 2020. na blagdan Imena Marijina, u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije misnim slavljem obilježena je obljetnica posvete te stolne crkve Pulske biskupije, koja je posvećena 425. godine.
Misno slavlje predvodio je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, a misu je glazbeno uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju Paole Batel.
Vlč Lekaj je u prigodnoj homiliji istaknuo važnost crkve kao svetoga mjesta, mjesta susreta Boga i čovjeka, crkva to postaje posvetom, kao što čovjek krštenjem postaje svetište. Stolna crkva jedne mjesne Crkve simbol je njezina zajedništva. Podsjetio je kako je pulska katedrala preživjela bombardiranje, požar i druge teške trenutke, no i dalje je tu kao biser ovoga grada. I mi smo pozvani graditi svoj život na čvrstim temeljima evanđelja, istaknuo je vlč. Lekaj spominjući ulomak iz Evanđelja, te smo pozvani biti svetište da drugi u nama vide Krista.
Neka nas blagdan obljetnice posvete naše stolne crkve potakne da budemo oni koji žive i navještaju Radosnu Vijest, da budemo graditelji zajedništva unutar naše biskupije te da donosimo dobre plodove ljubavi, milosrđa i zajedništva, zaključio je župnik.
Na mjestu današnje katedrale se, prema nekim navodima, nalazio Jupiterov hram antičke Pule, odnosno u kasnijim razdobljima Rimskog Carstva tajno okupljalište kršćana za vrijeme vjerskih progona. Iako sakralni kontinuitet postoji od ranije, prva građevina za koju postoje pouzdani izvori na ovom mjestu podignuta je krajem 4. ili početkom 5. stoljeća. Vjerojatno je na mjestu stare bazilike postojalo još starije jednobrodno crkveno zdanje te do nje paralelna crkva (bazilika) svetog Tome apostola (postojanje se paralelnih bazilika smatra naznakom sjedišta biskupije). U drugoj polovici 5. stoljeća je dograđena te dobila današnji oblik trobrodne bazilike karakteristične za sjevernojadransko podneblje. Pred bazilikom je izgrađena krstionica i biskupski dvor, ali su srušeni polovicom 19. stoljeća.
To je trobrodna crkva tipa dvostruke gradske bazilike, sa sakristijom i učahurenom (upisanom) apsidom te ravnim začeljem. Uslijed pregradnji današnja crkva odlikuje se ranokršćanskim tranzenama na prozorima srednjega broda, gotičkim prozorima na bočnim zidovima, renesansnim lukovima i stupovima koji drže krovnu konstrukciju, te baroknim pročeljem sa zvonikom ispred njega. Današnje je klasicističko pročelje uređeno 1712. godine pod biskupom Josipom Marijom Bottarijem. Crkva se redovito obnavljala od XVIII. stoljeća do 1924. godine. U crkvi se nalazi mramorni oltar s ambonom okrenut prema puku te rimski sarkofag iz IV. stoljeća kao dio oltara, postavljen krajem XIX. stoljeća. Oltar ima drveno svetohranište i palu s likom svetog Tome apostola, koja je rad mletačke škole. U crkvi se nalaze: mramorni oltar s drvenim kipom Blažene Djevice Marije i oltar s kipom Srca Isusova. U crkvi su još i barokna krstionica te tri škropionice. U novije vrijeme crkva je dobila kip sv. Majke Tereze u čijem se postamentu nalaze njezine relikvije. Nekadašnja crkva bila je bogato ukrašena freskama i podnim mozaicima, od kojih su danas vidljivi tek manji dijelovi. Očuvan je dio zavjetnog mozaika supružnika DAMIANUS ET LAVRENTIA koji su zavjetno dali izraditi 200 stopa mozaika. Ispod glavnog oltara čuvaju se relikvije svetog Jurja, svetog Teodora, svetog Bazilija, svetog Flora i blaženog Salamona, svrgnutog ugarskog kralja. Njima je biskup Michael Orsini 1487. godine posvetio jedan oltar u crkvi. Godine 1860. u pulskoj katedrali otkriven je grob sa sarkofagom u kojemu su pronađena dva relikvijara i 12 zlatnih statua. Relikvijari su odneseni u Beč, dok su zlatne statue nestale. U jednoj srebrnoj kutiji pronađena je manja zlatna kutija u kojoj su se mogle nalaziti relikvije svetog Tome apostola, donesene iz Konstantinopola u V. stoljeću. Crkva je teško stradala u američkom i britanskom bombardiranju dana 22. lipnja 1944. godine. Stoga je potpuno obnovljena 1947. godine.
Sjeverna strana katedrale gleda na Pulski zaljev, ispred koje se do polovice 19. stoljeća nalazilo groblje. Ostaci pokopanih preneseni su na tada novo pulsko groblje Monte Giro, a na mjestu starog groblja se danas nalazi park posvećen Jurju Dobrili.
Povijesni pregled i prikaz građevinskog stanja u knjizi „Katedrala Uznesenja Marijina u Puli“ napisala je u novije vrijeme Marija Obad Vučina.
(Txt i foto: G. Krizman, povijesni podatci, izvor: Marija Obad Vučina – „Katedrala Uznesenja Marijina u Puli“, Ivan Milotić – “Crkva u Istri” )