Drugoga dana trodnevnice uoči svetkovine sv. Petra i Pavla ap., u nedjelju, 27. lipnja 2021., u pulskoj Župi sv. Pavla ap. misno slavlje predvodio je preč. Ilija Jakovljević, uz koncelebraciju župnika domaćina, pulskog dekana, preč. Milana Mužine, koji je na početku uputio svima okupljenima riječi dobrodošlice.

Predslavitelj je na početku homilije podsjetio da ovih nedjelja slušamo evanđelista Marka. „Danas u izvještaju uskrsnuća kćeri nadstojnika sinagoge te ozdravljenja žene od krvarenja Marko nastoji predstaviti situaciju izraelskog naroda. Narod, podvrgnut Zakonu, mrtva je narod. Jer je po Zakonu isključen, živi kao nečist narod kojega predstavlja žena s krvarenjem.“

„Ono što ujedinjuje ova dva događaja jest sljedeće“, nastavio je preč. Jakovljević, „broj „dvanaest“ označen je kao broj godina bolesti žene s krvarenjem te broj godina nadstojnikove kćeri. Taj broj – 12 – znamo da je broj koji predstavlja dvanaest plemena Izraela, odnosno označuje cijeli Izraelski narod. U oba slučaja dolazi do ozdravljenja. Dobiva se ponovno život. Isus dodiruje, uzima djevojčicu za ruku – mrtvo tijelo – a prema Levitskom zakoniku bijaše zabranjeno dodirnuti mrtvo tijelo – i djevojčica se vraća u život. U drugom događaju žena je ta koja Isusa dotiče.“

 1410372

„Piše evanđelist da je ta 'žena' – anonimna – znači da je predstavljajući lik s kojim se svaki čitatelj može poistovjeti – 'bolovala od krvarenja',“ nastavio je propovjednik. „Krv je značila život a gubitak krvi znači izgubiti život. Prema Levitskom zakoniku, žena u takvoj situaciji je u neprestanom stanju nečistoće. Dakle, radi se o ženi koja nema nikakvu budućnost. Nečista je, ne može ući u Hram, ne može slaviti Pashu, izjednačena je s gubavcima.

Za takvu ženu nema nade! Ako pokuša obdržavati Zakon, ide ususret vlastitoj smrti. No ona, koja je bez sumnje čula za Isusa i njegovu poruku, možda je čak čula kako je Isus ozdravio i gubavca – Isus koji ne gleda na zasluge ljudi nego na njihove potrebe – ona će pokušati. Čini to skrivećki. Jer žena koja se nađe u njezinoj situaciji a koja namjerno i javno dodirne muškarca, bivala je ubijena jer je tim činom muškarca učinila nečistim.

Budući je čula govoriti o Isusu i njegovoj poruci o Božjoj ljubavi od koje nitko nije isključen niti odbačen, što čini? 'priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine'. Ovim činom, opet prema Levitskom zakoniku, prekršila je Zakon, učinila je bogohulno djelo.“

„Što čini Isus?“, nastavio je pojašnjenje preč. Jakovljević, 'Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila' – sila života – 'pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?«'

Propovjednik se osvrnuo na reakciju učenika, „A kakva bijaše reakcija njegovih učenika? Svojom reakcijom pokazuju da Isusa smatraju pomalo čudnim i naivnim: 'Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’“

„Što nam to Marko želi reći? Učenici se nalaze uz Isusa ali mu nisu blizu. Oni ga prate ali ga ne slijede. Nije dovoljno stajati uz Isusa da bi se od njega primila životna snaga i sila. To je često slika nas vjernika: to smo – molimo se, obdržavamo određeni zakon – propise crkve – ali nismo blizu Isusu. Teško nam ga je slijedi u određenim trenutcima: boli, patnje, praštanja, ljubljenja bližnjeg – posebno onog koji nas progoni ili čini loše. Pavao je bio pobožan čovjek, mudar čovjek, i izvršavao je zakon do zadnjeg detalja.“

 1410374

„No Isus 'zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.' Žena je 'sva u strahu i trepetu'. Zašto?“, nastavio je propovjednik pitanjem. „Svjesna je da je prekršila Zakon i da je zbog tog čina očekuje smrtna kazna. Stoga možda ta sirota očekuje barem neki ukor ili kaznu od Gospodina a ne smrt… 'svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.' I evo! U očima religije njezin čin je bogohuljenje. U Isusovim, pak, očima nije tako. 'On joj reče: Kćeri' – isti izraz upotrijebljen i za nadstojnikovu kći a odnosi se na cjelokupni narod Izraela – 'vjera te tvoja spasila!'“

„Tvoja vjera? Zar žena nije prekršila Zakon, religioznu zapovijed? Ono što je u očima religije prekršaj Zakona i bogohulstvo, za Isusa je čin vjere. Boga se ne „zaslužuje“  zbog dobra ponašanja nego se On sam daruje – svima! Stoga se nitko ne može osjetiti isključenim od Boga.

