"Don Miro se je torna doma", rekao je župnik Listeš zahvalivši na relikviji bl. Bulešića koja je darovana kanfanarskoj župnoj crkvi.  .

Blagdan sv. Mihovila, Gabriela i Rafaela u Samostanu sv. Mihovila nad Limom, u Kloštru, u Župi Gradina proslavljen je procesijom i svečanim misnim slavljem u srijedu, 29. rujna 2021. Misu je predvodio preč. mr. Ilija Jakovljević, fažanski župnik i dekan Vodnjanskog dekanata, vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića. Koncelebrirali su vlč. Josip Kalčić, vlč. Marijan Kancijanić te župnik domaćin vlč. mr. Lino Zohil.

Nakon okupljanja održana je procesija oko samostana s relikvijama sv. Romulada koji je pred deset stoljeća osnovao to sveto mjesto koje ima i izuzetnu povijesnu vrijednost. Po ulasku u crkvu prigodno izlaganje s osnovnim povijesnim podatcima o samostanu izrekao je povjesničar Marino Martinčević, prof.

„Ovo mjesto oblikovala je priroda i stoljetna prisutnost monaha i njihovog načina života. S vremenom ovaj kraj, ovaj samostan i crkva, doživjeli su „umiranje“, ali, zauzetošću svih: Države, Općine i Crkve na ovom mjestu danas odzvanja Božja i ljudska riječ. I mi smo danas po ljudskoj riječi, pozivu vašeg župnika, došli čuti Božju riječ. Te dvije riječi: Božja i ljudska, ponovno obnavljaju ovaj prostor i daju mu životvorni duh. Stoga ustrajmo na tom putu, na putu susreta tih dvaju riječi na ovom mjestu“, rekao je preč. Jakovljević na početku homilije te je zahvalio župniku na pozivu „da budem danas s vama na ovom mjestu koje odiše stoljetnom kulturom i duhom evanđelja“.

023

Obnoviti i vratiti duhovni i kulturni identitet

„Danas slavimo sv. Mihovila, naslovnika ove crkve i zaštitnika ovog samostana i mjesta. Ovdje se stoljećima na današnji dan slavila svečana liturgija i uzdizala molitva prema nebu. Molilo se i tražilo zagovor sv. Mihovila na ovozemaljskom putu prema vječnosti. Naš život ponekad može doživjeti sudbinu ovog samostana, da se u nama uruši volja za život, da postanemo pusti i prazni te da se napušteni od svih urušimo. Da bi u krizama svog života, u krizama naših obitelji, te urušenih međuljudskih odnosa  ponovno obnovili potrebna nam je blizina čovjeka i Boga. Potrebno je da ne ostanemo sami, zatvoreni u svoje poteškoće i probleme, već da pronalazimo razloge radosti i života; ljepotu života u sebi i drugima“, naglasio je preč. Jakovljević te nastavio istaknuvši, „upravo vaš župnik i svi oni koji su sudjelovali u obnovi ove crkve, pronašli su razloge zašto je vrijedno obnoviti ovo kulturno zdanje.“ „Tako je isto potrebno pronaći razloge zašto je potrebno obnavljati naše odnose, pronalaziti kod svog bližnjeg ono dobro. A tamo gdje postoji rana, pukotina, gdje pao krov ili urušio se strop, potrebno je, kako kaže bl. Miroslav Bulešić, svaku tu ranu zamotati u bijeli omot ljubavi. Ljubav svaku ranu zacjeljuje, ljubav svaki narušeni odnos popravlja. Ako ima ljubavi i dobre volje podiže se svaki urušeni krov ili bedem. Potrebna je samo ljubav, kao izvor našeg postojanja i života. Benediktinci prožeti Božjom ljubavlju sagradili su ovaj samostan, vi sada prožeti Božjom ljubavlju i ljubavlju prema starini obnavljate ovaj samostan. Izvor kod jednih i drugih je ljubav. A znamo, kako kaže sv. Ivan: „Bog je ljubav!“ Čestitam vašem župniku i odgovornima u Općini da su ovom mjestu povratili duhovni i kulturni identitet“, naglasio je pohvalom propovjednik.  

„Ovo mjesto, ovaj samostan, bez duhovnog identiteta ne bi imalo smisla obnavljati jer bi bio promašen identitet. Vidimo kad je ovaj samostan izgubio duhovni identitet da se urušio i propao. Stoga je važno da u njemu odzvanja Božja riječ, da se slavi sveta liturgija i čuje šapat pobožnih molitelja. To je identitet ovog samostana. Samo uz ovaj identitet razvijat će se i onaj kulturni. Nitko ne može bolje od Crkve čuvati kulturnu baštinu i duhovni identitet“, naglasio je preč. Jakovljević.

