Obilježena 100. obljetnica rođenja nadbiskupa Josipa Pavlišića

„Služio je Istini i Ljubavi“. O stotoj obljetnici rođenja nadbiskupa Pavlišića blagoslovljena spomen ploča na rodnoj kući.

U subotu, 13. prosinca 2014., o blagdanu sv. Lucije, u župnoj crkvi sv. Lucije nedaleko Pazina, te potom u njegovom rodnom selu Srbljani obilježena je stota obljetnica rođenja pokojnog riječko-senjskog nadbiskupa i metropolite mons. Josipa Pavlišića.

Misno slavlje predvodio je biskup u miru mons. Ivan Milovan uz koncelebraciju svećenika rodom iz tog kraja, bivših župnika te sadašnjeg župnika, vlč. Željka Zeca koji tom crkvom upravlja iz župe Stari Pazin. Biskup se u prigodnoj homiliji osvrnuo na mučeništvo, za vrijeme prvih stoljeća kršćanstva, „crveno mučeništvo” kakvo su podnijele sv. Lucija, sv. Agata, i svi mučenici koji su dali život za vjeru, te „bijelo mučeništvo”, svakodnevno odricanje od vlastitih želja i udobnosti, kako bi se pomoglo drugima. Život mučenika odjek je Isusovih riječi, naglasio je biskup.

Po završetku misnoga slavlja uslijedio je tradicionalni ofer, čašćenje relikvija sv. Lucije. Nakon mise svi sudionici uputili su se u nekoliko kilometara udaljeno selo Srbljani, gdje je upriličen prigodni program povodom blagoslova novopostavljene spomen ploče na rodnoj kući mons. Josipa Pavlišića.

Program je započela muška klapa „Rišpet” tradicijskim napjevom „Zdravo zvizdo mora”. Voditelj klape, Mateo Paulišić, pranećak pok. nadbiskupa, je ujedno i moderirao program. Novinar i publicist Aldo Sinković iznio je svoje sjećanje na nadbiskupa kojeg je upoznao kao učenik Pazinskog sjemeništa. Posebno je istaknuo njegovo veliko svesrdno zalaganje i brigu za Sjemenište u kojem je tih teških pedesetih godina prošloga stoljeća bilo oko 400 učenika iz raznih krajeva, od Slovenije do Makedonije. U tim, ekonomski i gospodarski, teškim vremenima, kako u Sjemeništu, tako kasnije i kao biskupa, siromaštvo ga nije obeshrabrilo. „Čitajući njegov životopis, a i iz osobnog iskustva, biskup Pavlišić me u mnogočemu podsjeća na sadašnjeg papu Franju, koji isto tako nastoji živjeti što jednostavnije, prilagođavajući se svojim načinom života siromasima među kojima je pastoralno djelovao.”, naglasio je Sinković.

Biografske podatke pročitala je nadbiskupova pranećakinja Josipa Ferenčić, ujedno posljednja koju je pokojni nadbiskup krstio.

Mons. Pavlišić rođen je 28. prosinca 1914. u mjestu Srbljani, župa Stari Pazin, kao osmo dijete u obitelji. Nakon osnovne škole otišao je u Goricu, gdje se u ustanovi goričkog nadbiskupa Borgije Sedeja – Alojzevišće – godine 1925. počeo pripremati za pohađanje klasične gimnazije u Kopru, koju je pohađao od 1926. do 1934. Teologiju je studirao u Gorici od 1935. do 1938. U travnju 1938. zaređen je za svećenika u Gorici te je do 1945. upravljao župama Gologorica i Krbune. Od 1945. do ’51. obnašao je službe ekonoma i duhovnika te podravnatelja i ravnatelja u Biskupskom sjemeništu u Pazinu. 13. prosinca 1951. imenovan je pomoćnim biskupom mons. Viktoru Buriću, senjsko-modruškom biskupu.

Mjesec dana kasnije, 13. siječnja 1952. posvećen je za biskupa u Pazinu, a zatim 5. veljače imenovan generalnim vikarom hrvatskoga dijela Riječke biskupije i Senjsko-modruške biskupije. 13 je godina obnašao službe župnika u Ogulinu i zatim u Gospiću, a 1969. imenovan je nadbiskupom koadjutorom Riječko-senjske nadbiskupije. 1973. službovao je kao apostolski administrator Riječko-senjske nadbiskupije, a 18. travnja 1974. postao je riječko-senjski nadbiskup i tu službu vršio je do umirovljenja 5. siječnja 1990. Preminuo je 9. prosinca 2005. godine u Rijeci. Pogrebni obredi održani su 13. prosinca u riječkoj Katedrali sv. Vida, gdje je sahranjen u prisutnosti dvojice kardinala, 23 biskupa i 170 svećenika.

Sjećanja na svog dragog „barba Marija Srbljenovega” iznijela je i Ana Hrvatin, nadbiskupova rođakinja i prva koju je kao mladi svećenik krstio. Ona se prisjetila dogodovština kada je u mladosti posjećivao rodni dom i često pomagao obitelji u poljodjelskim radovima.

Biskup Milovan blagoslovio je spomen ploču na starinskoj, ali prekrasno uređenoj seoskoj kući gdje je rođen mons. Pavlišić. Kuća je sada u vlasništvu nećaka Eugena Paulišića, koji sa obitelji živi u Pazinu, a obiteljsko imanje preuređeno je u kuću za odmor za iznajmljivanje.

Završene zahvale izrekao je župnik, vlč. Željko Zec, koji je ujedno najavio svečanu akademiju koja će se u župnoj crkvi sv. Jurja na Starom Pazinu održati 27. prosinca, a kojom će se osim 100. obljetnice rođenja mons. Pavlišića, obilježiti i 50. godišnjica smrti mons. Josipa Ujčića, beogradskog nadbiskupa, te 50 godina orguljaške službe Bruna Gortana.

Svečanost je zaključila klapa „Pižolot” starohrvatskim napjevom „Pomiluj mene Bože”. U prostranom natkrivenom ulazu na imanje izložena je zbirka osobnih predmeta mons. Pavlišića te izbor iz knjižnih i novinskih izdanja o njemu, što je pobudilo veliko zanimanje nazočnih, a mnogi su na starim fotografijama pronašli poznata lica iz prošlosti.