Ima još toga. Isus je ne šalje u Hram kako bi prinijela dva goluba – kako to Zakon predviđa – nego joj kaže: 'Pođi u miru' – budi radosna, budi sretna!“, istaknuo je propovjednik.

„Započelo je novo doba. Doba u kojem čovjek više ne mora prinositi žrtve Bogu nego doba u kojem Boga treba prihvatiti – Boga koji se čovjeku nudi, daruje kako bi on bio sretan, kako bi živio puninu radosti.“, rekao je preč. Jakovljević te se u nastavku osvrnuo na lik sv. Pavla,  „Kad je sv. Pavao otkrio takvog Boga, Boga koji ljubi svakog čovjeka napušta zakon i postaje najveći propovjednik i nasljedovatelj Isusa Krista. Nasljedovanje Krista ne znači biti u elitnom klubu kojima će se svijet diviti, koji će dobivati ovozemaljska odlikovanja i pohvale župnika, već biti u klubu mučenika. Koji će kao nagradu dobiti ne zlatni orden ili priznanje, nego će postići mučenički vijenac. Bl. Miroslav nije dobio nijedno ovozemaljsko priznanje, odlikovanje; osim razna osporavanja i javne prozivke; ali je bio član kluba mučenika gdje se Krista nasljeduje do kraja.“

 1410368

„I mi pripremajući se na blagdan sv. Pavla, molimo da nas Gospodin prosvijetli svojim svjetlom kako bi spoznali Krista i nasljedovali ga. Molimo Gospodina da otvori i naše oče vjere, da i mi padnemo s konja svoje oholosti, umišljenosti, samodopadnosti; kako bi mogli imati srce za brata i sestru u potrebi. Isus kaže ovoj ženi: vjera te svoje spasila. Što će Isus reći nama: vjera te tvoja spasila ili tvoj vjernički način života te osudio?“, zapitao se preč. Jakovljević.

Kao vicepostulator u kauzi za kanonizaciju našeg najmlađeg blaženika podsjetio je „Molimo zagovor bl. Miroslava da nastojimo biti Božja ljubav u ovom svijetu. Da nastojimo svaku ranu zamotati u bijeli omot ljubavi kako nas bl. Miroslav poziva. Vi, imate u svojoj župi mogućnost da svaki dan dođete pred relikvije bl. Miroslava i da molite da vaše tjelesne i duhovne rane zamotava u bijeli omot ljubavi. Ljubav liječi svaku ranu, bol; nečistoću i vraća nam dostojanstvo ljubljenog djeteta Božjeg.“

„Molimo, da pavlovskim žarom idemo, ne progoniti ljude u ovom svijetu, već naviještati Radosnu vijest. Ponajprije svojim načinom života. Pozvani smo da budemo nositelji ljubavi i milosrđa a ne kršćanskog talibanizma. Sv. Pavao je nakon obraćenja nastojao svugdje naviještati Božju riječ. Nije sagradio nijednu katedralu ni crkvu; ali je sagradio – osnovao mnoge vjerničke zajednice koje su postale duhovno rasadište i sjeme novih kršćana. To je poziv i nama: biti živa Kristova zajednica povezana Božjom riječju i svetim sakramentima u kojoj će se svatko ugodno osjećati; u kojoj će svatko osjetiti prihvaćenost. Ako nismo spremni druge prihvaćati u svoj njegovoj različitosti postajemo kršćanski talibani. Otvorenost za drugog je otvorenost za Krista. Ljubav prema drugom je ljubav prema Kristu. Isključivanje drugog je isključivanje samog Krista.“, zaključio je svoju homiliju preč. Jakovljević.

Misu je glazbeno animirao župni zbor pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.

Treći dan trodnevnice nastavlja se danas, 28. lipnja, misom u 19 sati, koju će predvoditi katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, a u utorak na sam blagdan mise su u toj župi u 8, 11 i 19 sati. Misu u 8 predvodit će župnik, preč. Mužina, u 11 o. Leopold Mičić, gvardijan pulskog Franjevačkog samostana sv. Antuna Padovanskog, a svečano večernje misno slavlje predvodit će mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije.