Samo oboružani vjerom možemo braniti pravdu, pronositi mir i ulijevati ljubav

Molimo danas i zagovor sv. Mihovila arkanđela za svakog od nas da bude graditelj i promicatelj mira; graditelji civilizacije mire, kako je volio isticati sv. Ivan Pavao II. Ali ta civilizacija započinje u našem obiteljskom životu, u našem profesionalnom životu. Stoga poštujmo jedni druge, kako bi mogli doživjeti poštovanje i zahvalnost. Sv. Mihovil je simbol borbe protiv zla. Na jedan način naš kršćanski poziv, naše poslanje je da se borimo protiv zla. Isus je svojim učenicima dao vlast nad zlom. Ne vlast nad čovjekom, već vlast nad zlom“, podsjetio je predslavitelj.

 

„Danas, dok slavimo svete arkanđele, potrebno je da svatko od nas zastane i zagleda se u sv. Mihovila i zapita se „Kakav sam ja kao čovjek i kao kršćanin?“, potaknuo je predvoditelj okupljene na propitivanje. „Zlo je prisutno svugdje oko nas i lako nas zahvati. Sv. Mihovil je imao mač s kojim je uništio zlo. Bog je u Isusu Kristu i nama dao mač, ne mač od željeza, već mač vjere. Mi samo oboružani vjerom možemo braniti pravdu, pronositi mir i ulijevati ljubav. Često puta i nas će u našem životu ne samo napasti zlo, nego će nas namamiti da se priklonimo zlu. Svatko onaj tko podlegne tomu nije u službi sv. Mihaela nego u službi onoga protiv koga se on borio. Da bi se mogli oduprijeti zlu potrebna nam je Božja riječ i sveti sakramenti; potrebni su nam naši sveci i mučenici; potrebno nam je zajedništvo“, naglasio je preč. Jakovljević te je zaključio zazivom:„Neka sv. Mihovil štiti svakog od nas od zloga i neka nam isprosi od Gospodina milost da se možemo boriti protiv zloga i razvijati civilizaciju ljubavi gdje ćemo svi biti braća i sestre“.

Propovjednik je homiliju završio molitvom sv. Mihovilu arkanđelu riječima pape Leona XIII.: „Sveti Mihovile arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.“

Na kraju misnoga slavlja, uz završne zahvale župnik Zohil je podsjetio kako su 2020. godine, nakon gotovo deset stoljeća, relikvije sv. Romualda stigle su u Samostan sv. Mihovila nad Limom kojeg je taj duhovni velikan osnovao krajem prve polovice XI. stoljeća.  Vlč. Zohil ih je primio  od Redovničke uprave u Camaldoliju, u Italiji. Svečano ih je unio u tu crkvu apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije mons. dr. Dražen Kutleša, o blagdanu sv. Romualda, 19. lipnja 2020. godine. Od tada se ondje izlažu za javno štovanje dva puta godišnje, o blagdanu sv. Romulada, 19. lipnja i o blagdanu sv. Mihovila, 29. rujna.  

Nakon misnoga slavlja za sve okupljene priređen je prigodni domjenak u klaustru samostana.

 (txt: G. Krizman, foto: G. Abrami)

U srijedu, 29. rujna 2021. žminjska župa svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika sv. Mihovila arkanđela, a ujedno je proslavljen i dan Općine Žminj. Župa se kroz tri dana pripremala raznovrsnim sadržajima: predavanjem „Razmatranja o svećeništvu“ koje je održao mons. Vilim Grbac, klanjanjem i sakramentom ispovijedi.

Kao što je uobičajeno pri svečanoj misi na blagdan sv. Mihovila koncelebrirali su svi svećenici rodom iz te župe, bivši župnici Žminja, susjedni župnici, svećenici iz Pazinskog dekanata te mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije i dekan Rovinjsko-kanfanarskog dekanata. Koncelebriralo je 18 svećenika. Preč. Marijan Jelenić, kanonik pulskog Stolnog kaptola sv. Tome apostola, rodom iz Žminja, župnik Vodnjana, i preč. Ante Kurelović, kanonik porečkog Stolnog kaptola sv. Maura biskupa, nekadašnji župnik Žminja, sada župnik Pićna, ove su se godine prigodom žminjskoga zaštitnika spomenuli svoje 60. obljetnice svećeništva. Uobičajeno je da svake godina na blagdan sv. Mihovila misu predvodi jedan od svećenika rodom iz te župe, ove je godine ta čast, redovitom izmjenom, zapala preč. Marijana Jelenića.

Misi je nazočio načelnik Općine Žminj Željko Plavčić, predsjednica Općinskog vijeća, ravnateljica žminjske osnovne škole te predstavnici policijskih postaja Rovinja, Pule i Pazina. Svima okupljenima je prigodne riječi dobrodošlice uputio žminjski župnik vlč. Jordan Rovis.

Preč. Jelenić je izrekao nadahnutu homiliju. Na početku se osvrnuo na važnost svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, te je pojasnio njihove temeljne značajke. Temeljito je prikazao „četiri poglavlja parafrazirajući glasovitu misao svećenika paleontologa Pierre Theilharda de Chardina o kozmogenezi, biogenezi, noogenezi i Kristogenezi, tj. o nastanku svemira, života, čovjeka i kristolikih ljudi koji vjerom po Kristu ulaze u suživot s Bogom“. Naglasio je kako je “svako poglavlje stvaralački Božji čin ili kako je rekao Papa Pavao VI.: Chardin je pokazao modernom muškarcu i ženi kako je Bog svugdje prisutan.”
“Crkva je u povijesti učinila čudesne stvari za čovječanstvo, a sada joj preostaje najvažnije: pored blagostanja otkriti čovjeku smisao života, a taj se nalazi u vjeri”, rekao je uz ostalo propovjednik.

