„O Križu, slatki Križu!“

Porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša,  predvodio je 10. travnja obrede Velikog petka u porečkoj katedrali. 

Na Veliki petak Crkva slavi spomendan Isusove muke i smrti. To je jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa, nego se bogoštovnim činima časti Isusova muka i smrt te se iskazuje zahvalnost za djelo otkupljenja koje je Isus Krist za nas ljude učinio. Stoga je 10. travnja 2020. godine mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, predvodio u porečkoj katedrali obrede Velikog petka. Zbog mjera socijalnog distanciranja, radi sprječavanja širenja pandemije koronavirusa, obredi su održani bez prisutnosti naroda Božjeg. Uz Biskupa su bili prisutni kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

Obred je započeo u tišini, poklonstvom pred ogoljenim oltarom. Uslijedila je Služba Riječi koja na Veliki petak donosi riječi proroka Izaije o Sluzi Patniku, o onome čija nevina i teška patnja spašava mnoge. Riječi proroka Izaije odnose se na Isusa Krista koji svojom neizmjernom patnjom i trpljenjem daje zadovoljštinu za grijehe ljudi svih vremena i tako nas spašava od vječne smrti. Nakon čitanja ulomka iz Poslanice Hebrejima uslijedio je navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu.

Preč. Milan Zgrablić je održao homiliju koju je temeljio na zapisu bl. Miroslava Bulešića o križu, koji 1942. godine u svom Duhovnom dnevniku piše: „O Križu, slatki Križu, Ti si mi vjeran drug. Ti si bio sa mnom kad se odlučivalo moje zvanje, Ti si me pomogao i nadahnuo; Ti si me krijepio i ponukao da idem pravim putem. O Križu, vjerni moj druže, Ti si bio sa mnom kada sam tugovao, kad sam plakao, kad mi se srce cijepalo od tuge, Ti si mi brisao suze, cijelio srce. O sveti Križu, budi uvijek sa mnom. O Križu sveti, daj da Te ja nosim u svojemu srcu i da te nasljedujem!“.

Propovjednik je izdvojio tri temeljne misli: ponajprije to da je svo zlo koje je Isus u svojoj muci iskusio, koje je palo na njegova ljubljenog Sina Isusa, Bog iskoristio da se pokaže njegova bezuvjetna i svemoćna ljubav prema čovjeku. Drugo, Isusov križ, taj vidljivi znak Božje ljubavi, urezan je u srce svakog kršćanina te je on za njega vjeran drug na putu života. „O Križu sveti, vodi me pravim putem. Daj da te prigrlim u svom srcu i rado te nosim i nasljedujem.“, završio je treću misao svoje homilije preč. Zgrablić. 

U drugom dijelu slavlja vlč. Barborič je iznio križ, kako to i predviđa liturgija Velikog petka, kako bi na poseban način iskazali štovanje križu; ne drvetu, nego Isusu Kristu koji je na drvetu križa izvršio djelo otkupljenja. Uslijedio je i treći dio slavlja, a to je obred svete pričesti. Obredi Velikog petka, koji su posebno bogati simbolikom i značenjem, završeni su u tišini, s razmišljanjem o Isusovoj muci i smrti, ali i s nadom i iščekivanjem vazmenog bdijenja i Isusova uskrsnuća.

 

PROPOVIJED

Preuzvišeni oče biskupe, braćo svećenici, draga braćo i sestre!

Crkva u Istri za malo više od mjesec dana, 13. svibnja ove godine, obilježit će 100. godišnjicu rođenja bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, revnog pastira, vještog odgojitelja mladih i neustrašivog svjedoka prvobitnosti Evanđelja, kako ga u svom Apostolskom pismu o proglašenju blaženim, 21. rujna 2013., naziva papa Franjo. U svom duhovnom dnevniku mladi Miroslav u svojoj 22. godini života, već zaređen za đakona, piše: „O Križu, slatki Križu, Ti si mi vjeran drug. Ti si bio sa mnom kad se odlučivalo moje zvanje, Ti si me pomogao i nadahnuo; Ti si me krijepio i ponukao da idem pravim putem. O Križu, vjerni moj druže, Ti si bio sa mnom kada sam tugovao, kad sam plakao, kad mi se srce cijepalo od tuge, Ti si mi brisao suze, iscijelio srce. O sv. Križu, budi uvijek sa mnom. O Križu sveti, daj da Te ja nosim u svojemu srcu i da te nasljedujem!“ (Duhovni dnevnik, 1942. godine).

