Obilježena 15. obljetnica smrti mons. Antuna Heka
U četvrtak, 23. veljače 2017., je u Pazinu, nizom događanja obilježena 15. obljetnica smrti mons. Antuna Heka, jednog od velikana suvremene povijesti istarske Crkve, koji je dao nemjerljivi doprinos u mnogim segmentima djelovanja Porečke i Pulske biskupije, napose u izdavaštvu i medijskom segmentu, a najveća njegova zasluga, njegov životni projekt bilo je osnivanje Pazinskog kolegija – klasične gimnazije, čiji je bio prvi ravnatelj od 1993., pa sve do smrti 2002. godine.
U jutarnjim satima sadašnji ravnatelj Kolegija, preč. Alejandro Castillo Jimenez, je zajedno sa predstavnicima prvih razreda svečano položio cvijeće na grob mons. Heka na pazinskom groblju „Moj mir“.
U poslijepodnevnim satima, u sportskoj dvorani Pazinskog kolegija održana je prijateljska košarkaška utakmica između učenika Kolegija i Udruge Heki, rodnog sela mons. Heka. Pobijedili su gosti, Udruga Heki rezultatom 38:29. Inače, Udruga Heki i Pazinski kolegij su povezani su intenzivnom dugogodišnjom suradnjom, a mnogi članovi udruge bivši su učenici Kolegija, te stoga često organiziraju susrete i zajedničke projekte za obilježavanje značajnijih prigoda. Košarkaška sekcija jedna je od aktivnijih sportskih sekcija Kolegija, rekao je u izjavi za Tiskovni Ured profesor tjelesnog odgoja Pero Marić.
U večernjim satima misa zadušnica održana je u pazinskoj župnoj crkvi sv. Nikole biskupa. Misno slavlje predvodio je vlč. Maksimilijan Ferlin, djelatnik Pazinskog kolegija a koncelebrirali su: generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, koji je mons. Heka naslijedio na mjestu ravnatelja Kolegija, sadašnji ravnatelj Kolegija preč. Castillo Jimenez, župnik i pazinski dekan preč. Mladen Matika, vlč. Drago Petrović te vlč. Filip Celent.
Misnom slavlju, u ispunjenoj crkvi sv. Nikole, uz učenike i djelatnike pazinskog kolegija nazočila je rodbina pok. mons. Heka te pazinski gradonačelnik Renato Krulčić sa suradnicima.
Vlč. Ferlin je u prigodnoj homiliji istaknuo veličinu pothvata kojeg je mons. Hek realizirao otvorivši školu, Pazinski kolegij. Propovjednik je citirao papu Franju koji u jednom svom obraćanju pojašnjava važnost ciljeva i prioriteta kršćanskog odgoja. Jedini razlog zašto se Crkva bavi odgojno obrazovnim radom je novo čovječanstvo, mogućnost stvaranja novoga, boljeg svijeta, naglasio je. Cilj kršćanskog odgoja je da učini ljude drugačijima, da usadi obnovljenu dušu, svjesnu da Bog ljubi čovjeka do posljednje kapi krvi, a u Euharistiji nas traži i ondje nam se daruje. Propovjednik je nadalje naglasio suštinsku važnost ljubavi prema bližnjemu, žrtvovanja za bližnjega, i mons. Hek se u potpunosti davao u nastojanju stvaranja jedne izvrsne škole – za bližnje. Mi, u katoličkoj školi, nismo bolji, ali bismo trebali biti drugačiji, jer imamo u svome životu Kristovu ljubav, onu sol koja daje okus životu, a u tom svjetlu, po križu, svaka patnja dobiva smisao i postaje izvor utjehe. Neka nas mons. Hek zagovara da u svakome čovjeku vidimo bližnjega, zaključio je vlč. Ferlin.
Ravnatelj Kolegija, preč. Castillo Jimenez je u završnom obraćanju izrazio zahvalnost župniku na gostoprimstvu, te istaknuo: „Mons. Hek se nije bojao reći Bogu da, prihvatio se je realizacije tog velebnog projekta, i to njegovo ‘da’ se širi i danas i zahvaća sve nas. Poticaj je to svima vama da se ne bojite Bogu reći da, za svaku nadahnutu ideju recite da, i to će donijeti val milosti i dobra“, naglasio je ravnatelj.
Misno slavlje glazbeno je animirao zbor Kolegija po ravnanjem prof. Marice Ursić, a učenici Kolegija su čitali sva misna čitanja.