Na kraju misnoga slavlja župnik Rovis je predstavio najnovije izdanje preč. Jelenića, inače vrlo produktivnog spisatelja, knjigu „Kriš va cvate“- „Cvjetanje križa“, roman pisan na žminjskoj čakavici s usporednim prijevodom na standardni hrvatski jezik.(txt: Tiskovni ured Porečke i Pulske biksupije/Župni ured Vodnjan, foto: N. Peteh)

 

miholja21 726 x 1000

Blagdan sv. Vinka Paulskog, u ponedjeljak, 27. rujna 2021., pulske sestre milosrdnice proslavile su svečanim misnim slavljem u pulskoj župnoj crkvi sv. Pavla apostola. Misu je predvodio generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac, a koncelebrirali su svećenici iz okolnih župa te svećenici i iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“. Misi su nazočili i svi bogoslovi iz tog sjemeništa. Nazočni su bili štovatelji sv. Vinka, iz svih grana vinkovske obitelji. Prije mise izmoljena je pobožnost krunice te Litanije sv. Vinku.

Uvodnim pozdravom u ime sestara okupljenima se obratila Ana Okmaca, a riječ dobrodošlice uputio je i župnik, pulski dekan preč. Milan Mužina. U svom uvodnom obraćanju predslavitelj je uz ostale pozdravio i sve nazočne članove Udruge sv. Vinka koji su došli iz raznih istarskih župa.

Mons. Grbac je u homiliji podsjetio ukratko na životopis sv. Vinka te okolnosti u kojima je odrastao i postao svećenik. Njegovi životni porivi su u prvom dijelu života nisu bili svojstveni jednome Božjem ugodniku. Upravo zato što nije bio savršen lakše nam ga je slijediti kao uzor. No, vršeći svoju svećeničku službu doživio je trenutak kada ga je dotakla nevolja bližnjega, potrebitog. Od tada neumorno pomaže potrebite, potiče druge da čine isto, i organizira razne strukture usmjerene pomaganju potrebitima. No, usporedno s poticanjem na ljubav prema bližnjemu poticao je i na ljubav prema Bogu, bio je svjestan važnosti nastojanja na osobnoj duhovnoj formaciji. Ako pomaganje potrebitima nije osnovano na načelima kršćanskog nauka onda to često može zastraniti u koristoljublje ili osobnu promociju.

Nadalje, propovjednik je naglasio da u pomaganju potrebitima trebamo znati razlučiti one koji to stvarno jesu, od onih kojima je traženje pomoći postao stil života, navika, pomaganjem takvima pomažemo njihovo iskorištavanje karitativnih resursa na štetu onih kojima je pomoć dosita potrebna.

Sv. Vinko je u pozivu na pomaganje jednoj oboljeloj siromašnoj obitelji osjetio, doživio trenutak poziva na cjeloživotno karitativno djelovanje. Jesno li mi nastojali prepoznati takav trenutak? Prepoznajemo li mi znakove, poziv na činjenje dobra koje na Bog šalje, potaknuo je propovjednik okupljene na promišljanje.  

Činiti dobro trebamo iz ljubavi a ne iz koristi, treba pomagati onima koji nam nisu u mogućnosti uzvratiti, kao i onima koji nam možda neće biti ni zahvalni, na to nas svojim primjerom poziva sv. Vinko, naglasio je mons. Grbac.    

 

Misu je glazbeno animirao župni zbor sv. Pavla pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.

Blagdanu je prethodila dvodnevna duhovna priprava: u subotu, 25. rujna misno slavlje je predvodio vlč. Leonard Škec, kapelan pulske katedralne župe, a drugoga dana duhovne priprave predslavio je vlč. Vladimir Brizić, župnik Galižane.

Sestre milosrdnice su na poziv tadašnjeg župnika Lucijana Ferečića stigle u Pulu u listopadu 1968., a u kuću gdje i danas djeluju, u Rabarovoj ulici, ušle su u rujnu 1970. na poziv Marije Demori, od koje su oporučno kasnije i naslijedile kuću. Danas samostansku zajednicu u Rabarovoj 9 čine s. Lidija Turković, predstojnica, s. Milena Kramar i s. s. Mirta Vugdelija koja je suradnica u župi. (G. Krizman)

vinko

Najave i obavijesti

Ponedjeljak: 1 Stu 2021
Nadbiskup Kutleša o svetkovini Svih svetih u Poreču

Istaknuto

 

 

100. obljetnica

Miroslav Bulešić

Zaklada

Biskupija na Facebooku

Biskupija na YouTube

Kalendar događanja

Foto galerija

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.