(G. Krizman)

Danas, slaveći 300-tu godišnjicu posvete ove crkve, mi ne slavimo samo posvetu zidova ove crkve, nego živu zajednicu u ovom mjestu – župi. Dok promatramo ovo zdanje u njemu vidimo vjeru naših predaka. Ova kamena građevina odraz je one duhovne zajednice koja je ovdje stoljećima živjela vjeru, slavila sveta otajstva te ostala središte duhovnog života ovog kraja. Nije uvijek bilo lako živjeti vjeru, ostati vjeran Crkvi, međutim centar ovog mjesta ostala je ova kamena građevina koja simbolizira tu duhovnu dimenziju, rekao je preč. Jakovljević.

Pulska Župa sv. Ivana Krstitelja ove je godine o svetkovini Rođenja sv. Ivana Krstitelja ujedno obilježila i 4. obljetnicu posvete nove župne crkve. Svečano misno slavlje ovom je prigodom predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju župnika župe sv. Josipa vlč. Ivana Prodana, katedralnog župnika vlč. Rikarda Lekaja, te župnika i kapelana Župe sv. Ivana Krstitelja, o. Đure Hontića i o. Nikole Rožankovića. Misi je prethodila pobožnost krunice te Litanije sv. Ivanu Krstitelju. Uvodni pozdrav na početku misnoga slavlja izrekao je župnik domaćin, o. Đuro Hontić, napose naglasivši zahvalnost svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da se izgradi i uredi ta župna crkva.

Blagdanu je prethodila trodnevnica. Prvoga dana misu je predvodio mladomisnik Rafael Villegras Castano, drugoga dana o. Job Mikolić te trećega dana o. Leopold Mičić iz pulskog Franjevačkog samostana sv. Antuna Padovanskog.

Mons. Milovan je u prigodnoj homiliji istaknuo da liturgijski kalendar ističe rođenje samo triju osoba: Majke Božje koja je početka boljega svijeta, Isusa Krista, koji jest taj bolji svijet, te Ivana Krstitelja koji bijaše najava tog boljeg svijeta. Komentirajući okolnost najave rođenja sv. Ivana Krstitelja propovjednik je istaknuo činjenicu da 'susjedi, rođaci i prijatelji čuvši da se to dijete ima roditi bijahu uzbuđeni', „kako je lijepo imati susjede, rođake i prijatelje te biti s njima povezani, u ovo vrijeme naglašenog individualizma, jednako je važna i župna duhovna obitelj“, naglasio je biskup, te napomenuo da nas i Evanđelje potiče da njegujemo te međuljudske povezanosti, istaknuvši da je ljepota svih velikih svetkovina koje slavimo i u tome zajedništvu i povezanosti koju osjećamo s drugima.

Komentirajući riječi Evanđelja „Tada dođe strah na sve, koji su stanovali u blizini, i po svoj planini judejskoj govorilo se o svim ovim događajima.“ Mons. Milovan je napomenuo kako je tu riječ o strahopoštovanju, nadalje je vidljivo kako čovjek ima potrebu govoriti, dati svjedočanstvo o onome što je doživio.

Spomenuvši citat „ I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" „ propovjednik je rekao da su se tako pitali i za  velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, nagoviještajući, obzirom na njegove izvanredne sposobnosti, da će taj kad odraste, ako ode pravim putem, puno dobra moći napraviti. Spomenuo je da je jednako tako mons. Dragutin Nežić zapisao komentar o jednom svom tadašnjem bogoslovu.

Govoreći nadalje o okolnostima rođenja sv. Ivana Krstitelja biskup je podsjetio da je svako dijete dar Božji. Blažena Djevica Marija, kako je bila prisutna na pomoć Elizabeti u to vrijeme tako je prisutna stalno iu životu svakoga od nas, naglasio je, između ostalog mons. Milovan.

 

U završnim zahvalama, župnik domaćin, o. Đuro Hontić je, u kontekstu govora o sv. Ivanu koji je upućivao ljude Kristu, istaknuo da je toga dana redovito okupljanje Molitvene zajednice Kraljice Mira, te spomenuo da se među članovima te zajednice nalazi jedna osoba, Elio Karlović, koji je na hodočašću Kraljici Mira bio oko 125 puta, i svaki put najmanje s jednim autobusom.

(G. Krizman)

U utorak, 22. lipnja 2021., u selu Gljuščići nadomak Svetog Petra u Šumi misnim slavljem obilježena je 95. obljetnica rođenja p. Daniela Hekića, franjevca koji je više desetljeća proveo nepokretan u bolničkoj postelji, bio veoma tražen ispovjednik i duhovnik, te je preminuo na glasu svetosti.

Najave i obavijesti

Nema događanja

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.