Iz ovog kratkog zapisa bl. Miroslava želim večeras izdvojiti tri misli:

   1. O Križu, slatki Križu

 Danas u ovom svetom obredu Velikog petka u središtu naše pozornosti Službe Riječi i klanjanja križu je, kako nam opisuje sv. Ivan Evanđelista, Isusov boravak u maslinskom vrtu, Judina izdaja, Isusova nepravedna osuda, vika svjetine „Razapni! Razapni!“ (19, 6), „Smakni ga! Smakni! Razapni!“ (19, 15), Isusovo bičevanje, Isusovo krunjenje trnovom krunom, Isusovo pribijanje na križ i njegova pregorka smrt na križu. „Tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka“, kaže nam o Sluzi Jahvinom večeras u prvom čitanju prorok Izaija (52, 14).

Sve ovo zlo – križ – koje je palo na njegova ljubljenog Sina Isusa, Bog je iskoristio da se pokaže njegova bezuvjetna i  svemoćna ljubav prema čovjeku. Tu nam je Bog pokazao i kako djeluje u povijesti u svakom zlu, grijehu, nesreći, bolesti, smrti… „Bog je ljubav“ (1 Iv 1,8) koja koristi svaki trenutak i događanje da proširi svoju ljubav i da spasi čovjeka.

Isus je za vrijeme svog javnog djelovanja donosio ljudima radosnu vijest. Govorio im kako je Bog milosrdni Otac koji ih ljubi (usp. Lk 15), kako se Kraljevstvo Božje približilo (usp. Lk 10, 8) , kako je Božje spasenje sada blizu (usp. Lk 21, 31), kako je nastupila Godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4,19). Zato je Isus liječio, slijepcima vraćao vid, hromima omogućio da hode, gubave čistio, oslobađao od demonskih sila, opraštao grijehe, uvodio u slobodu, mrtve oživljavao… Propovijedao je „Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu“, kaže sv. Matej (4, 23). „Prošao je zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao“ (Dj 10 ,38), veli za Isusa sveti Luka. Isus je naviještao, otkrivao i svjedočio Božju volju za čovjeka.

Ipak, ljudska zloća  opirala se Isusu i u njemu Božjoj ljubavi: „Kao janje na klanje odvedoše ga, kao ovca, nijema pred onima što je strižu…“, opisuje slikovito u svojoj viziji Izaija prorok Slugu Jahvinog (53, 7). Isusov cijeli život, a osobito Isusova molitva u maslinskom vrtu, njegov znoj krvlju, njegova muka i smrt na križu, govor je o nepromijenjenoj i bezuvjetnoj Božjoj ljubavi prema čovjeku. Iako Isusa žele poslati u smrt kao „janje na klanje“, iako je smrtonosna zaraza zla – izdaje – ušla čak i u njegov najuži krug učenika, On i dalje ljubi čovjeka. Iako ga žele ubiti, On i dalje ljubi. Iako ga nepravedno sude i šalju u smrt, On oprašta. Iako mu se podruguju i u strašnim je mukama na križu, On moli „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“ (Lk 23, 24). Bog Otac poslao nam je svoga ljubljenog Sina da nas uvedu u svoju ljubav, da primimo u baštinu Kraljevstvo za nas pripravljeno od postanka svijeta (usp. Mt 25, 34). Zapisuje nam sv. Ivan Isusove riječi: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (14, 23). Božja je volja da ga ljubimo i da se u nama nastani. Božja je volja da i mi poput svetog Ivana sebe doživljavamo i predstavljamo kao „učenika koga je Isus ljubio“ (Iv 13,23).

Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina (usp. Lk 3,21) glas je Očev koji je zauvijek izgovoren nad Isusom i svima onima koji njemu pripadaju. Očeva se volja ne mijenja. Bog nije prevrtljiv i promjenjiv kao ljudi. Stoga, nema zla i grijeha koja može zaustaviti Božju ljubav prema čovjeku. Dovoljno je tu ljubav prihvatiti i njezinom snagom živjeti.

„O Križu, slatki Križu“, bilježi bl. Miroslav, kako je slatka tvoja bezuvjetna ljubav prema nama bez obzira na našu zloću, na naš grijeh, na našu hladnoću, našu ravnodušnost, naš egoizam…. „O Križu, slatki Križu“ kako je velika Tvoja ljubav prema nama. O Isuse raspeti, koliku i kakvu nam Božju ljubav daruješ u križu.

   2. O Križu, vjerni moj druže

Isusov križ, taj  vidljivi znak Božje ljubavi, urezan je srce svakog kršćanina. Križ kršćaninu nije objekt ili samo ukras, nego kompas kamo ići u životu i kamo usmjeriti  svoje srce, misli, dušu svu svoju snagu i sve darove i sposobnosti. Križ je okrepa živom vodom koja struji u život vječni (usp. Iv 4, 14) u svim žeđama života. Za kršćanina je križ vjeran drug na putu života. Od križa – Božje ljubavi – se kršćanin nikada ne udaljuje. Križ Kristov nadahnjuje i pomaže kršćanina u svakom životnom odabiru i opredjeljenju. Križ Kristov je motiv i jedini smisao cjelokupnog ljudskog djelovanja. Križ Kristov je ispunjenje smisla ljudskog postojanja. Križ Kristov je kršćaninu okrepa i snaga u svakoj nevolji života. Kristov križ je s kršćaninom u svakoj ljudskoj suzi, u svakoj tuzi koja razdire ljudsko srce. Jer, Bog me nikada ne napušta. Bog me nikada ne prestaje ljubiti. Trpljenje, nevolja, bolest, siromaštvo, grijeh… vapaj je ljudske duše za Onim koji je podnio trpljenje i nosio križ za mene i koji me u križu čeka da ga sretnem, da ga ljubim, da mu se otvorim, da ga prihvatim, da me spasi ljubavlju vječnom. Bog je nazočan u svakoj nevolji, žalosti, nesreći, bolesti, smrti… ali samo i uvijek kao Spasitelj. Nikad kao uzrok, posrednik, tužitelj ili osvetnik. Bog je tamo gdje je život ugrožen. I govori mi po Isusu: „Hrabri budite jer ja sam pobijedio svijet“ (Iv 17, 33). Tako, moj križ, moje trpljenje, moja ljubav,  postaju „spasonosno trpljenje“ kako ga opisuje i naziva sv. Ivan Pavao II. (Usp. Salvifici Doloris, 11. IV. 1982.)

Blaženi Miroslav svojom je čežnjom sveg srca da Bogu odgovori na njegovu ljubav, njegov križ, i spremnošću na bezuvjetni oprost, tj. bezuvjetnu ljubav i mučeništvo u potpunosti odgovorio na Kristov križ, na Božju ljubav. Bl. Miroslavu križ je bio vjeran drug kako u životnim radostima, tako i u nedaćama, trpljenju, suzama, opasnostima i mučeničkoj smrti.

   3. O sveti Križu, budi uvijek sa mnom

O sveti Križu Isusov, o sveta ljubavi Božja u križu Kristovu darovana, o Ljubavi za mene raspeta i po križu Kristovu meni darovana, budi mi, po zagovoru bl. Miroslava Bulešića, vjeran drug. Budi uvijek sa mnom. Budi mi na pomoć. Budu mi nadahnuće i okrepa na putu života. O Križu sveti, vodi me pravim putem. Daj da te prigrlim u svom srcu i rado te nosim i nasljedujem. Amen.