Svoje sjećanje na pok. mons. Heka za Tiskovni ured je izrekao generalni vikar biskupije. mons. Vilim Grbac, koji je mons. Heka naslijedio na mjestu ravnatelja Kolegija nakon njegove smrti: „Sjećanje koje mi danas dolazi je svakako velebni ispraćaj mons. Heka ovdje u Pazinu, koji kao da je bio jučer. A njegov duh i sve ono šti je on činio, to je doista uvijek prisutno u cijeloj našoj biskupiji, jer on je osim u Kolegiju bio angažiran i u mnogim drugim segmentima. Uvijek mu je bila važna naša Crkva, naša biskupija. Bio je neumoran, vizionar, kojega smo zapravo ponekad mi ostali teško pratili. Taj duh je bio prisutan i u Kolegiju. Kada sam ja došao, trebalo je vremena da se sve to skupa uhoda nakon njega, sve se desilo tako naglo, nitko se tome nije nadao, ali je njegov duh uvijek bio prisutan, kao što je, vjerujem, i sada. On je prisutan i daje, na neki način, u životu te škole, profesori i osoblje i dalje taj duh prenose novim naraštajima učenika; riječ je o jednom ozračju da činimo nešto dobro, da to prenosimo na mlade generacije i da te mlade generacije imaju odlične uvjete da mogu tu srednju školu završiti na najbolji način i da jedno sutra budu dobri ljudi i na neki način korisni društvu i Crkvi. To je bila njegova želja i ja vjerujem da je ona živa i sada u Pazinskom kolegiju.“
Sadašnji ravnatelj, preč. Castillo Jimenez je istaknuo da sjećanje na mons. Heka u Kolegiju nije samo o godišnjici smrti već je on svakodnevno prisutan u Pazinskom kolegiju. Osobito jer ima još nekoliko djelatnika koji su usko surađivali s njim, ali i preko profesorskog kodeksa i svega onoga što je napisao, i nekih govora koji postoje kao audio zapisi, on je i dalje svojevrsni stalni izvor nadahnuća za našu školu, da bismo mogli biti sve više svjesni poslanja te naše ustanove. Posjetom njegovu grobu s predstavnicima prvih razreda, prijateljskom utakmicom i svetom misom pokušali smo nešto svečanije obilježiti obljetnicu smrti, ali mogu slobodno, od sveg srca reći da je mons. Hek uvijek prisutan u našoj školi“, zaključio je ravnatelj.
Mons. Heka prisjetio se i pazinski gradonačelnik Renato Krulčić: „Sjećam ga se kao jednog pokretača, koji je imao jednu viziju, koji je uvijek imao vremena za svih u Pazinu i oko Pazina i odisao je jednim pravim narodskim obilježjem.“
Mons. Hek rodio se je u Hekima 15. srpnja 1944. godine. U rodnom selu, na Pazinštini, polazio je pučku školu. U Pazinu je pohađao gimnaziju, prva dva razreda u državnoj gimnaziji, a treći i četvrti u gimnaziji Biskupskog sjemeništa. Na vanjskoj gimnaziji Otokar Keršovani u Pazinu položio je maturu. Na bogosloviji je bio u Zadru i Rijeci gdje je i diplomirao. Red prezbiterata primio je 1968. te je iste godine služio mladu misu u Pazinu. U Zagrebu je 1969. upisao studij hrvatskog jezika i književnosti i latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koje je diplomirao.
Bio je svećenik u Rovinjskom Selu, biskupski kancelar u Poreču. U Pazinu na Biskupskom sjemeništu bio je profesor i podravnatelj. Upravljao je župom Pazinski Novaki. U doba prije i tijekom hrvatskog proljeća 1969. – 1972. organizirao je katolički pokret mladih. Plod njegovih intenzivnih nastojanja u izdavaštvu je, uz ostalo, kalendar Istarska Danica te Ladonja, list istarskih župa, koji je pokrenuo 1972. u Zagrebu, kao podlistak revije Kana.
Predsjedavao je Istarskim književnim društvom “Juraj Dobrila”, čiji je bio glavni i odgovorni urednik i tajnik. Objavio je brojne izvornike i pretiske povijesnih djela. Od 1994. bio je biskupski konzultor i kapelan pape Ivana Pavla II.
Zauzimanjem Antuna Heka osnovan je Pazinski kolegij – klasična gimnazija, čiji je bio prvi ravnatelj (od 1993.). Njegovim zauzimanjem izgrađena je i sportska dvorana, a za potrebe smještaja učenika Porečka i Pulska biskupija izgradila je 2004. novi učenički dom Kolegija. Bio je koordinatorom opsežnih radova na preuređenju stare sjemenišne zgrade u koju je Kolegij smješten. Bio je predsjednik Saveza hrvatskih katoličkih škola, član Prosvjetno-školskog vijeća Ministarstva prosvjete RH, član Svećeničkog vijeća i Vijeća konzultora Porečke i Pulske biskupije, pokretač i odgovorni urednik te član nadzornog odbora nakladničkog poduzeća “Josip Turčinović” d.o.o. te pokretač Centra za informacije i komunikacije “Božo Milanović”. Obnašao je i mnoge druge dužnosti u obrazovanju i izdavaštvu.
Od svih projekata koje je realizirao najviše se je, u potpunosti, posvetio upravo projektu Pazinskog kolegija – klasične gimnazije, kojeg je zamislio i vodio kao školu koja prima darovite učenike neovisno o vjeroispovijesti, s posebnom pozornošću prema onima slabijeg imovinskog stanja. Vodila ga je ideja da je te mlade ljude, osim obrazovati, potrebno nadasve odgajati tako da postanu vrijedni i zauzeti članovi društva, izgrađeni intelektualci a nadasve dobri i pošteni ljudi koji će iz kolegija u svijet ponijeti istinsko lice Boga, čovjeka i Crkve.
Poginuo je u prometnoj nesreći u nedjelju, 24. veljače 2002. oko 19.20 sati na cesti iz Novigrada prema Poreču. (G. Krizman)
